Kod njih nema učenja stranica teksta, koncentrisanja da se tokom predstave ne zaboravi neka riječ, straha da ne budu preglasni ili pretihi. Oni u gradove dovode – vanzemaljce, i to ne uobičajene, zelene, nego roze. Od domaćina uče i njima pokazuju svoja umijeća.
Tako je sinoć bilo i na kotorskom Trgu od oružja, gdje je ovog puta „sletio“ njihov brod i zabavio pola Kotora. Desetak članova slovenačkog KUD-a „Ljud“ pripremili su sve za njihov doček, pa su čak i sami postali vanzemaljci. U tom specifičnom eksperimentu, gdje jednako istražuju svoje granice i, kako kažu iz trupe „Ljud“ – „unutrašnje vanzemaljce“ izvođači i gledaoci – mali i veliki.
Djeca su najbolji domaćini: O tome kako su se pripremali za svoj prvi nastup u Crnoj Gori za Portal Analitika priča Jaša Jenul, koji, prije svega, naglašava da je uživao u radu na predstavi koja je otvorila ovogodišnji XVIII Kotorski festival pozorišta za djecu.
- Pripremu za doček vanzemaljaca smo uradili sa djecom iz Kotora. Pridružila su nam se kao da su dio trupe i uradili smo zajedničke pripreme za doček tih vanzemaljaca. Naravno, i oni su istraživali svoje vanzemaljske osobine. Bilo je mnogo djece, preko trideset, ali smo odlično radili. Nama jeste bilo donekle naporno zato što ih je mnogo, ali djeca su odlično sve prihvatila. Jer - ona sve to najčistije primaju, imaju najmanje „blokada“. Obično kada radimo sa odraslima prvo treba probijati te blokade. Sa djecom je to potpuno drugačije, sa njima smo se potpuno – našli – kaže Jenul istovremeno iznenađen i srećan zbog odziva i reakcija na koje naišla interaktivna predstava „Električne invazije“.
Umjetnost koju svi razumiju: No, i on je samo „čovjek“ koga vanzemaljci uvijek iznova iznenađuju. Kaže da je jednako zanimljivo vidjeti i šok i način na koji ljudi, veliki i mali, nakon toga počnu da „komuniciraju“ sa vanzemaljcima. Kao člana pozorišne trupe „Ljud“ interesuje ga da reakcija publike postoji uvijek i svuda.
- Nas interesuje da šok ne bude jedina reakcija, ono: „Šta se to dogodilo?“, „Kakva je ovo umjetnost koju ne razumijem?“, nego da se toga oslobode. I da onda skupa s tim čudnim stvorenjima koja su se odjednom pojavila u njihovom gradu, nađu neki zajednički jezik, da se puste, prepuste, sami počnu spontano da se ponašaju i da se razvije neki „kreativni haos“, kako mi to volimo da nazovemo.
Nepredvidivi vanzemaljci: Za Jenula ovakav tip predstave nije lakše ili teže raditi u odnosu na one „obične“, sa tekstom i publikom koja sjedi u udobnim stolicama. Jednostavno je - drugačije.
- Dugačije je raditi sa tim vanzemaljcima, jer se nikada ne zna šta će se dogoditi. Uvijek sve zavisi od publike kakva je i kako će primiti vanzemaljce. U zapadnim zemljama je prijem potpuno drugačiji od onog na Mediteranu. Ti vanzemaljci svaki put moraju nekako da se prilagode i pokušavaju da se integrišu u njima stranoj okolini u kojoj se nalaze. Posmatrajući sve to, mi - učimo. Ništa se ne ponavlja. Pokušavamo da sve više reagujemo, i što više naučimo od okoline. To se događa i u Kotoru. Mislim da su ljudi veoma topli, veoma otvoreni, više nego u nekim drugim zemljama, tako da je jedan dio posla za nas lakši.
Jenul kaže da je tu najinteresantniji fenomen malog mjesta, gdje cijeli grad živi jedinstvenim tempom i sve se pročuje vrlo brzo. Na poseban način prate koliko osoba priča da je „vidjelo vanzemaljce“ i nerijetko je to više od polovine onih koji žive u gradu.
- U velikom gradu je sve uvijek vezano samo za neki njegov dio ili posjetioce nekog festivala koji dođu upravo da bi pogledali šta mi to radimo. Zato je zanimljivo raditi u manjim sredinama, jer se može ostvariti neki intimniji kontakt i sa publikom i sa onima koji sebe time ne smatraju.
I vanzemaljci i oni koji ih dovode nadaju se da će ponovo posjetiti Crnu Goru.
- Bilo bi odlično da ih još neko vidi. Za sada ništa nismo planirali, ali se nadam da ćemo se sljedećeg ljeta, možda, vratiti. To bismo voljeli i mi i vanzemaljci – zaključuje Jaša Jenul iz ljubljanskog KUD „Ljud“ nakon prvog gostovanja u Crnoj Gori.
Kristina Jerkov
