Piše: Božidar Proročić književnik i publicista
Dok je pio hladnu vodusa Trpeske rijeke od malena odličan đak imao je san da i on jedan dan postane profesor mnogobrojnim generacijama mladih. Život na śeveru Crne Gore nije bio nikada lak, karavanski putevi koji su vodili prema Novom Pazaru, Sandžaku, Kosovu, Sarajevu je nešto što se utkalo u životu svakog Bihorca koji je želio da se školuje i stvori sebi život i karijeru vrijednu poštovanja. Ibro Skenderović je to uspio, i zato ne treba da čudi što je jedan među najomiljenjim prosvetnim radnicima i pedagozima śevera Crne Gore.
Ibro Skenderovič rođen 01.08.1961. godine u Trpezima, opština Petnjica Crna Gora, gdje jezavršio osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završio je u Rožajama . Prirodno -matematički fakultet, Odsjek za gografiju, upisao akademske 1981/82. gododine naUniverzitetu u Prištini. Studije završio 1985. godine i stekao zvanje ,,profesor geografij;. Pookončanju studija, izvjesno vrijeme radio kao profesor geografije u Š.C. ,,30 septembar“ uRožajama. Od 1992. godine prešao na radno mjesto pomoćnika direktora u JU OŠ ,,MustafaPećanin“ Rožaje, a 2000. godine biran na redovnom konkursu za direktora iste škole gdje se idanas nalazi.Akademske 1995/96. godine upisao specijalistički studij, smjer „Metodika nastave geografije” na Geografskom fakultetu u Beogradu, i uspješno odbranio specijalističkirad 1997. godine. Na istom fakultetu nastavio magistarski studij koji je završio 1999. godine, iodbranio magistarski rad pod nazivom ,,Vrednovanje rada učenika u nastavi geografije“ kadaje i stekao akademsko zvanje magistra geografskih nauka.
Doktorsku disertaciju pod nazivom„Geografski aspekti ekonomskog razvoja opštine Rožaje” uspješno odbranio 25. 06. 2010.godine na Univerzitetu u Novom Pazaru i stekao zvanje doktora geografskih nauka.Na Prirodno-matematičkom fakultetu odsjek za Geografiju Univerziteta u Tuzliizabran u zvanje docenta za oblast Antropogeografija (Društvena geigrafija) i vanrednogprofesora za oblast Metodika nastave i Zaštita životne sredine.U toku svog dugogodišnjeg rada učestvovao sam na mnogim domaćim imeđunarodnim naučnim skupovima i seminarima, iz struke, a i iz drugih oblasti vezanih zaoblast obrazovanja.
Do sada objavio više od pedeset stručnih i naučnih radova u domaćim imeđunarodnim časopisima. Koautor MONOGRAFIJE – ZNANJEM U BUDUĆNOST – STOGODINA OSNOVNE ŠKOLE ,,MUSTAFA PEĆANIN” ROŽAJE, 2002. godine.Za svoj dugogodičnji rad dobitnik mnogih priznanja i plaketa. Autor je ili koautor mnogobrojnih publikacija, monografija, autorskih, stručnih, i naučnih radova posvećenih prosvjeti, ekologiiji, zavičaju. Njegov doprinos je izuzetno velik i značajan pridružio se mnogobrojim intelektualcima Bihora, i Sandžaka koji je čitav svoj životni i radni vijek sa velikom ljubavlju i entuzijazmom posvetio zavičaju.
Gotovo 30 godina posvećenosti i ljubavi prema prosvjeti pedagogiji, ali i Osnovnoj školi ,,Mustafa Pećanin.” Nijedan radni dan ovog istaknutog intelektualca nije prošao a da nije bio posvećen osnovnoj školi zamolili smo ga ljubazno da nam kaže nešto više o istorijatu škole projektima i uspjesima đaka.
Škola ,,Mustafa Pećanin“ je najstarija osnovna škola u Rožajama i jedna od starijihosnovnih škola u Crnoj Gori.S obzirom da je rožajski kraj ostao pod turskom vladavinom sve do 1912. godine, ada su prosvetiteljski pokreti već odavno zahvatili Evropu i okolne zemlje, ni Turska nije moglaostati izolovana, već pod pritiskom i uticajem evropskih sila morala da modernizuje školstvo idržavnu upravu. Već posljednjih decenija 19. vijeka bile su usvojene uredbe da se u svim naseljima gdje ima više od 100 kuća (domaćinstava) formiraju osnovne škole, a u svim varošimasa više od 500 domova niže gimnazije. Prema do sada poznatim arhivskim podacima i ljetopisuškole škola u Rožajama je formirana 1900. godine. Prvi upravnik škole u Rožajama bio je HafizHusein Ramhusović iz Berana. Pošto je rožajski kraj nakon odlaska Turaka ušao u satavcrnogorske države, nova vlast se ubrzo pobrinula da osnuje školu na crnogorskom jeziku, koja jepočela da radi 1913. godine, čiji je učitelj i upravitelj bio Dragutin Joksimović. Već 1914. godine u školi su radili učitelji Miloš Nedić za mušku djecu i Stanica Guović za žensku djecu. Škola u Rožajama sve do završetka II svjetskog rata je imala uspona i padova, rasla je po broju učenika iučitelja, ostajala bez nastavnog kadra, dobijala i gubila ugled u građanstvu... Razvijala se,zapravo, onako kako se razvijala siromašna rožajska komuna.
