Od nas počinje istorija... od kad smo pobijedili mrskog i drskog neprijatelja. U ovoj parafrazi prispjelih šiljokurana je sva suština današnje perspektive za bolje śutra koje ni prekśutra neće doći s takvim krasnorječjem. Te i takve ,,istorijske“ poruke izgovaraju neprispjeli ili neuspjeli da se ičim drugo dokažu osim patetičnim frazama.
Dvije prethodne vlade su to izvikivale, i sva svojevremena opozicija, od 30. avgusta 2020. do danas. Kad su preuzeli istoriju na sebe, istorija ih je bačila pod sobom prije no su izgurali i godinu, a kamoli zadobijeni mandat. Vjera u Gospoda, pripovijedao je lider vlade apostola, i nepokretne planine pošeće, ali njih pokretne, nije ta vjera šenula s mjesta naprijed, već ih uporno unazađuje. Od tada su šenuli pameću, a potom su ih šenuli s vlasti. Nasljeđuju ih još šenutije ubitinje. Šenutost je tako uznapredovala s Dritanom da je postala nacionalpolitički brend. U svom kratkom mandatu, ništa drugo nije radio osim što je šeprtljavim korakom i pameću išao ispred zakona i začikavao hapšenjima i otimanjima svakom ko mu nije po mjeri i volji, a kad mu je mandat uskraćen, krenuo je da ruši. Ako i naredna vlada primi taj nazor, cijelog mandata rušiće zorno i krivo i pravo, bespravno i ispravno pod prividom divlje gradnje. U tom zanosu, nikakve druge rabote opoviđet ne može osim rušenja. Ne znaju da je velji dio CG nakrivo nasađen, a za ispravku je potrebna velika investicija i operativa sa kojom bi mogli mnogo toga i ispravnoga da izgrade. Ne, o tome pojma nemaju, već investiraju u osvetu... čak i svojoj mafiji s kojom su bili grli-duša i imali su je u svojim redovima i kadrovima. E, to im mafija neće oprostiti, ali neće ne prijetiti. To oni rade iz potajka i prikrajka. Stoga ,,odlazeći“ premijer opet začikava, pored ostalih i mafijašima, te da ih čeka na megdan junački... Iako znamo da kod sličnih i takvih dritanačića ,,o junaštvu tu ne bješe zbora“! Kad mu iscuri ta opaka bolest, mandat, obezvlašćen neće biti tako srčan muraš da im izide na biljegu. On to i zna, pa će odma ,,rep na krsti“ i u tutanj, da mu se strva ne zna.
U Crnoj Gori sve se mijenja sem kamenja, a kamenje je u vlasništvu njenu. Zasad ga izdajnici i jataci srpskog sveta, iz osvete, promeću ka zlato. Otuda, još uvijek, za rušenje države i njeno prerušavanje u tuđu imovinu, nikome ništa!Država je pala na Rumiji pa sada mogu rušiti samo Crnu Goru. Na Lovćenu Njegoš spava, a na Rumiji nam je java. Zlikovci su je nadgradili limenim pokrovom, bez obzira što je rđa na toj visini moćna. Rđe nam neće faliti ni u podnožju, jer nam je korodirala svaka svijest o svojoj zemji. Pisao sam bar jednom o tome tek kao o opomeni; da Crna Gora odavno ne vodi patriotsku i rodoljubivu politiku, no živi u tuđini i na vlastitoj zemlji. Otuda nam se rđa na dom rasprtila i zavladala zemljom a ne samo državom. U tome i jeste problem... Crnogorci pojma nemaju da je država smjenljiva i promjenljiva, a zemlja nije ni po koju cijenu. Bolje nam je Mažuranić, pjesnik i hrvatski ban, pogodio u sridu pripadanje svom porijeklu od svih domaćih pjesnika i povjesničara.
„Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima.
Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.“
E, sad stvarno recite koji je, i kad Crnogorac, ovakvu suštinu o svojoj zemlji ikad izustio? Nikad! Iskopnila je bespogovorno, duša te svijesti o svojoj zemlji pa danas Crnogorci ne umiju izvezat nijednu o sebi! Tako i napredno rodoljublje uvozimo s jedne strane, a mrzoljublje i nazadnu politiku s druge. Mažuranić je jedino omanuo ovo za ,,krvcu“ zato što sve više postajemo beskrvni narod. A u svemu sam najviše omanuo ja i moji istomišljenici, koji u 21.vijeku misle i pišu staromodno, nakon hiljadu godina države, slobode i nezavisnosti. Milenijum nas nije usvijestio, no blenemo pokorno u tuđu, pola milenijuma, pokorenu slobodu. Izgleda i dokazujemo svim bićem da nam je tuđa pokornost uzornija od svog vjekovitog nepokora. Uzaludno nam je sloboda oduvijek, za razliku od bliskog susjedstva, bila najbliža svojta. Ovo nam, pored svega ostalog stiže sa iste adrese odakle nam dolaze politički uzori kojima su zlikovci nacionalne zvijezde. A dok gođ na tom nebu blistaju takve zvijezde, mrak će biti potpun i dugotrajan. Zvijezde najjače sijaju onamo đe je mrkli mrak i najdublja noć. M.R.Š.
