Najavljeno povećanje plata i penzija u okviru Euro modela, koji Vlada planira za početak naredne godine, ponovo je otvorilo pitanje neujednačenosti socijalnih davanja sa ostatkom primanja u Crnoj Gori, ali i sa evidentnim rastom cijena životnih troškova.
Prema onome što je premijer Milojko Spajić predstavio, Euro model predviđa samo rast zarada i penzija, dok materijalno obezbjeđenje porodice, invalidnine, tuđa njega i pomoć, te dječji dodaci, makar za sad, nisu pomenuti. Time bi se ponovio scenario koji smo već gledali kod programa Evropa sad 1 i 2 kada su najugroženiije kategorije stanovništva izostavljene iz reforme.
Socijalna davanja stagniraju, troškovi života rastu, sve veći broj građana u zoni siromaštva
Materijalno obezbjeđenje porodice - MOP, tuđa njega i pomoć, te lične invalidnine posljednji put su uvećane u okviru redovnog usklađivanja od 1. avgusta ove godine i tom prilikom minimalno su porasla - oko 1% ili u prosjeku oko 1,5 eura po korisniku, zavisno od vrste davanja, što je u javnosti i među političkim akterima izazvalo dosta polemike zbog skromnog iznosa.
Kada je riječ o iznosu koji primaju korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, on nije isti za svakoga, već raste zavisno od broja članova porodice. Prema dostupnim podacima, za pojedinca ovo primanje iznosi od 98 do 100 eura mjesečno, dok dvočlana porodica prima od 118 do 120 eura.
Za brojnije porodice iznos se progresivno povećava u zavisnosti od broja članova. Iznos dječjeg dodatka se od uvođenja nije mijenjao i iznosi 30 eura mjesečno po djetetu do navršene 18. godine. Dodatak za tuđu njegu i pomoć iznosi oko 90 eura mjesečno, a lična invalidnina se kreće od 303 do 305 eura mjesečno.
Kada se u obzir uzmu podaci Unije slobodnih sindikata o visini socijalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu, koja je za posljednja tri mjeseca iznosila 2.170 eura, jasno je da porodice koje primaju socijalnu pomoć žive u zoni siromaštva i ne mogu da priušte život dostojan čovjeka.
Predsjednica Banke hrane Crne Gore Marina Medojević kaže za Portal Analitika da je najveći problem što se o povećanju plata i penzija govori kao o mjeri koja poboljšava standard svih građana, a oni koji žive od socijalne pomoći, nezaposleni bez prihoda, samohrani roditelji i porodice koje jedva obezbjeđuju hranu često ostaju nevidljivi.
„Socijalna davanja nijesu pratila rast troškova života na način koji bi ovim ljudima omogućio dostojanstven život. Banka hrane Crne Gore očekuje da država konačno jasno saopšti da li će novi ekonomski model obuhvatiti i povećanje materijalnih davanja za socijalno najugroženije. Nije dovoljno povećavati primanja onima koji ih već imaju, a zanemarivati građane koji nemaju platu niti mogućnost da svojim radom obezbijede egzistenciju“, poručuje Medojević.
Posebno, kaže, zabrinjava što je materijalno obezbjeđenje porodice, namijenjeno najugroženijima, i dalje nedovoljno za osnovne potrebe, dok su kriterijumi za njegovo ostvarivanje veoma zahtjevni.
„Mnogi građani koji žive u siromaštvu ne ispunjavaju uslove za ovu pomoć, iako teško podmiruju troškove hrane, stanovanja, liječenja i školovanja djece. Iskustvo nas uči da rast zarada sam po sebi ne garantuje bolji životni standard ako ga prati rast cijena. Za one koji nemaju zaradu, takva povećanja ne znače ništa ukoliko država istovremeno ne unaprijedi socijalnu zaštitu“, kaže ona.
Njihov stav je, poručuje, jasan.
„Nijedna ekonomska reforma ne može se smatrati uspješnom ako iza sebe ostavlja najranjivije. Očekujemo da novi model, pored plata i penzija, obuhvati konkretno povećanje socijalnih davanja, dječjih dodataka i podrške porodicama u riziku od siromaštva. Potrebna je politika koja neće samo povećavati prihode onih koji rade, već će garantovati minimum dostojanstva i onima koji nemaju od čega da žive“, jasna je ona.
Smatra da je ključno da država odgovori na jednostavno pitanje - kakvu korist od novih ekonomskih mjera ima majka koja nema posao, dijete koje odlazi u školu bez užine ili starija osoba koja bira između kupovine hrane i ljekova.
