Mutni dečko sa omota čokolade
Nije isto i nemojmo se praviti da ne vidimo slona u sobi. Ili da kažem (po)četnika iza zastave.
Nije isto!
Sarajevo je glasalo za promjene, a Banjaluka protiv Dodika. Sarajevo je izabralo antifašiste, a Banjaluka je sa tajkunskih četnika u pokušaju prešla na originalne četnike. Nije isto!
Draško Stanivuković jeste medijski ušminkan proizvod koji liči na dječaka sa omota mliječne čokolade, ali iza njega stoji pogonsko gorivo ultranacionalista i ta čokolada je napravljena od toksičnih sastojaka. Jer, znate to svi, za Draška ne postoji srebernički genocid, a četnici su dobri momci, heroji. Ovo sa zapravo dva ključna pitanja i dva Stanivukovićeva odgovora - do sada. Ovo je i njegovo ideološko viđenje i politike i povijesti i poimanja realnosti u Bosni i Hercegovini.
A ne bi trebalo biti tako.
Čovjek ili Mali Dodik pitanje je sad
Preciznije, pitanje je može li se Draško Stanivuković postaviti kao odistinski novi politički lik tako što će se prvo susresti sa novim gradonačelnikom Sarajeva ili makar načelnicima sarajevskih opština ili će po tapšanje i mišljenje otići u Beograd, a po postizborne poene u ovakvu zilotsku Podgoricu? Ukoliko igra na kartru srBskog ultranacionaliste i populiste, što će vjerovatno i uraditi, Stanivuković će sa pratiljom Jelenom Trvić dobiti još nešto glasova, ali neće biti ništa drugo do li “mali Dodik“. Dakle, biće kopija originala, koji se još uvijek itekako pita u cijeloj Bosni i Hercegvovini.
Ukoliko pak Draško Stanivuković bude Čovjek, pa jednostavno prizna ono što su i Bog i narod i sudovi priznali, dakle genoocid u Srebrenici i četničko fašističko djelovanje, možda izgubi neštu u svojoj bazi, ali će se za mladosti prometnuti u najbitnijeg srpskog političara u 21. vijeku. Malo li je!?
Kažem baza će zaboraviti sve što Draško kaže, zaboravila je i Dodikovu ekskurziju od “treba hapsiti Mladića i Karadžića“ i “Republika Srpska nije država“ do ultranacionaliste i secesioniste. Pa može preboliti i Draškov put od neočetnika i Dritanovca do normalnog građanskog političara.
No, kad smo kod Dritana Abazovića, biće to teško za Stanivukovića. Jer on ponajprije i jeste marketinški proizod nastao na istoj smjesi i pod istom litijaškom mašinerijom koja je iznjedrila narečenog Dritana u Crnoj Gori. I za to je dobio 44 hiljade glasova samo u Banjaluci. Pa je poprilično naivno, iskreno, ali naivno očekivati da se Stanivuković promijeni i postane kozmopolita sa pogledom koji neće biti ukaljaan obrisima četnije i banjalučke učmale kotline. Barem za sada.
Kad se bira između dva zla, uvijek pobijede četnici
Najjednostavnije, može se reći da se Sarajevo izborilo sa avetima nacionalizma, a Banjaluka trčkara po crnogorskom scenariju u zilotsku budućnost. Neki će reći, nije ni Sarajevo zlatno sa tradicionalistima u vlasti na nivou grada, ali ti tradicionalisti su luk i voda u poređenju sa ideološkom osnovom onih koji stoje iza Draška Stanivukovića. Još preciznije NiP Dine Konakovića mala je maca u poređenju sa četnicma koji ljube Stanivukovića i Trivićku. Ne smiju niti u istu rečenicu.
No, tako je to kad se bira između dva zla, a ne za zajedničko dobro!
Banjaluka je kaznila metiljavog Dodikovog gradonačelnika Igora Radojičića, koji je na silu Boga, a preko samog sebe doveden da izgrava SNSD-ovu hrizantemu u Gradu i to bi bilo to. Zapravo i nije - Radojičić nikada nije bio četnički orjentisan, bio je poslušni klimoglavac Koze Nostre čaršijske, ali ne i četnik.
Ovo sada sa Draškom, pa to je nova pjesma! Doslovno nova, a stara četnička pjesma.
I onda nije pravo pitanje, hoće li Sarajevo halaliti Drašku, Sarajevo bi, ali hoće li Draško uvidjeti svoje grijehe i ispraviti se - teško. I to ponajmanje zbog Draška kao takvog. Kažem, on je tek harizmatična populistička (pro)četnička ekspozitura, slabih manira i slabog obrazovanja, ništa više.
Njegovi nalogodavci su u Beogradu i djelomično u Podgorici, a Draško Stanivuković je novo lice u novom vrlom Srpskom svijetu. Nikada ne zaboravite, Draško je pobijedio uz podršku desne struje SPC-a i opskurnjaka poput Malagurskog.
I da, Stanivuković ima sve vrijeme ovog svijeta da me demantuje i da to sa dvije rečenice i jednom posjetom Sarajevu promijeni. Jednom zauvijek. Ako to uradi, ja mu se izvinjavam i klanjam mu se do zemlje.
Dakle, hoće li u posjetiti Sarajevo, priznati srebrenički genocid i reći kako su četnici fašistički kolaboracionisti? Jednostavno je, zar ne?
