Kada je naša djevojčica imala oko dvije i po godine počeli smo da primjećujemo da ne napreduje kao druga djeca njenog uzrasta. Nije se odazivala kada smo je zvali, imala je mali fond riječi… Iako nas je pedijatar uvjeravao da je sve u redu, duboko u sebi znali smo da nije. Naše slutnje su se na kraju potvrdile kada je ljekar iz Beograda postavio dijagnozu - priča za Pobjedu Mirjana Laković, majka 13-godišnje djevojčice koja ima autizam.
Mnogi teško prihvataju dijagnozu
Ona ističe da je mnogim roditeljima teško da priznaju da sa njihovim djetetom nešto nije u redu, pa se sa postavljenjem dijagnoze čeka i nakon šeste godine iako, kako kaže, svaki stručnjak već između četvrte i pete godine može sa sigurnošću da je postavi.
"Često roditelji kažu da su možda i oni kasnije progovorili, ali tu govor nije presudan. Ima mnogo simptoma na koje moraju da obrate pažnju. Oni ne pokazuju kažiprstom, ne igraju se kao druga djeca. To što se dijete ne odaziva vrlo često može da zavara da ne čuje, pa roditelji ispituju sluh. Zato treba odmah uraditi ORL preglede kako bi se ta mogućnost isključila", kaže Laković.
Ona poručuje da iako je najvažnija rana intervencija, postavlja se pitanje što nakon toga.
"Ne može se podvući crta do šeste godine. Oni trebaju intenzivni tretman i sa osam- devet godina... Da ne govorim o tome da su posle 18. godine potpuno zaboravljeni. Oni kako rastu i sazrijevaju tako se mijenjaju i njihove potrebe kao što ih i mi imamo. Ustanove moraju malo više time da se pozabave, kao i sa nedostatkom asistenata", poručuje Laković.
Priča da njena ćerka od osme godine više ne ide u Centar za autizam jer ga je, kako su im rekli, prerasla. Išla je u redovnu školu do petog razreda, a nakon toga su je prebacili u Resursni centar „1. jun“ gdje sa njom rade defektolozi i oligofrenolozi.
Iako je Skupština krajem prošle godine usvojila prijedlog za formiranje nacionalnog registra osoba sa autizmom, po tom pitanju se još ništa nije uradilo. I dalje ne postoje precizni podaci koliko je osoba sa tim poremećajem. Procjenjuje se, kako je nedavno saopštila predsjednica parlamenta Danijela Đurović, da ih je oko 4.000.
A kada su u pitanju djeca, prema podacima Centra za autizam, ta dijagnoza postavljena je kod 337 djece.
Specijalista dječje i adolescentne psihijatrije u Centru dr Iva Ivanović za Pobjedu kaže da su uslovi za sprovođenje dijagnostičkih procedura, konsultacija, savjetovanja, praćenje razvoja i napretka u toj ustanovi znatno poboljšani dolaskom tri dječja i adolescenta psihijatra.
"Međutim, usljed velikog broja korisnika, a malog broja stručnjaka, sprovođenje rane intervencije u vidu stimulativnih tretmana u intenzitetu koji bi bio poželjan, nailazi na teškoće i velike izazove. Neophodno je povezati sve institucije koje imaju stručnjake za sprovođenje rane intervencije, uspostaviti jedinstven način rada, obučiti kadar za sprovođenje modela stimulativnih tretmana zasnovanih na naučnim dokazima, više uključiti roditelje, porodice, ali i sveukupnu društvenu zajednicu u nešto što bi trebalo da predstavlja međusobno prilagođavanje i učenje", navela je dr Ivanović.
Komentarišući pritužbe pojedinih roditelja koji su se ranije žalili da u Centru logopedi sa djecom rade svega pola sata od čega, prema njegovim tvrdnjama, ,,pola vremena provedu u razgovoru sa roditeljima, dr Ivanović kaže da tretmani kod defektologa-oligofrenologa, logopeda i psihologa traju 45 minuta. Ipak, priznaje da nedostaju kadrovski i prostorni kapaciteti kako bi se kvalitetno sprovodili stimulativni tretmani.
"Na ranijim konkursima za defektologe-oligofrenologe i logopede nije zabilježeno veliko interesovanje. Potrebno je stimulisati i edukovati kadar za rad u Centru za autizam i slične ustanove", poručuje dr Ivanović.
Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju je, kako je navela, zdravstvena ustanova koja pruža usluge u domenu mentalnog zdravlja djece i adolescenata za uzrast od 0 do 18 godina.
"Kompletnu dijagnostiku moguće je uraditi u Centru za autizam. Međutim, usljed nedostatka kadra usluge rane intervencije u dovoljnom intenzitetu, nije moguće pružiti svim korisnicima Centra. U sisteme podrške pružanja intenzivnih tretmana potrebno je uključiti i druge obrazovne i socijalne institucije u kojima rade stručnjaci za ovu oblast", kazala je dr Ivanović.
Ispitivanje potrebno ako dijete nema kontakt očima i ponavlja radnje
Govoreći o simptomima poremećaja iz spektra autizma, dr Ivanović za naš list kaže da su to prije svega deficiti u socijalnoj komunikaciji i interakciji, kao i ponavljajuća, restriktivna, stereotipna ponašanja kao i nefunkcionalna igra.
"Isto kao što ćemo kod djeteta tipičnog razvoja uzrasta između prve i druge godine, početi da primjećujemo ostvarivanje socijalne komunikacije i interakcije sa drugima, tako ćemo i nedostatak ili teškoće navedenog primijetiti kod djece koja imaju neurorazvojne poremećaje i(ili) autizam. To što ćemo navedene teškoće primijetiti tek u drugoj godini života ne znači da je poremećaj iz spektra autizam tada nastao već da u tom periodu postaje više primjetan", kazala je dr Ivanović.
Prema njenim riječima, do 80-ih godina prošlog vijeka jezik je u poremećaju iz spektra autizma zauzimao glavno mjesto ispitivanja i istraživanja. Međutim, otkrićem djece sa urednim govorno-jezičkim i kognitivnim razvojem koja imaju poremećaj iz spektra autizma promijenila se cijela paradigma sagledavanja ovog poremećaja.
"Govor nije samo verbalni već i neverbalni. Dijete može komunicirati gestovima, mimikom, kontaktom očima. Razvoj jezičke produkcije može biti usporen, imati teškoće, kasniti, ali to ne mora da ima veze sa autizmom", naglasila je dr Ivanović.
Rano uspostavljanje dijagnoze je, kako je naglasila, izuzetno važno, ali je još važnije što prije započeti ranu intervenciju.
"Kako neurorazvojni poremećaji znaju biti vrlo kompleksni, ali i suptilni, dijagnostički izazovi znaju biti česti, pa nije potrebno čekati da se ustanovi dijagnoza već odmah započeti stimulativne tretmane psihosocijalnog razvoja uz pomoć stručnjaka, kao i u porodičnom okruženju i vršnjačkim grupama", kazala je ona.
Autizam češći kod dječaka
Na pitanje zašto se autizam češće javlja kod dječaka, dr Ivanović ističe da na to ne postoji tačan odgovor iako se mnoga istraživanja bave tim pitanjem. Prema posljednjim naučnim podacima, odnos dječaka prema djevojčicama sa poremećajem iz spektra autizma je četiri prema jedan. Sličan podatak je u Centru za autizam.
"Postoji teorija o ženskom polu kao protektivnom faktoru, odnosno da su dječaci više skloniji neurorazvojnim poremećajima pa i autizmu. Određena genetička istraživanja ohrabrivala su ovakve zaključke. U slučajevima otkrivenih poremećaja iz spektra autizma kod djevojčica često se detektuju i udružena stanja ili poremećaji poput intelektualne nedovoljnosti, epilepsije i sl. Upravo su takve opservacije navele na razmišljanje da se možda poremećaj iz spektra autizma dovoljno ne prepoznaje kod djevojčica i osoba ženskog pola koje nemaju verbalne i intelektualne teškoće", kazala je dr Ivanović.
Uzrok za nastanak poremećaja iz spektra autizma, kako je naglasila, nije poznat, samim tim ne možemo ni navesti mjere prevencije.
"Ono što možemo da savjetujemo da roditelji pažljivo prate rast i razvoj djece od prvog dana rođenja, idu na obavezne pedijatrijske preglede i u slučaju da neko primijeti odstupanje u razvoju odmah potraže pomoć stručnjaka. Potrebno je da roditelji kod kuće sprovode tzv. rano učenje u vidu što bolje stimulacije ranog razvoja, kao i da djecu uključe u vršnjačke grupe s ciljem socijalne stimulacije", poručuje dr Ivanović.