„Dok na to pitanje nemamo konkretan odgovor, ne možemo govoriti o pravednom i inkluzivnom ekonomskom razvoju“, smatra Medojević.
Socijalno ugroženi nisu manje vrijedni zato što ne primaju platu
Prema njenim riječima, ukoliko povećanje socijalnih davanja ponovo izostane, to će značiti da će najugroženiji građani nastaviti da plaćaju cijenu ekonomskih reformi u kojima ne učestvuju.
„Dok se govori o rastu zarada i penzija, ljudi koji žive od socijalne pomoći, nezaposleni bez prihoda i porodice u kojima roditelji ne mogu da obezbijede ni osnovne uslove za život ostaju na margini državne politike. Za njih siromaštvo nije statistika, već svakodnevna borba da kupe dovoljno hrane, plate račune, nabave ljekove i djeci obezbijede ono što im je potrebno. Kada cijene rastu, a socijalna davanja stagniraju, njihova kupovna moć dodatno opada, a siromaštvo postaje dublje i teže izlazno“, pojašnjava naša sagovornica.
Smatra da je posebno neprihvatljivo da se kroz ekonomske reforme povećavaju primanja jednih, dok se ne prepoznaju potrebe onih koji nemaju nikakva primanja ili zavise od nedovoljne socijalne pomoći.
„Oni nijesu manje važni građani zato što nemaju platu. Naprotiv, upravo njima je podrška države najpotrebnija. Posljedice će najteže osjetiti djeca, samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom, nezaposleni i stariji ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za život. Kada porodica nema novca za kvalitetnu i redovnu ishranu, liječenje i obrazovanje djece, ne ugrožava se samo njen trenutni životni standard već i budućnost novih generacija“, upozorava Medojević.
Ako država ponovo izostavi najugroženije iz ekonomskih mjera, kaže, to će biti poruka da njihovi životi ne interesuje Vladu Crne Gore.
„Zato insistiramo da se uz svako povećanje plata i penzija mora planirati i rast socijalnih davanja, uz proširenje podrške porodicama koje žive u siromaštvu. Ekonomski napredak ne mjeri se samo visinom plata i penzija, već i time koliko je država sposobna da zaštiti one koji nemaju dovoljno za osnovne životne potrebe. Društvo ne može biti uspješno ako jedni bilježe rast prihoda, a drugi svakodnevno razmišljaju hoće li imati dovoljno novca za naredni obrok“, ističe predsjednica Banke hrane.
Najugroženiji stariji od 65 godina i djeca, država mora da pronađe sistemsko rješenje
Medojević upozorava i da Crna Gora nema evidenciju o broju građana starijih od 65 godina koji žive bez prihoda niti ima sistem podrške za njih.
„Stariji od 65 godina u Crnoj Gori koji nemaju penziju moraju aplicirati za MOP - jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima - gdje su kriterijumi izuzetno strogi (imovinski cenzus, posjedovanje zemljišta, automobila, itd.) što je eliminirajući faktor za mnoge koji žive u nemaštini. Ako bi i dobili tu socijalnu pomoć ona za pojedinca iznosi svega 100 eura“, pojašnjava ona i dodaje da bi jedno od rješenja mogla biti socijalna penzija kao i besplatni ljekovi i medicinska sredstva.
Smatra i da bi potpuno oslobađanje osoba starijih od 65 godina od participacije za sve ljekove s pozitivne liste, ortopedska i druga pomagala moglo da umanji siromaštvo.
„Da bi se osiguralo dostojanstveno starenje i smanjilo siromaštvo, država mora da razvijaja i primjenjuju različite mjere socijalne zaštite“, jasna je sagovornica Analitike.
Ona podsjeća da je, prema posljednjim podacima UNICEF-a i MONSTAT-a, u Crnoj Gori 26,2% djece u riziku od siromaštva, dok se čak 35% djece suočava s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je znatno iznad prosjeka Evropske unije gdje je taj nivo 19,3%.
„Podaci UNICEF-a Crna Gora i MONSTAT-a jasno pokazuju da finansijska pomoć sama po sebi nije dovoljna. Potrebna je sistemsko rješenje u vidu povećanje visine dječjeg dodatka i materijalnog obezbjeđenja porodice (MOP) na osnovu realnih prihoda i potreba porodice. Značilo bi i olakšavanje pristupa socijalnoj pomoći kako djeca iz najranjivijih grupa ne bi ostala izvan sistema zaštite. Potrebno je obezbijediti besplatne udžbenike, pribor, prevoz i opremu za praćenje nastave za svu socijalno ugroženu djecu, kao i besplatnu dodatnu nastavu (mentorsku podršku) iz teže savladivih predmeta, besplatan pristup sportskim, kulturnim i vannastavnim aktivnostima u lokalnim zajednicama kako bi se spriječila socijalna isključenost djece slabijeg materijalnog stanja“, pojašnjava ona.
