Već 12 godina Vlada pokušava da realizuje projekat Socijalni karton, a Dragana Radović iz IA, inače autorka analize tog projekta, navodi najvažnije preporuke:
- Što prije donijeti Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti i potrebne podzakonske akte. Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti je osnov za izradu podzakonskog akta o socijalnom kartonu kojim se reguliše način prikupljanja podataka odnosno evidencije o potencijalnim korisnicima prava. Treba uspostaviti takav normativni okvir iz kojeg će proizilaztiti jasna podjela nadležnosti između lokalne samouprave i Centara za socijalni rad , kako bi se izbjeglo paralelno vodjenje evidencije o istim korisnicima, ali i korišćenje istih prava na teritoriji više lokalnih samouprava. Produžiti za najmanje godinu rok za uspostavljanje informacionog sistema socijalnog staranja kako bi se prije zvaničnog početka korišćenja sistem testirao i sanirale eventualne nepravilnosti.
Ona napominje i da se siva ekonomija mora isključiti iz sistema socijalnog staranja.
- Poznajemo toliko primjera koji ostvaruju zdravstveno osiguranje, primaju materijalno davanje i baš zbog toga da se ne bi odrekli materijalnog davanja od Centra za socijalni rad zapošljavaju se na crno. Upravo je tu značajna politika Vlade. Treba da se kreiraju, u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje, takvi programi da se oni ljudi koji su radno sposobni, a koji primaju materijalna davanja, uključuju na tržište rada i da se sistem rastereti od davanja materijalne pomoći onima kojima to u suštini ne treba.
Radović precizira da je socijalni karton proizvod uspostavljanja informacionog sistema.
- Kada se sve institucije - Uprava za nekretnine, Poreska uprava, Fond za zdravstveno osiguranje, centri za socijalni rad, Fond PIO, Ministarstvo rada i socijalnog staranja - umreže odnosno kada se omogući razmjena podataka između njihovih baza tada se stvara socijalni karton.
Međutim, po njenim riječima na to će se rješenje još čekati. Ciljevi koji su zacrtani, kako smatraju u IA, ne odgovaraju realnim mogućnostima.