Osnovnoj školi u Rožajama je ime zaslužnog borca Mustafe Pećanina dato Odlukom SO-e Rožaje od 30.09.1959. godine, i taj datum škola proslavlja kao Dan škole. Osnovna škola uRožajama, do 1990. godine radila je kao Udružena osnovna škola u čijem sastavu su bile sveostale osnovne škole na prostoru opštine Rožaje, koje su radile kao radne jedinice, a matičnaškola je bila škola ,,Mustafa Pećanin“. Poslije razintegracije Udružene osnovne škole 1990.godine sve osnovne škole su konstituisane kao samostalne osnovne škole, tako da osnovnaškola ,,Mustafa Pećanin“ je ostala bez područnih škola i radnih jedinica. Postojeći školski objekat je nekoliko puta rekonstruisan. 2002. godine je urađena rekonstrukcija proširenjakapaciteta škole zbog velokog broja učenika, a 2015. godine je bila jedna detaljna rekonstrukcijakroz projekat ,,Energetske efikasnosti“. Takođe iste godine je promijenjen učenički namještajkroz donaciju Turske agencije ,,Tika“.
Postojeći školski objekat uz nabavku svremenih nastavnih sredstava pruža dobreuslove za još bolji rad u ovoj ustanovi, tako da će mo u budućem periodu sa stručnim nastavnimkadrom vršiti kvalitetnije obrazovanje mladih generacija.Prolazeći kroz mnoge objektivne teškoće naša škola je postizala zapažene rezultate irazvila se u jednu od boljih i organizovanijih škola. Po organizovanosti pedagoškog rada,kvalitetu vaspitno - obrazovnog procesa, širokoj otvorenosti prema sredini i društvenoj zajedniciuvrstila se u red boljih u Crnoj Gori. Škola je svojim uspješnim radom bila uvijek među onimakoje su inicirale i prihvatale sve izazove sa ciljem što efikasnijeg vaspitno - obrazovnog sistema.Jedna je od prvih koja se uključila u savladavanje metoda aktivne nastave, svi nastavnici prošlisu seminare i osposobljeni za ovu metodu rada. Jedna je od dvadeset iz A grupe škola u kojoj je počela inplementacija reformskih sadržaja. Škola je bila uključena u niz projekata ( Projekat omiru i toleranciji, Prevencija narkomanije, Građanin, Održivi razvoj škole u lokalnoj zajednici,Projekat o profesionalnoj orijentaciji učenika).
Pitao sam gospodina Ibra Skenderovića na šta je najviše ponosan kao pedagog i prosvjetni radnik odgovorio mi je: ,,Škola je prva stanica u životu mladih ljudi. Sa puno ljubavi i predanosti ja i moj kolektiv dajemo sve od sebe svih ovih godina da izgradimo modernu školu u XXI vijeku. Najvažnije je da kroz obrazovanje, kulturu, istoriju, toleranciji izgrade sebe budu dobri i humani ljudi koji nikada neće zaboraviti svoj rodni kraj, koji će uvjek poštovati druge i doprinijeti stvaranju boljeg kulturnog i multietničkog društva ako to uspiju onda smo i mi uspjeli u našoj plemenitoj i humanoj misiji.Sa ponosom ističem da analizom rada nastave na daljinu od pojave COVID 19 u našojškoli postojao je visok nivo odgovornosti i profesionalizma svih uposlenih u školi što je za svakupohvalu. I ako je ovo novina za većinu od nas, brzo smo se uklopili uz preporuke Ministarstvaprosvjete nastava se odvijala nesmetano.
Entuzijazam i posvećenost nastavnika ovom plemenitom pozivu ,,obrazovanje i vaspitanje mladih“ se prenio i kod učenika, koji su zahvaljujući takvom pristupu pokazali su isve više pokazuju visok nivo uključenosti u predviđene i planirane aktivnosti.“
Ibro Skenderović pipada samoj kulturnoj eliti Bošnjačkih intelektualaca, za koga se slobodno može reći da je časni insan. Njegov doprinos śeveru Crne Gore, Bihoru, Sandžaku kroz prizmu prosvjete ali i samog zavičajnog stvaraoca predstavllja nesebičan doprinos kulturi, toleranciji i multietničkom skladu. Često se zapitam i zaključim koliko je bogata Crna Gora ali i crnogorsko društvo koje ima ovakve neumorne pregaoce. Izvesti iz svojih klupa toliko generacija đaka od kojih su mnogi dana poznati, privrednici, stvaraoci, umjetnici, doktori, mogu samo oni pedagozi koji su iskreno i svim srcem posvećeni prosvjeti i obrazovanju. Ibro Skenderović je primjer takvog insana čiji entuzijazam je pretočen u ono što krasi sve mlade ljude a to je BUDUĆNOST na kojoj počivaju svi postulati savremenog društva. Dok god bude prosvjetnih radnika poput Ibra Skenderovića biće i onog lihjepog dijela Crne Gore, Sandžaka, i Bihora kojima sa punim pravom ovakvi intelektualci pripadaju, i oni će biti najljepši reprezent čiji lični pečat i trag će postojati kao uzor svim mladim generacijama koje dolaze.