Podsjeća i da je školska užina ključni standard zaštite djece i njihovog prava na adekvatnu ishranu.
„U Crnoj Gori ovaj sistem gotovo potpuno izostaje u javnim školama, uprkos visokoj stopi siromaštva među najmlađima. Za djecu iz socijalno ugroženih poridica, školska užina je često jedini siguran i nutritivno bogat obrok u danu. Njezinim uvođenjem sprječavala bi se stigmatizacija i glad u školskim klupama“, poručuje Medojević.
Socijalna politika, mišljenja je, mora biti sastavni dio svake ekonomske reforme, a ne naknadna mjera kada siromaštvo postane još izraženije.
„Neophodno je obezbijediti i sistemsku podršku za stanovanje i energente, posebno za starije osobe bez adekvatnih prihoda, osobe sa invaliditetom i građane koji su dugotrajno nezaposleni. Važno je razvijati programe zapošljavanja i socijalne ekonomije, kako bi oni koji mogu da rade dobili priliku da izađu iz siromaštva, umjesto da godinama zavise od nedovoljne pomoći. Takođe, država mora uspostaviti mehanizme koji će spriječiti da povećanje zarada bude praćeno novim rastom cijena osnovnih životnih namirnica i drugih neophodnih proizvoda. Nije stvarno povećanje životnog standarda ako građanin dobije veću platu, a zatim za isti iznos može da kupi manje hrane“, jasna je ona.
Smatra i da je najpravedniji model kombinacija dostojanstvenih socijalnih davanja, ciljane pomoći najugroženijima, dostupnih javnih usluga i stvaranja uslova za zapošljavanje.
„Podrška mora biti usmjerena prema stvarnim potrebama građana, a ne jednaka za sve bez obzira na njihovu ekonomsku situaciju. Crna Gora mora prestati da siromaštvo posmatra kao problem humanitarnih organizacija i pojedinaca koji pomažu iz solidarnosti. Humanitarni rad može ublažiti posljedice, ali ne može zamijeniti odgovornost države“, naglašava ona.
Cilj, kako dodaje, nije da građani trajno zavise od donacija, već da imaju uslove za život dostojan čovjeka.
„Kao predsjednica Banke hrane Crne Gore, poručujem da uspješna ekonomska politika nije ona koja samo povećava prosječna primanja, već ona koja smanjuje broj gladnih, siromašnih i socijalno isključenih građana. Pravo mjerilo napretka države jeste da li porodica sa najmanjim prihodima danas živi bolje nego juče“, kaže Medojević.
Vlada najavljuje ograničenje trgovačkih marži
Podsjetimo, ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj nedavno je najavio da Vlada planira da od januara ograniči trgovačke marže na najosnovnije proizvode za potrebe domaćinstava zbog najave rasta cijena, kako bi se spriječio veći udar na životni standard građana prilikom primjene Euro modela.
13Đeljošaj je tada poručio da neće dozvoliti da već unaprijed najavljeni rast cijena obezvrijedi rast plata.
“Neću dozvoliti da tajkuni medijskom strategijom unaprijed pripreme teren da kroz neopravdana poskupljenja građanima oduzmu povećanje plata. Veće zarade moraju značiti bolji život građana, a ne veće profite na njihov račun. Mjera će obuhvatiti osnovne životne namirnice i druge neophodne proizvode za svakodnevnu potrošnju“, rekao je Đeljošaj.
On je najavio da će konkretan spisak proizvoda i visina dozvoljenih marži biti blagovremeno predstavljeni, uz očuvanje urednog snabdijevanja tržišta.
Produbljivanje jaza među građanima može dovesti do protesta
U svijetlu sve većih protesta u državama EU, gdje se mladi ljudi bune, pored ostalog, i zbog visokih cijena, Medojević kaže da, ukoliko rast socijalnih davanja ne bude pratio rast zarada i penzija, ne isključuje sličan scenario i u Crnoj Gori.
