rnogorska Vlada mogla bi do kraja godine iz Elektroprivrede funkcionalno odvojiti termoelektranu Pljevlja kao posebno preduzeće, iz kojeg bi se Kombinat aluminijuma snabdijevao strujom.
Termoelektrana godišnje proizvodi oko 1,4 milijarde kilovati energije što je nešto manje od ukupnih potreba podgoričke Fabrike aluminijuma. Na novo termoenergetsko preduzeće, koje bi ostalo u većinskom državnom vlasništvu (55 odsto akcija država; 43,7 odsto italijanska A2A), ugovorom bi se prenijelo 40 miliona eura potraživanja EPCG prema KAP-u, u vidu neplaćenih računa za utrošenu električnu energiju. Prema istom planu, Rudnici boksita bi, nakon višegodišnje pauze, snabdijevali KAP rudom, osnovnom sirovinom za proizvodnju aluminijuma. Crnogorskim građanima bi struja bila isporučivana iz jeftinih izvora, hidroelektrane „Piva“ i „Perućica“ ali iz uvoza.
Ovo je kratak sadržaj jedne od opcija Vladine Informacije za rješenje začaranog trougla crnogorske ekonomije EPCG-KAP-Rudnici boksita, koji je do prije desetak godina nosio ambiciozni naziv - „repro lanac“. Cilj ovog plana je da se spasi KAP od zatvaranja, konačno pokrenu Boksiti, ali i da se izađe u susret nezadovoljnom stranom partneru u EPCG - italijanskoj kompaniji A2A.
Sada izranja više pitanja na koja niko javno ne želi da odgovara: da li je Vlada zakasnila sa ovim planom? Da li će manja članica vladajuće koalicije, SDP, ustuknuti pred zahtjevima Italijana i DPS-a, i prihvatiti proizvodno razdvajanje EPCG?
Jedno je sigurno, vremena nema više za čekanje a umjesto jalovih analiza, izvršna vlast mora povući konkretne poteze.
Katastrofalni rezultati poslovanja repro lanca: Da zaista nema više vremena za čekanje, pokazuju katastrofalno loši rezultati prošlogodišnjeg poslovanja KAP-a i Elektroprivrede, prema kojima su uzdanice crnogorske privrede zajedno izgubile čak 153,1 miliona eura!
EPCG je lani imala gubitak 66,5 miliona eura, a veoma loš rezultat se tumači nižom cijenom struje, skupom uvoznom energijom, ali i niskim stepenom povrata na investicije koje je odobrila Regulatorna agencija za energetiku.
Iz EPCG je Portalu Analitika kazano da je od 2009. do 2011. godine cijena električne energije za domaćinstva smanjena za 15 odsto, a za ostalu potrošnju cijena je smanjena 50 odsto. I pored povećanja cijena energije u decembru 2011. godine, aktuelne cijene su značajno niže od onih u 2009. godini i to za domaćinstva za oko 8 odsto, a za ostale potrošače na 0,4kV naponu, u prosjeku, za više od 40 odsto. Ne manje bitna činjenica je da je, prema pouzdanim saznanjima Portala Analitika, italijanski partner A2A nezadovoljan dosadašnjim aranžmanom. Italijani su prije tri godine, u dokapitalizaciju EPCG uložili čak 460 miliona eura, a posljednje dvije godine EPCG bilježi značajne gubitke.
U zemljama zapadne Evrope ne postoji energetska kompanija koja posluje negativno, pa Italijani kao spasonosno rješenje vide proizvodno razdvajanje, prema kome bi preuzeli upravljanje nad hidro kapacitetima EPCG- koji proizvode jeftinu energiju.
Ne treba posebno isticati: ovakvim potezom bi - zbog niske proizvodne cijene iz hidroelektrana od 1,5 centi po kilovatu - EPCG poslovala pozitivno!
Nadalje, čelni ljudi A2A od početka svog aranžmana u Crnoj Gori, nijesu bili zainteresovani za razvoj termo-potencijala, a nijesu bili oduševljeni ni ugovorom sa KAP-om. Naprotiv, odlukom italijanskog menadžmenta od juče su isporuke struje za KAP smanjene 20 odsto (oko 30 megavata) jer Italijani neće više da trpe nagomilane dugove podgoričkog gubitaša.
KAP na prekretnici: I zaista, KAP je u 2012.godini izgubio čak 86,66 miliona eura, što je rekordni gubitak bilo kog crnogorskog preduzeća u posljednjoj deceniji. KAP uz to ima oko 250 miliona eura duga, a država se obavezala na ukupno 131 miliona eura garancija, od kojih su one prema Dojče banci već aktivirane. Uz to, smanjenjenje isporuke električne energije, ako potraje, može se odraziti na kvalitet metala i opremu.U ovako teškoj situaciji se postavlja pitanje: ima li spasa podgoričkoj fabrici? Vlada premijera Igora Lukšića je donijela, prije svega političku, odluku da spasi ovakav Kombinat aluminijuma, jer kao razvojnu šansu vidi zapostavljene prerađivačke kapacitete te fabrike.
Prema Vladinom planu, spas KAP-a - kome ove godine ističe ugovor sa EPCG - leži upravo u povezivanju sa termoelektranom. Reklo bi se da je u pitanju iznuđen potez: u svijetu ne postoji instalisana elektroliza koja ne posjeduje svoje energeteske kapacitete ili pak potpisane ugovore o dugoročnom snabdijevanju strujom.
