Da li je duboko uvredljivo omalovažavati crnca ili Azijaca zbog toga što „nije dovoljno“ crnac ili Azijac? Da. Da li je uvredljivo pretpostavljati da neko ko je crnac ili Azijac kritikuje politiku drugog crnca ili Azijca jer je motivisan takvim osjećanjem? Da.
Prošle nedjelje je konzervativni poslanik Nil O'Brajan napravio ovu drugu grešku pod maskom da brani svoju koleginicu crnkinju, ministarku za ravnopravnosti Kemi Badenok, od ovoga što je navedeno u prvom problemu. Badenok je na Twitteru objavila slike ekrana dvaju privatnih e-mailova koji joj je poslala crnačka novinarka Nadin Vajt, optužujući je za „jezivo i bizarno“ ponašanje zbog iznošenja tvrdnji iz ovakvog izvora.
Ovo je pokrenulo hajku usmjerenu na Vajt. Nema sumnje da se Badenok suočila s neprijatnim rasizmom, ali to ne opravdava njeno ponašanje prema Vajt, novinarki koja radi svoj posao, niti podrivanje povjerljivog procesa prava na odgovor koji je presudan za tačno novinarstvo.
To nije spriječilo O’Brajana da odmjeri načine na koje bi pokušao da opravda ponašanje Badenok. Da bi to učinio, pogrešno je predstavio ono što je uradila Vajt i povezao je njeno novinarstvo sa nekim pogrdnim riječima koje su Badenok upućene na Tvitteru, a u kojima je optužena da je „izdajnik rase“, što nema nikakve veze sa Vajt. Sve ovo ima tendenciju da opiše novinarstvo Vajt kao ono koje je motivisano vjerovanjem da Badenok, kao konzervativka, nije istinska crnkinja.
Nije se zaustavio na tome: takođe je optužio poslanicu laburista Naz Šah za „usmjereni rasizam“, jer je tvrdio da je ministarka unutrašnjih poslova Priti Patel podmetala etničke manjine govoreći o sopstvenim iskustvima rasizma. Opet, O’Brajan pogrešno predstavlja ono što se dogodilo da bi stekao utisak da je kritika Šah na račun Patel motivisana uvjerenjem da je njena politika čini manje Azijkom. Ono što se zapravo dogodilo je da je crnačka poslanica Flo Ešalomi postavila Patel pitanje koje se odnosi na njena iskustva anticrnačkog rasizma i strukturnog rasizama u politici poput onih koje stoje iza skandala Vindraš.
Patel je odbacila zabrinutost Ešalom i implicirala da su vlastita iskustva s rasizmom stavila i nju i vladu čiji je dio van svake kritike zbog rasne nepravde. Patel je porekla da Ešalomi možda ima drugačije iskustvo rasizma u odnosu na nju, koja je, poput mene, relativno privilegovana žena srednje klase istočnoafričkog azijskog porijekla, tvrdeći da je boja kože čini imunom na kritike u vezi sa njenom politikom vezanom za rasnu pravdu. Ovo je posebno uvredljivo s obzirom na dugu istoriju anticrnačkog rasizma među istočnoafričkim Azijcima sa kojom će Patel biti upoznata.
Spajajući crnce i Azijce u amorfnu grupu za koju se pretpostavlja da imaju zajedničko iskustvo rasizma, O’Brajan na kraju pojačava samu ideju koju želi da ospori: nečiji identitet mora definisati njihovu politiku. Sam čin pretpostavke da svi Azijci ili crnci koji kritikuju politiku druge Azije ili Crnca to čine iz loše vjere i rasizma, pojačava mrsku ideju da ne možete kritikovati politiku drugog Azijca ili crnca zbog neke uvrnute ideje „solidarnosti“.
Uvredljivo je i opasno, ne samo zato što se žena poput Naz Šah suočila sa toksičnom mizoginijom azijskih muškaraca u svojoj zajednici, a neki su je prikazivali i kao izdajnika svoje rase jer je na to ukazivala. Da li Azijke smiju da pozivaju na mizoginiju i rasizam samo iz sopstvenih zajednica kada nam bijelac kaže da je to u redu?
