Nedavno otkriće groba starog čak 5.000 godina na lokalitetu Rake, ispod tvrđave Nehaj pored Sutomora - na svojevrstan način je aktuelizovalo priču o tumulima, kao jednom od vjerovatno najneistraženijih djelova našeg nasljeđa. Kako su nastajale te velike grobne humke od kamena i zemlje, čitavi “vještački” brežuljci, što se sve u njima krije, ko ih je gradio, a ko uništavao, tražeći u njima vrijedne predmete - sve su to pitanja koja intrigiraju ne samo arheologe.
Da u Crnoj Gori ima više stotina tumula, i da su rasprostranjeni u svim krajevima, i na sjeveru i na jugu, potvrđuje za Portal Analitika arheolog Mile Baković iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara na Cetinju.
- Tumuli se nalaze svuda po svijetu, od Japana do Evrope, i nisu naša specifičnost, ali je činjenica da je negdje od 4. milenijuma p.n.e. pa sve do dolaska Rimljana, na prostoru Crne Gore dominantan način sahranjivanja pod tumulom. Ovaj način sahranjivanja imamo i kasnije u doba Rima i srednjeg vijeka i to je običaj koji je najduže trajao. Riječ je o složenom procesu formiranja humki od kamena, zemlje, ili kombinacijiom ova dva materijala. Zabilježen je podatak da se u V vijeku p.n.e. prilikom sahrane pod tumulom organizuju pogrebne svečanosti, trke, takmičenja u gađanju lukom i strijelom. Sve govori da se radi o složenom ritualu. Sahrana se vjerovatno odvijala danima i u njoj je učestvovalo mnogo članova zajednice, jer je trebalo nad grobnim mjestom nasuti ogromnu količinu kamena ili zemlje, objašnjava Baković.Tumul kod Male Crne Gore: Naš sagovornik ističe da je u Crnoj Gori do sada istraženo tridesetak tumula. Većinom su, kaže, istraživani nesistematski, i često su slučajno otkrivani prilikom nekih radova, kao što se dogodilo nedavno u Sutomoru.
- Tumula ima svuda, po primorju, Zeti, Bjelopavlićima, Banjanima, i na sjeveru. Zanimljivo je da na Žabljaku, na prevoju prema Maloj Crnoj Gori, postoje tumuli i to je vjerovatno najviša kota kod nas na kojoj se mogu naći. Ima ih u ravnici, ali i na 1500 metara, kuda god su nomadske zajednice prolazile ostavljale su svoja groblja. Tumuli često predstavljaju nadgrobna obilježja nad grobovima više pokojnika, od kojih se za neke može reći da predstavljaju neku vrstu porodičnih grobnica, a često su služili i za sukcesivna sahranjivanja, kaže Baković.
Tačan broj ovih nadgrobnih spomenika iz daleke prošlosti se ne zna, jer mnogi još uvijek nisu otkriveni, a mnogi su kroz protekle vijekove uništavani. Uništavali su ih ljudi, prirodne nepogode, nepozvani “istraživači”, tražeći u njima vrijedne predmete. Uništavani su često i iz neznanja jer ljudi nisu znali da postoje ova “ vještačka” brda u kojima je skriveno toliko toga što može doprinijeti boljem rasvjetljavanju prošlosti. Kroz neke tumule su prošli putevi, drugi su uklonjeni radi gradnje kuća, neki su već odavno opljačkani. Radoznalost, pohlepa da se možda dođe do “skrivenog blaga”, doveli su do toga da tumuli budu uništeni, a dragocjeni predmeti, prije svega važni za arheološku nauku su nestali.Da su tumuli kontinuirano pljačkani tokom istorije potvrđuje naš sagovornik i naglašava da se to dešavalo još u vrijeme Rimljana, a tokom narednih vijekova samo je nastavljano. Kaže da su mnogi tumuli uništeni, posebno u Zeti, ali često ne namjerno, već iz ne znanja, prilikom nekih radova.
Natpis iz Banjana: Baković podsjeća da dosta tumula, i to kamenih, ima u Banjanima. Zanimljivo je da je u Banjanima pronađen natpis na kome se pominje jedan viđeniji čovjek iz plemena Dokleata, što znači da im je pripadala i ova oblast. Naučnici se uglavnom slažu da je pleme Dokleata zahvatalo prostor od Morače do Trebišnjice i to potvrđuje i nalaz iz Banjana, objašnjava Baković.
Iz istorijskih izvora je poznato da su na teritoriji Crne Gore živjela mnoga ilirska plemena, Dokleati, Labeati, Plereji, Enhelejci, a jedno od najvećih plemena, koje je zahvatalo prostore sjeverne Albanije, sjeverne Crne Gore, Bosne, jugozapadne Srbije, zvalo se Autarijati.
