''Uspjeh Nikole Ivanovića je i naš, jer je to naše dijete, sa svojim usponima i padovima, sa pobjedama i porazima, dijete koje smo kalili napolju, da bi se dokazalo tamo gdje je najteže, u svom dvorištu. Zato je Nikola veliki, jer nas je trpio i kad nije bio najbolji, kad smo mu vrištali sa tribina i tražili mu dlaku u supi, da ne kažem jajetu. Nikolin uspjeh je putokaz za sve naše klince da nije loše biti prvi u svom gradu, da ne kažem selu.
Da postoji i još neka ljepota, ona što nas natjera da se zbližimo u želji da svako na svoj način pomogne onim momcima koji nas predstavljaju tamo gdje je najteže, dolje na parketu. Iako je jasno da je ovo samo košarka, da je Nikola SAMO košarkaš, Nikola je role model za klince koji danas pikaju i rolaju na betonu po žaropeku. Naša djeca su Nikola, samo im treba dati šansu, treba ih gurati u nepoznato, neistraženo, treba im omogućiti da uskoče u svijet većih mogućnosti. Zato je mural nenadjebiva sila koja treba da vlada svakim našim gradom i pokazatelj kako treba da se odnosimo prema našim tihim herojima.
A Iva i ja, mi ćemo i dalje da navijamo za Nikolu, kao što smo i radili u noći četvrte utakmice finala plej ofa, jer toliko možemo. Da želimo sve najbolje ljudima oko sebe, ljudima koji nam život čine boljim. To je najmanje što se može, a ja vjerujem da se mora, jer ako ne vjeruješ u nekoga, kako će sjutra neko u tebe.''
