Šušnjar je podsjetio da je početkom godine u njegovom ministarstvu osnovana radna grupa za nuklearnu energiju.
"Ja bih rekao da se samo ne razmišlja, nego i operativno radimo na realizaciji tog projekta. Prvi korak je bio osnivanje radne grupe koja radi na izmjenama i donošenju zakona o nuklearnoj energiji. Nadam se da će do kraja godine zakon biti pred Saborom i usvojen", rekao je on.
O lokaciji elektrane će odlučivati struka
Pritom je naglasio da to nije ideološko nego strateško pitanje kazavši: "Ako želimo biti energetski nezavisna zemlja, moramo ići u tom smjeru. To je smjer kojim ide cijeli moderni svijet i bez toga nema energetske nezavisnosti". Istakao je da EU u svom višegodišnjem finansijskom okviru predviđa 240 milijardi eura za ulaganja u nuklearnu energiju.
Na pitanje o mogućoj lokaciji nove nuklearne elektrane odgovorio je da će o tome odlučivati struka. "U radnoj grupi su ljudi koji znaju o nuklearnoj energiji, a razvijamo i saradnju s našim univerzitetima. Dominantno hrvatska pamet učestvovala je u izgradnji nuklearne elektrane Krško. Želimo revitalizovati studije nuklearne energetike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, kako bi se odgojili novi kadrovi za izgradnju i upravljanje takvim elektranama u Hrvatskoj", istakao je Šušnjar.
Ministar je naglasio da Hrvatska iz Nuklearne elektrane Krško danas dobija oko 16 posto energije. Sama ta činjenica, dodao je "dovoljno govori koliko je nuklearna energija bitna". "To je bazna energija koja nam je potrebna uz sve obnovljive izvore energije, jer stabilizira mrežu i sustav", rekao je on. Kazao je da je hrvatska energetika danas prožeta privatnim interesima i težnjom za zaradom, ali da država mora voditi računa o državnom interesu.
Rizici nuklearnih elektrana izuzetno niski
"Rizici postojećih nuklearnih elektrana, onih koje se danas grade i koje su u pogonu, izuzetno su niski. U kontekstu svakodnevnih rizika oni su potpuno zanemarivi", rekao je Član Uprave Nuklearne elektrane Krško Saša Medaković.
Dodao je da je Krško dovedeno na nivo elektrana nove generacije i da je s novim sistemom unaprijeđeno reda veličine stotinjak puta u odnosu na izvorni projekat.
"Nesreće koje su se događale u prošlosti bile su posljedica ljudskih grešaka ili izuzetno velikih vremenskih i seizmičkih događaja, koji su bili izvan projektnih okvira. Nove elektrane i postojeće s unapređenjima daleko su iznad tih rizika. Može se reći da su nuklearne elektrane izuzetno sigurni objekti", naglasio je on.
Postojala lokacija, moratorijum nakon Černobilja
Osnivač i vlasnik Instituta za nuklearnu energiju Inetec Duško Ćorak podsjetio je da je još 1970-ih postojao plan da se nakon Krškog gradi i nuklearna elektrana u Hrvatskoj.
"Potpisan je međurepublički sporazum da će se prva elektrana graditi u Sloveniji, a druga u Hrvatskoj. Već 1975. započeli smo intenzivne aktivnosti na pripremi lokacija. Istraživanje lokacije traje 5 do 10 godina i vrijedi oko 100 miliona eura. Mi smo sproveli kompletno istraživanje i u konačnici se orijentisali na dvije lokacije – Prevlaku kod Ivanićgrada i Dunav", rekao je Ćorak.
Objasnio je da je za Prevlaku bila planirana jedna jedinica, a za Dunav četiri bloka snage po 1300 megavata. Do 1987. bio je izrađen preliminarni sigurnosni izvještaj, studija uticaja na okolinu i raspisan tender za Prevlaku. Ponude su dali Westinghouse, Framatome i Rosatom, istakao je on.
Ćorak je podsjetio da je nakon nesreće u Černobilju 1986. godine donešena odluka o moratorijumu. "Nakon toga sve aktivnosti su stale. Na Dunavu je završena studija uticaja na okolinu oko 1990. godine, ali je prioritet bila Prevlaka. Da je došlo do realizacije projekta, sigurno bih bio uključen u njega. Žao mi je što nije, ali mi je s druge strane drago što sam stvorio Inetec", rekao je on.
Velik zalogaj, ali izvediv
Saša Medaković naglasio je da je danas izgradnja nuklearne elektrane znatno zahtjevnija nego prije 40 godina.
"Sam regulatorni sistem, dobijanje dozvola i umještanje objekta u prostor daleko su kompleksniji i dugotrajniji nego tada. Pregovori s izvođačima takođe su zahtjevni jer ih je malo na tržištu, a sve je prepleteno političkim interesima i ucjenama. Politika i nuklearstvo su neodvojivi", rekao je Medaković.
Dodao je da nuklearna elektrana nije samo elektrana, nego čitav ekosisitem. Potrebne su kompanije koje će je podržavati, istraživačke aktivnosti i odlagališta za radioaktivni otpad i istrošeno gorivo. "Velik zalogaj, ali izvediv", zaključio je on.
Projekat traje više od deset godina
Ministar Ante Šušnjar naglasio je da bi gradnja zahtijevala najmanje pet do deset godina, pa i više, uz pretpostavku političkog konsenzusa.
"Bitno je donijeti zakonodavni okvir i osnovati regulatorno tijelo. Paralelno već razgovaramo s ponuđačima tehnologija da evaluiramo što je za nas najpogodnije", rekao je on. Dodao je da je hrvatska vlada svoj smjer predstavila i na inicijativi Tri mora u Varšavi te da Hrvatska uživa snažnu međunarodnu podršku.
Duško Ćorak podsjetio je da se u svijetu sve više razvijaju mali modularni reaktori. "Danas postoji više od 80 projekata. Naša kompanija Inetec uključena je u razvoj i testiranje dva modularna reaktora. Definicija modularnog reaktora podrazumijeva snagu do 470 MW, a postoje i rješenja poput Rolls-Roycea ili Westinghousea koja se temelje na postojećim tehnologijama", pojasnio je on.
Naglasio je da postoje i inovativni koncepti, poput onoga kompanije Terrapower Bila Gejtsa. "Ti reaktori rade na nižim pritiscima, a višim temperaturama, s većom učinkovitošću i fleksibilnošću. Postoje i sistemi hlađeni olovom koji donose veću sigurnost i učinkovitost. Nuklearna tehnologija danas nudi rješenja koja mogu odgovoriti i na izazove obnovljivih izvora", rekao je Ćorak.