- Interesantna je priča, koja ne može da se poveže mnogo sa naukom, ali kaže da su Autarijati nestali sa istorijske scene zbog - najezde žaba. Naime, zbog velikih padavina i vlage, žabe su se namnožile, uginule, i zatrovale izvore pitke vode. Zbog toga pleme je moralo da krene u migracije. Mnogo ih je umrlo, a zadnji pomen Autarijata je vezan za Dorjansko jezero u Makedoniji, kaže naš sagovornik.
Kada se govori o analogijama - i uopšte podacima iz dosadašnjih istraživanja tumula - zanimljivo je da su početkom 20. vijeka u okolini Nikšića pronađeni ostaci keramike sa specifičnom dekoracijom. Takođe, u Tivatskom polju tokom istraživanja tumula otkrivena je slična keramika. Na prostoru Albanije pronađen je gotovo isti nalaz, kao i na Grudi Boljevića u Tološima i nedavno u Sutomoru. Ova otkrića, kaže Baković, ukazuju da se na prostoru koji možemo ograničiti od Tivta do Nikšića, i od sjeverne Albanije do rijeke Mati, razvijala jedna posebna kultura koja je imala svoje specifičnosti. Pronađeni predmeti često upućuju na bogat sloj stanovništva. U Tivtu su otkriveni zlatni ukrasi za kosu, a u Grudi Boljevića polirana kamena sjekira sa djelovima zlata.Nalazi posebne kulture: U ukupno šest tumula o kojima govorimo kao specifičnim, ističe Baković, pronađeni su predmeti koji su posebno dekorisani i predmeti takvog oblika za sada nisu pronađeni mimo ove teritorije. To su predmeti za kultne namjene, odnosno obavljanje rituala pri sahranjivanju. Kada je riječ o konstrukciji centralnih grobova oni se razlikuju. U Grudi Boljevića pokojnik je ukopan u zemlju, dok je u Sutomoru na zemlji napravljen kovčeg od kamena. Sve su to vrlo stari grobovi i datuju se u 3000 godinu prije Hrista, što znači da su stari oko 5000 godina.
Humke tumula rasutih po Crnoj Gori obićno su u prosjeku visoke oko dva i po metra, ali ima i većih, a prečnik im je od 10 do 20 metara. Zanimljivo je da su često posuti čak čistom, prosijanom, zemljom, dok su u Banjanima, na primjer, uglavnom kameni, ili kombinacija kamena i zemlje. Nastajali su iz potrebe da se obilježi mjesto na kome je obavljen ritual sahranjivanja. Nasipanjem gomile preko grobnice od kamenih ploča stvarala se veza između božanstva i umrloga. U starim tumulima obično su otkriveni skeleti u zgrčenom položaju. To pokazuje vjerovanje u vječni život i ponovno rađanje. Vrlo često su pored pokojnika ostavljani razni darovi, koji su mogli da predstavljaju predmete iz svakodnevne upotrebe, nakit, a često se nalaze i predmeti vezani za ritual.
Običaj sa istoka: Smatra se da je običaj sahranjivanja pod tumulima u ove krajeve došao sa istoka prilikom velikih seoba. To je period
indoevropeizacije domorodačkog stanovništva, stvaranja novih običaja i rituala, nastalih u sažimanju starog zemljoradničkog stanovništva neolita sa pridošlicama iz dalekih oblasti u okolini Crnog mora.Da tumula ima širom svijeta i da arheološku nauku, na sreću, znaju da “zapljusnu”nova otkrća o ovim neobičnim nadgrobnim humkama, potvrđuju otkrića na prostoru Sibira. Tamo su pronađeni tumuli u kojima je rekonstruisana kuća. Posebno su zanimljivi za nauku takozvani ledeni grobovi u kojim se zbog specifične klime nakon nasipanja humke od kamena pokojnik zaledi, ustvari mumificira, tako da su arheolozi u prilici da u Sibiru nađu kompletno očuvane ostatke. Interesantan je i grob princeze i princa sa Altaja sa odlično sačuvanim ostacima pokojnika, na kojima se vidi da je tijelo bilo pokriveno tetovažama. Sačuvane su čak i njihove svilene košulje, kaže Baković, koji je bio na studijskom putovanju u ovom dalekom i čuvenom arheološkom nalazištu.
Kada je o velikim otkrićima u Evropi riječ, Njemci su u jednom svom tumulu našli pokojnika na sankama. Oni su u blizini nalazišta napravili muzej, rekonstruisali život tog vremena, čak napravili radionice predmeta.
Mi još uvijek ne možemo očekivati da će nam se na ovaj način približiti prošlost, to rade bogate zemlje, ali ne samo bogate, već prije svega one svjesne važnosti očuvanja baštine. U našem slučaju bila bi dovoljna sistematska arheološka istraživanja tumula, na koje smo, kao uostalom na cijelo nasljeđe, prilično zaboravili. Ministarstvo kulture, kaže naš sagovornik, pokrenulo je projekat „Putevima kontinuiteta“, kojim je predviđeno i istraživanje nekoliko ovih vrlo starih grobnih humki. Biće to prilika da se možda sklopi neka nova kocka u mozaiku naše nesumnjivo bogate istorije.
Suzana KAPETANOVIĆ
