Time je okončana višegodišnja polemika o tome šta učiniti sa nekadašnjom gostionicom iz 17. vijeka, u kojoj je nacistički diktator rođen u aprilu 1889. godine.
Zgrada je obnovljena, njen izgled značajno izmijenjen, ali je godinama predstavljala veliki problem za austrijske vlasti, koje su nastojale da spriječe da postane mjesto okupljanja neonacista.
Hitler je na adresi Zalcburger Forštat 15 živio samo nekoliko nedjelja, prije nego što se njegova porodica preselila na drugu adresu u Braunau. Grad su trajno napustili kada je imao tri godine.
Hitler se nakratko vratio u ovaj grad 1938. godine, na putu ka Beču, pošto je Austriju pripojio nacističkoj Njemačkoj.
Decenijama je austrijsko Ministarstvo unutrašnjih poslova iznajmljivalo zgradu od tadašnje vlasnice, mještanke Gerlinde Pomer.
Država joj je plaćala visoku zakupninu kako bi spriječila da kuća bude korišćena kao destinacija za ekstremno desničarski turizam.
Zgradu je dugi niz godina koristila lokalna humanitarna organizacija kao dnevni centar i radionicu za ljude sa posebnim potrebama.
Međutim, organizacija je bila primorana da se iseli 2011, pošto je Pomer blokirala planirane radove na renoviranju. Ona je takođe u više navrata odbijala da proda nekretninu državi.
Kuća je potom godinama stajala prazna, dok su vlasti i Pomer vodile spor oko uslova njenog korišćenja i budućnosti objekta.
Austrijski parlament je 2016. usvojio zakon kojim je vladi omogućeno da preuzme kuću. Za objekat joj je isplaćena odšteta od 812.000 eura.
Ona je kasnije tužila državu, jer je tvrdila da je iznos prenizak, ali je izgubila sudski spor.
Volfgang Sobotka, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Austrije, zalagao se za rušenje zgrade i izgradnju novog objekta na njenom mjestu.
Time je praktično ponovio raniji prijedlog jednog ruskog poslanika, koji je svojevremeno izjavio da želi da kupi kuću i sravni je sa zemljom.
Međutim, takva ideja izazvala je snažne kritike, jer su mnogi smatrali da bi rušenje kuće predstavljalo svojevrsno poricanje nacističke prošlosti.
Vlada je 2019. objavila plan da objekat pretvori u policijsku stanicu i raspisala konkurs Evropske unije za arhitektonska rješenja.
Milioni eura uloženi su u obnovu stare žute zgrade, koja danas izgleda znatno drugačije nego ranije. Ipak, nijesu svi zadovoljni odlukom da se u njoj otvori policijska stanica.
Neki su zagovarali da kuća postane centar posvećen suočavanju s nacističkom prošlošću i njegovanju odgovornosti za istorijske zločine.
Drugi, poput lokalnog istoričara Florijana Kotanka, voljeli bi da se u zgradu vrati humanitarna organizacija Lebenshilfe.
„Ali ni ta organizacija nije željela da se vrati, jer je smatrala da bi bila iskorišćena kao paravan u političkoj raspravi, pa je vlada morala da pronađe drugo rješenje“, rekao je Kotanko za BBC.
Na kući nema nikakve oznake koja bi ukazivala na njen istorijski značaj, a na objektu su postavljene bezbjednosne kamere koje prate aktivnosti eventualnih neonacističkih posjetilaca.
Jedina veza sa Hitlerom jeste spomen-kamen postavljen na ulici ispred kuće 1989. godine. Na njemu piše: „Nikad više fašizam - u znak sjećanja na milione mrtvih.“
Kamen je donet iz nekadašnjeg koncentracionog logora Mauthauzen, koji se nalazi u blizini. Hitlerovo ime se na njemu ne pominje.
Ipak, Florijan Kotanko smatra da istorija ovog mjesta nikada neće biti zaboravljena, čak i ako ga bude posjećivalo manje neonacista.
„S tom prošlošću se mora suočiti i zato svi nastojimo da to činimo otvoreno i na ispravan način. Nije riječ o ponosu, već o prihvatanju činjenica i suočavanju s njima“, rekao je on.
