I to nije iznenađenje – jer, malo je ko doskorašnjoj holandskoj izvršnoj vlasti davao šanse da ‘preživi’ čitav mandat.
Podsjetimo, nakon jednogodišnje kohabitacije, ljetos se raspala Vlada Dika Šofa, u kojoj su bile četiri raznorodne partije. Razlog je bio u tome što joj je Partija slobode (PVV) ultradesničara Gerta Vildersa uskratila podršku zbog nesuglasica povodom imigracione politike. Nešto kasnije, vladajuću koaliciju napustiće i Novi društveni dogovor (NSC) zbog sankcija Izraelu.
Posljednja ispitivanja javnog mnjenja, rađena na samom kraju septembra, govore kako je i dalje pojedinačno najjača Vildersova PVV. Očekuje se kako bi oni mogli osvojiti između 29 i 34 mandata u parlamentu u kojem je 150 mjesta. Međutim, bio bi to lošiji rezultat nego 2023, kada su imali 37 poslanika.
Ipak, treba istaći kako sve snage koje su bile u doskorašnjoj vlasti – a pored PVV i NSC, riječ je o Narodnoj stranci za slobodu i demokratiju (VVD) i Partiji farmera (BBB) – u najboljem slučaju ne bi mogle imati više od 53 poslanika. To makar govore ankete. A to znači da su ovog puta daleko od većine.
Druga po snazi mogla bi biti alijansa Zelenih i Laburista (GL/PvdA), kojoj ispitivanja javnog mnjenja daju od 23 do 27 mandata. Taj rezultat bio bi sličan onom koji su ostvarili i prije dvije godine.
Predstojeći izbori mogli bi označiti veliki povratak partije desnog centra Demohrišćanski poziv (CDA), koja je prije dvije godine doživjela teški debakl, osvojivši tek pet mandata. Ankete govore kako bi ovog puta mogli dobiti od 23 do 25 mandata, a za takav bi uspjeh najzaslužniji bio njihov lider Henri Bontenbal, koji ima imidž sposobnog, umjerenog čovjeka, spremnog da gradi mostove u politici.
Ankete pokazuju kako bi ostale stranke, sa izuzetkom VVD-a, mogle osvojiti manji, odnosno jednocifren broj mandata.
Čini se tako kako bi ovog puta Vilders, uprkos tome što je pojedinačno i dalje najjači, teško mogao sastaviti vlast.
Sa druge strane, ukoliko partije lijevog centra (GL/PvdA) dođu do podrške većine, onda bi u fokusu rada buduće holandske vlade mogla biti pitanja socijalne pravde, stanovanja, te pružanja javnih usluga.
No, činjenica je sljedeća – ko god formira vlast u Holandiji, ako ona uopšte i bude formirana po izborima, realna je bojazan da ni ona neće potrajati. Jer, analitičari ističu kako bi svaka postizborna koalicija – ko god bio u njoj – bila krajnje nestabilna, tim prije jer je nemoguće doći do većine u kojoj neće biti potpuno heterogeni subjekti.
