Posao ilustratora je kao pakovanje lego kocaka, dovoljno je samo malo mašte da bi se prilagodio traženim kriterijumima. Bez obzira da li je crtež po narudžbi, brendiranje objekata, brending odjeće i obuće, grafičke novele, kaiš stripovi u magazinima, kreiranje digitalnog identiteta, promo-materijal, story - boarding za filmove i serije, kreiranje karaktera za video igre i slične medijume, ilustrator se može snaći. Sve zavisi od samog umjetnika i preferenci koje ima prema poslu koji radi. Iako zvuči kao toliko izrabljena izreka „ima posla ko želi da radi“ ipak sve zavisi od snalažljivosti, želje za učenjem novih vještina i strpljenja.
Neću zalaziti u detalje kako se može doći do posla kao ilustrator, jer sve odgovore manje više možete pronaći na jednostavnom pretragom na Googlu, ali za početak je najvažnije kreiranje portfolija. Postoji veliki broj sajtova koji vam mogu poslužiti kao baza, kao što su Dribble, Behance, Artstation i mnogi drugi. Čak i stranice na društvenim mrežama mogu poslužiti kao svojevrsna baza radova.
Jedan od glavnih razloga kreiranja portfolia je što na taj način možete predstaviti opus svog djelovanja, specifičnosti vašeg stila, kolorit koji najčešće koristite, količinu detalja i slično. Najčešće se dešava da vas klijent odabere upravo zbog onog što je svojstveno samo vama, nekih elemenata koji mu se posebno sviđaju i koje bi želio da inkorporira u svoje proizvode. I tu dolazimo do inicijalne kapisle, tog momenta gdje postoji borba između ilustratora i klijenata.
0Krenimo redom. Klijent zahtijeva od vas određeni rad, kako je on to zamislio u okvirima onog što vi radite. Lopta je u vašem terenu i predstavićete klijentu vašu zamisao istog proizvoda, u skladu sa namjenom, vašim sposobnostima i rokom koji vam je dat. Često se dešava da se u ove tri stvari desi nesuglasica između ilustratora i klijenata. Nekom ne odgovaraju vaše sugestije, i zahtijeva eventualno tri različita riješenja, pa se desi da to što klijent zamisli jednostavno vi ne možete uraditi, ili možete ali za znatno duži rok... i više novca. Kada novac uđe u igru, dešava se scenario rovoskog ratovanja nalik na onaj iz Prvog svjetskog rata. Klijent se ukopava i često daje iznos za koji on smatra da vrijedi vaš rad, a sa druge strane vi pokušavate da objasnite da to vrijedi mnogo više zbog vremena i truda koji se ulaže u rad. Par prepiski ubjeđivanja i cjenkanja - nađete se na nekoj cijeni koja odgovara i klijentu i vama.
Sada ulazite u fazu koja je najlakša u odnosu na sve ostalo, izradu rada. Okruženje u kom se osjećate kao riba u vodi, radite i radite i radite. Konačno, došlo je vrijeme za prezentovanje izrađenog, taj momenat gdje se molite silama univerzuma da vam klijent ne traži izmjene. Ali uvijek ih bude, i sa tim morate da se pomirite, ukoliko je manje od tri, svaka čast, obrnuli ste igricu ovog puta. I kada padne dogovor da je to to, prelazimo na posljenji nivo igrice, naplata. Ono što morate imati u vidu je da mnogi klijenti vam neće odmah platiti po završetku posla i da će biti spremni za cjenkanje uprkos tome što ste već odredili cijenu za odrađeni posao. I onda, sve na mišiće, žargonski rečeno. Pozivi po par puta dnevno, napomene na mail i poruke podsjećanja, dok jednostavno ne dobijete honorar.
Ovo gore navedeno je jedan od najgorih scenarija i specifičan je za naše podneblje gdje još uvijek nije toliko razvijena svijest o pravoj vrijednosti rada na ilustraciji i grafičkom dizajnu. Uvijek postoji bratanić koji će to uraditi jeftinije, umjetnici koji će to uraditi bolje za isti novac i oni koji će to uraditi džabe u zamjenu za promociju.
Sa druge strane, postoje klijenti sa kojima je zadovoljstvo sarađivati i čiji projekti su izazov koji će vam pomoći da napredujete. Specifične vrste marketinga ili štivo koje je nevjerovatno zanimljivo i koje će vam biti uživanje da ga ilustrujete. Minimalno ispravki i zahtjeva, isplata po dogovoru uz određene bonuse i mogućnost nastavka saradnje.
Kao kakav neobični oblik Pokemon igre, ilustratori moraju istraživati i prikupljati kvalitetne saradnike i klijente. Od loših, nezadovoljnih klijenata, cjepidlaka i bezobraznih individua do klijenata koji će pohvaliti vaš rad, preporučiti i nastaviti saradnju sa vama, sve je to dio one druge strane medalje ilustratorskog posla, kako udovoljiti klijentima a opet uživati u tome.
Ne postoji savršena formula, i sve je po sistemu grešaka i uspjeha, ali najvažnije je da zadržite svojstvenost rada, način na koji crtate, način na koji razmišljate i način na koji dolazite do ideja.
Neko vam neće cijeniti rad ukoliko vi to ne radite na prvom mjestu. Čin kreacije je jedan od najbolji osjećaja koje jedno ljudsko biće može da osjeti i u skladu sa tim, treba je braniti od svakog omalovažavanja.
Svako ko je ispratio sve tekstove do sada, steći će utisak da se ilustracijom bave samo mazohisti i da sam okarakterisao profesiju kao nevjerovatno napornu, stresnu, gdje je radna atmosfera poprilično neprijateljska i nepredvidiva. I svako ko je to pomislio je donekle u pravu ali sve je to dio procesa dok apsolutno ne savladate sve aspekte profesije i počnete da stvarate nešto što će publici i klijentima na neki način promijeniti način razmišljanja i donijeti im zadovoljstvo i osmijeh svaki put kada su u kontaktu sa vašim djelima.
Uvijek se koristim jednom japanskom poslovicom „Sreća ponekad pomaže, rad uvijek“, tako da, kreativni ratnici, olovku u ruke i u nove radne pobjede do nekog sljedećeg čitanja.
