Moja porodica obožava šah, igraju ga u svim dostupnim oblicima od onog tradicionalnog na šahovskoj tabli do svih mogućih digitalnih verzija i nivoa. Kada neko, a najčešće moj otac ostvari pobjedu, moramo svi da priđemo i gledamo taj genijalni mat. Uz ogledanje matiranja slijedi i objašnjenje, u kojem se gotovo iz nemoguće i bezizlazne situacije izvukao i pobijedio. Dok su i porodica moje majke i oca baštinile pasionirano igranje šaha, vjerujem da sam rijetki ako ne i jedini član uže i šire familije kojeg šah uopšte ne zanima i nikad nije.
Od te, po meni pretenciozne igre za intelektualce i brzopotezne igrače, oduvijek su bile zanimljivije tri stvari: izgled table i figura, svemoguća elegantna kraljica i ta kovanica koja se s ponosom izgovara šah-mat - reklo bi se sporedne površne stvari. Možda je moje poimanje ove drevne igre snishodljivo i možda je stvarno riječ o uzvišenoj igri, ali ja zaista ne volim šah. Šah (kralj) je za mene naporan, zamotan a opet predvidljiv, računanje poteza, vršenje pretpostavki, varijacije, otvaranje, rokade, pat pozicije, remi, g6, c5 i sl… previše isplaniranih koraka i pretpostavki za moj ukus. Kako u životu tako i u igri volim da su stvari jasne i čiste, u šahovskom razmišljanju tj. nadmudrivanju žrtve su neminovne, najbolnija je žrtvovanje kraljice (naizgled gubiš da bi pobijedio na kraju). I nakon kraja, ova igra nema kraj jer svaki pasionirani igrač želi remi, a ko ne pamti on je osuđen da sve iznova ponavlja.
U apsolutnoj tišini, u kojoj se samo sat pomjera, bijeli otvara potezima: d4 d5, crni c4, šahisti uvijek hladni i mirni, nekako gospočasti, spogleduju se letimično, gledaju jedan drugog u oči s pažljivim prelaženjem prstima iznad figura biraju sljedeći a već znamo odavno isplanirani potez. Gledamo s iščekivanjem na odbranu, ne dišemo, napetost raste, kakva odbrana će uslijediti: slovenska, maršalova, austrijska? Da li će protivnik nasjesti na klopku ili će ipak igru odrediti odbijanje ponuđene igre. Za ovo otvaranje karakteristična može biti rana žrtva pješaka radi boljeg oslobađanja figura i jače kontrole u centru. Ovakvim otvaranjem je pješak prepušten i može lako vratiti nakon samo par poteza. Ako crni bude održavao poziciju u centru i oslobodi lovca, glavna linija dostiže 9 poteza i time bijeli dolazi do prednosti zbog bolje kontrole u centru. Ovakvim otvaranjem je pješak prepušten i može lako vratiti nakon samo par poteza. Ako crni bude održavao poziciju u centru i oslobodi lovca, glavna linija dostiže 9 poteza i time bijeli dolazi do prednosti zbog bolje kontrole u centru. U slučaju da crni odbije da uzme pješaka i održava poziciju u centru s velikom manom blokirajući konja da bi dostigao najbolje polje za razvoj tada je slovenska odbrana najpoznatiji i najbolji nastavak igre.
Nepopularna i veoma rizična odbrana nastaje ukoliko crni igra nepažljivo, bijeli ima priliku da ostvari veliku prednost u centru, u ovoj varijanti postoje razne klopke, crni dobija veoma razvijene konje - skakače, dok bijeli zadržava prednost lovačkog para. Ukoliko crni prihvati izazov s početka, postoje šanse u kojima crni zadržava datog pješaka ali bijeli ostvaruje prednost razvijanjem figura, uglavnom crni vraća pješaka i igra sa ciljem da razbije centar. Na 64 polja i 16 bijelih i 16 crnih figura, ograničenog kretanja i elegantnih poteza već nakon dva poteza javlja se 72084 različitih situacija, broj mogućih varijanti nakon toga je mnogo veći. U teoriji igre šah se ubraja u tzv. igre nulte sume i u igre sa perfektnom informacijom.
Teoretski možemo izračunati da li će se igra završiti pobjedom bijelog ili crnog ili remijem. Dok sat u pozadini otkucava i jasno daje do znanja da je vrijeme mjerljivo i da svaki potez može biti onaj pravi ako se povuče u pravo vrijeme. I dok razmišljamo i iščekujemo poteze i strategije igra je već odavno određena i završena, samo je vrijeme nepredvidivo, statistički gledano zbog pravila o povlačenju prvog poteza bijeli dobija oko 54% češće od crnog, dok je kraljičin gambit veoma rijetka vrsta šahovskog otvaranja igre na centru, a sve ostalo je samo politika. Žrtvovati najljepšu i najmoćniju figuru, povlačeći niz naizgled loših poteza, posmatrajući igru osjećam se kao figure u pat poziciji dok iščekujem neizbježni šah-mat. Kao ni šah, ja zaista ne volim politiku.
