Nakon kratkog zatišija i ralativno mirnog perioda (ako takav period uopšte postoji otkad se sastala družina zvana Vlada) opet smo krenuli velikom brzinom do cilja zvanog „Sunovrat“.
Naprosto, ne može čovjek a da se ne zapita: Gdje mi to živimo?
Živimo u zemlji u kojoj kormilo broda drže ljudi koji ne znaju ni biciklo da voze.
Ovo je zemlja gdje se uz mnogo materijalnih sredstava promoviše duhovonost. Zemlja gdje se priča o principima, a oni ne postoje. Kod nas svi pričaju o politici, a političari se bave politikanstvom.
Tako smo došli u situaciju da premijer (koji stalno nešto mjeri) nikako da nađe svoju mjeru, pa mu konferencije liče na vjerski obred. Reče prije samo mjesec-dva da skup vozni park nije mjera crnogorskog standarda. Reče to i izgubi se u daljini, pod rotacijama konvoja skupih blindiranih Mercedesa.
Promocija duhovnosti iz popularne S-klase. Da je Rambo Amadeus sada pisao pjesmu zvala bi se „Duhovno, samo duhovno“.
Situacija je takva da bi potpredsjednik hapsio i političare i tužioce, ali ne bi baš „nestašnog“ visokog vunkcionera njegove Vlade koji krstari pijan, pod rotacijom, mijenjajući tablice na službenom automobilu (vidi čuda, opet Mercedes) kao čarape i gazi vozače koji, „sram ih bilo“, voze svojom trakom. Ne da ga ne hapsi, nego čovjek nije ni smijenjen. Što ti je princip...
Izgleda da je „relaksirana“ atmosfera koju je stvorio uticala na ministra MUP-a. Toliko je relaksiran da je cijeli pomenuti dogadjaj „pokrio“ sa nekoliko piva.
Ne treba preskočiti ni spoj principijelnosti i demagogije u režiji dva ministra koji nam propagiraju uštede u budžetu iz hotela sa pet zvjezdica. Nema se za subvencije maloj privredi – tako kažu!
Izgleda da ova družina „eksperata“ stvarno ne hoda ovom zemljom i čeka da se mi priviknemo na rasulo koje su stvorili.