Zbog toga se ideja o povezivanju sistema KAP-a, termoelektrane i Rudniku uglja Pljevlja, uprkos kašnjenju, nameće kao logična.
Da li je skupa struja iz Pljevalja: Mnogi komentatori ekonomskih dešavanja u Crnoj Gori smatraju da ideja o povezivanju KAP-a i termoelektrane nije dobra, jer je cijena struje iz Pljevalja previsoka za održivost podgoričke elektrolize.Kilovatsat struje iz Pljevalja košta oko 43 eura po megavatsatu što je prilično skupo. Ipak, to je manjenego 48 eura po megavatsatu koliko struju plaća mostarski Aluminij. Uz to, mostarska fabrika aluminijuma koja je potpuno remontovala ćelije elektrolize, godišnje proizvodi 160.000 tona bijelog metala, što je za trečinu više nego KAP! Pri tom, mostarska fabrika - uprkos niskoj cijeni aluminijuma na svjetskim berzama - posluje na rubu rentabilnosti i nije opterećenja stotinama miliona eura duga kao KAP.
Povezivanje KAP-a sa termoelektranom koja bi se ujedinila sa Rudnikom uglja bi, po prirodi stvari, doprinijela da proizvodna cijena struje iz takvog sistema bude još niža. Ako se ima u vidu da je KAP, prema tvrdnjama ruskih suvlasnika, ove godine ušao u zonu operativnog dobitka, onda je jasno da ovakvo preduzeće sa aktiviranim prerađivačkim kapacitetima, možda, ima perpsektivu. Međutim, da bi se ideja o povezivanju KAP-a i TE ostvarila, potrebno je da Vlada natjera ruskog vlasnika da prepusti akcije podgoričke fabrike državi. Sa ovakvim ruskim suvlasnikom, KAP nema nikakvu budućnost.
Zašto se ne realiziju zaključci Skupštine: Skupština Crne Gore je još prije tri mjeseca usvojila zaključke prema kojima se moraju preuzeti koraci u cilju preuzimanja akcija KAP-a od nemarnog ruskog suvlasnika. Međutim, izvršna vlast, uprkos najavama preuzimanja akcija, praktično nije uradila da se to i ostvari. U pomenutoj Informaciji Vlada je konstatovala da postoje tri opcije za KAP: stečaj, konverzija duga u akcije prema kojima bi Vlada postala većinski vlasnik KAP-a, i arbitražni postupak.
- Pokretanje arbitražnog postupka, kao treća opcija, kako bi se izdejstvovala odluka kojom bi se prenijele akcije CEAC-a u KAP-u i Rudnicima boksita, za državu je najmanje poželjna opcija, zbog očekivanog trajanja i visokih troškova postupka, piše u Informaciji. Bilo koja opcija da bude usvojena, pa i ona o uvođenju stečaja, podrazumijeva da KAP mora nastaviti proizvodnju kako bi se uopšte mogla ostvariti zamisao o odvajanju termeoelektrane. Odvajanje dijela EPCG, ipak nije novost u Crnoj Gori.
Tako je Vlada 2009. godine, na izričit zahtjev EU, izdvojila Crnogorski elektroprenosni sistem CGES iz sastava Elektroprivrede. Ovakav potez se pokazao kao pun pogodak budući da CGES od tada bilježi milionsku dobit u poslovanju. Poučena ovom iskustvom, ali i željom Italijana da ne učestvuje u upravljanju termokapacitetima, Vlada bi u drugoj fazi proizvodnog odvajanja EPCG, od A2A otkupila akcije Termoelektrane, ili bi joj ponudila četiri odsto akcija EPCG. Cilj je da država ostane većinski vlasnik u EPCG, a da u termoelektrani ima 99 odsto akcija.Ovakvim potezom Vlada premijera Lukšića nastoji da izađe u susret manjoj članici vladajuče koalicije SDP-u koja se protivi proizvodnom razdvajanju Elektroprivrede i da država mora ostane vlasnik 55 odsto akcija EPCG.
- To znači da državno vlasništvo u EPCG mora biti 55 prema 45 odsto i da tu nema promjene. Funkcionalno razbijanje EPCG znači kraj EPCG kao snadbjevača građana Crne Gore, poručio je prošle sedmice predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić.
Katastrofalni rezultati poslovanja žile kucavice crnogorske ekonomije KAP-EPCG-Rudnici boksita, pokazuju da trenutno stanje nije više održivo. Vlada umjesto pisanja analiza i informacija mora što prije povući konkretne poteze. Ako je osnovna ideja da se spasi KAP, zadrži italijanski partner u EPCG i da se pokrenu investicije u aluminijske prerađivačke kapacitete i termo energiju, onda je logično i odvajanje termoelektrane i povezivanje sa KAP-om. Koje bi bile konkretne posljedice ovakve odluke?
Ovim potezom bi se dio višemilionske godišnje dobiti Rudnika uglja, koji snabdijeva termoelektranu rudom, prelio na novoosnovano preduzeće, a građani Crne Gore mogu očekivati nešto skuplju struju.
Predrag ZEČEVIĆ