Budite oprezni prema bijelim, strejt muškarcima koji lezbejke i žene druge boje kože nazivaju drskima zato što odbijaju da se povinuju verziji oslobađanja koju smatraju odgovarajućom i koji se tapšu po ramenu jer su u tome „saveznici“. Njihova im naivnost daje luksuz da djetinjasto podijele svijet na dobre i zle. Mi ostali živimo sa posljedicama.
Postoje paralele s tim kako su neke lezbejke proglašene kap pune predrasuda i preplavljene prijetnjama silovanjem zbog svojih stavova o rodu i biološkom polu. Transrodne osobe i lezbejke su dvije grupe koje se suočavaju sa mržnjom i diskriminacijom, a razlike u mišljenjima postoje unutar ovih grupa.
Neki trans ljudi i lezbejke vjeruju da to što sam žena nema nikakve veze sa biološkim seksom; drugi vjeruju da su u srodstvu, jer je ženska reproduktivna biologija osnova na kojoj su se žene uvijek suočavale sa strukturnim ugnjetavanjem. Obje perspektive treba da imaju pravo da budu sagledane. Ipak, lezbejke koje vjeruju u ovo drugo, od kojih su se mnoge čitavog život suočavale sa lezbofobijom, suočavaju se sa progonom zbog svojih uvjerenja.
Uzmimo Džuli Bindl, važan feministički glas čije su decenije kampanja protiv muškog nasilja bitno uticale na život žena. Prošle nedjelje se australijska knjižara izvinila se za „bilo kakvu povredu“ organizovanjem događaja sa Bindl prije tri godine. Nijesu imali petlje ni da kažu šta je uvredljivo u vezi Bindl, ali moglo bi se pretpostaviti da su se pozivali na njene stavove vezane za pol.
Ili Alison Bejlej, advokatica koja tuži svoju komoru i dobrotvornu organizaciju Stonewall zbog diskriminacije u zapošljavanju. Bejlej je crnkinja lezbejka iz radničke klase i preživjela je seksualno zlostavljanje kao dijete, koja vjeruje, kao i mnoge žene, da bi trebalo da postoje izuzeci od dopuštanja muškaracima da budu u prostoru koji je namijenjen samo za žene. Nakon što je tweetovala o grupi kojoj je pomogla da pronađe za ljude koji su istopolno privlačni, Stonewall je podnio žalbu svojim komorama i upozorio da će njen odnos s njima biti oštećen ukoliko njene komore ne preduzmu disciplinske mjere protiv nje.
U petak je sudija presudio da slučaj Bejli ima „više nego razumne izglede za uspjeh“ i da bi trebalo da pređe na suđenje. Da dobrotvorna organizacija za homoseksualna prava stoji optužena za diskriminaciju crne lezbejke, ilustruje koliko je pogrešno pretpostavljati da se prava i interesi svih LGBTQ+ ljudi savršeno poklapaju. Naravno, to nije spriječilo bijelce da Bejli kažu da njen koncept ženstvenosti nije samo pogrešan, već je čini fanatičnom.
Solidarnost između potlačenih grupa moćno je oružje za promjene, ali ne dolazi automatski: dolazi kroz slušanje drugih i pronalaženje zajedničkog jezika. Kao što istočnoafrički Azijci znaju za našu sramotu, potlačeni mogu biti voljni agenti u ugnjetavanju drugih.
Budite oprezni prema bijelim, strejt muškarcima koji lezbejke i žene druge boje kože nazivaju drskima zato što odbijaju da se povinuju verziji oslobađanja koju smatraju odgovarajućom i koji se tapšu po ramenu jer su u tome „saveznici“. Njihova im naivnost daje luksuz da djetinjasto podijele svijet na dobre i zle. Mi ostali živimo sa posljedicama.