„Taj rizik postoji i država ga ne smije potcijeniti. Kada građani godinama žive sa nedovoljnim primanjima, dok istovremeno gledaju kako rastu cijene, zarade i troškovi javne potrošnje, osjećaj nepravde postaje sve izraženiji. Posebno kod ljudi koji zavise od materijalnog obezbjeđenja porodice (MOP), korisnika invalidnine, dodatka za tuđu njegu i pomoć, samohranih roditelja i porodica sa troje i više djece, koji često nemaju mogućnost da dodatnim radom nadoknade ono što im nedostaje. Ne smijemo zaboraviti da iza svakog socijalnog davanja stoje ljudi i porodice koje svakodnevno donose teške odluke: hoće li kupiti hranu ili ljekove, platiti račun ili obezbijediti djetetu ono što mu je potrebno. Kada pomoć koju dobijaju nije dovoljna ni za osnovne potrebe, onda nije riječ samo o materijalnom siromaštvu već i o osjećaju da ih je sistem napustio“, upozorava ona.
Izlazak građana na ulicu, kaže, ne bi trebalo posmatrati kao prijetnju, već kao mogući izraz očaja i zahtjev da ih institucije čuju.
„Ljudi imaju pravo da mirno protestuju i traže dostojanstvene uslove života. Država ne bi smjela da čeka da nezadovoljstvo preraste u proteste, već da na vrijeme prepozna uzroke i ponudi konkretna rješenja. Neodgovorno je ignorisati mogućnost da se nezadovoljstvo produbi ukoliko građani ne vide nikakvu perspektivu za poboljšanje svog položaja“, smatra ona.
Kako dodaje, najbolji način da se društvene tenzije spriječe nije kontrolisanje nezadovoljstva, već uklanjanje njegovih uzroka.
„Potrebni su dijalog sa korisnicima socijalnih davanja, jasni rokovi za unapređenje njihove materijalne sigurnosti i konkretne mjere koje će pokazati da država brine i o onima koji nemaju platu, politički uticaj ni mogućnost da sami promijene svoju situaciju. Socijalni mir ne može se graditi na siromaštvu i ćutanju najugroženijih. On se gradi na pravdi, solidarnosti i uvjerenju da nijedan građanin nije ostavljen sam kada mu je najteže“, pojašnjava naša sagovornica.
Evropski put ne smije se završiti kod vrata porodica koje nemaju dovoljno za život
Osvrćući se na najave da će naša zemlja biti naredna članica EU, Medojević ukazuje da Crna Gora u završnici evropskog puta mora da pokaže da evropske vrijednosti nijesu samo zakoni koji se usvajaju i poglavlja koja se zatvaraju, već stvarnost u kojoj građani žive. Nije, kaže, dovoljno da država ispuni standarde na papiru, ako njeni građani nemaju standard za dostojanstven život.
„Evropski model socijalne politike podrazumijeva zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, dostupne javne usluge, jednake mogućnosti i posebnu brigu o najranjivijima. Crna Gora zato mora da unaprijedi sistem socijalne zaštite, obezbijedi adekvatnija socijalna davanja i uskladi podršku sa stvarnim troškovima života. Ne smijemo dozvoliti da zatvaranje pregovaračkih poglavlja bude uspjeh institucija, a da istovremeno hiljade porodica ne znaju kako će obezbijediti naredni obrok. Evropske integracije moraju donijeti konkretnu korist i korisnicima materijalnog obezbjeđenja, osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima, nezaposlenima, starijima bez adekvatnih prihoda i djeci koja odrastaju u siromaštvu“, ističe.
Sagovornica Analitike upozorava i da ljudi koji nemaju posao, korisnici materijalnog obezbjeđenja i oni koji žive bez ikakvih prihoda ne mogu čekati da se pozitivni efekti ekonomskih mjera jednog dana preliju i na njih.
„Od Vlade očekujemo da, uz najave povećanja zarada, ponudi konkretne garancije da najugroženiji neće biti zaboravljeni. Nema održivog ekonomskog razvoja ako dio građana živi bolje, dok drugi ne mogu da obezbijede ni osnovne uslove za život. Evropska Crna Gora mora se prepoznati po tome kako žive njeni najsiromašniji, a ne samo po ekonomskim pokazateljima i obećanjima“, kaže.
Za Banku hrane Crne Gore evropski standard, kaže, nije samo visina socijalnog davanja, već mogućnost da svaki čovjek od svojih prihoda i podrške države može da obezbijedi život dostojan čovjeka.
„Zato poručujemo donosiocima odluka: nemojte nam samo govoriti koliko je poglavlja zatvoreno. Pokažite nam koliko je ljudi izašlo iz siromaštva, koliko djece više ne ide gladno u školu i koliko porodica više ne mora da bira između hrane i ljekova. Crna Gora neće biti istinski evropska samo kada ispuni uslove za članstvo, već kada njeni najsiromašniji građani budu živjeli dostojanstvenije. Evropski put ne smije se završiti na vratima porodica koje nemaju dovoljno za život. Upravo do njih evropske vrijednosti moraju prve stići“, poručuje Medojević.
