Istorija se možda neće ponoviti u Srbiji, ali počinje da se rimuje. Prije nešto više od četvrt vijeka, građani Srbije izašli su na izbore u velikom broju i nanijeli istorijski poraz tadašnjem moćniku iz Beograda, Slobodanu Miloševiću, koji je pokušavao da bude ponovo izabran za predsjednika. Izgubio je uprkos širokoj kontroli nad medijima, pravosuđem i bezbjednosnim snagama. Kada nije želio da napusti funkciju, stotine hiljada Srba izašle su na ulice i na kraju ga primorale da ode.
U nedjelju bi nova generacija mogla da odigra presudnu ulogu na jednako sudbonosnim izborima, ovoga puta za nacionalni parlament. Današnji moćnik, Aleksandar Vučić, nedavno je podnio ostavku na mjesto predsjednika kako bi učestvovao na izborima, sa ciljem da centar moći premjesti iz predsjedničke palate u kabinet premijera, piše Guardian.
Međutim, Vučić, koji gotovo potpuno kontroliše Srbiju već 14 godina, prvi put otkako je došao na vlast našao se u defanzivi, baš kao Milošević 2000. godine. Poput svog bliskog prijatelja Viktora Orbana, koji je početkom ove godine ubjedljivo poražen na izborima, Vučić je osjetio potrebu da upotrijebi sva raspoloživa sredstva kako bi zaustavio opozicionu izbornu koaliciju poznatu kao Studentska lista (SL).
Za razliku od Orbanove stranke Fides, malo je vjerovatno da će Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) biti ponižena na nedjeljnim izborima. Rezultati istraživanja javnog mnjenja veoma se razlikuju: prema nekima, Studentska lista ima prednost od gotovo 10 procentnih poena, dok druga pokazuju da su dvije strane izjednačene. Istraživači javnog mnjenja takođe ukazuju da veća izlaznost povećava šanse opozicije. Neki strahuju da bi posljedice izbora mogle biti čak i nasilne.
Vučić ulaže sve što ima u kampanju kako bi ishod usmjerio u svoju korist. Učvrstio je kontrolu nad medijima podržavajući promjenu vlasničke strukture grupe United Media, koja je donedavno bila najvažnija nezavisna medijska grupacija u zemlji. Prošlog vikenda deset istaknutih novinara njene najvažnije medijske kuće, televizije N1, podnijelo je ostavke u znak protesta zbog imenovanja na uredničke funkcije za koja se vjeruje da idu u prilog Vučiću i SNS-u.
N1 je imao ključnu ulogu u izvještavanju o brzom rastu podrške studentskom protestnom pokretu, koji se spontano pojavio u novembru 2024. Studenti su prvi put izašli na ulice nakon što se urušila nadstrešnica iznad glavne željezničke stanice u Novom Sadu, na sjeveru Srbije, usmrtivši 16 ljudi. Tragedija se dogodila svega nekoliko mjeseci nakon što je kineski konzorcijum završio njenu rekonstrukciju, u poslu za koji kritičari tvrde da je bio obilježen korupcijom.
Vučić je u početku odlučio da sačeka da demonstracije zamru. Međutim, uprkos različitim pokušajima da prinudi studente da se povuku sa ulica, protesti su se širili tokom 2025. i 2026. godine.
U martu 2025, tokom petnaestominutne tišine u čast žrtava novosadske tragedije, demonstranti su tvrdili da je policija upotrijebila zvučno oružje, američki uređaj LRAD 450XL, zbog čega se okupljena masa u panici razbježala. Vlada je negirala da je oružje upotrijebljeno, a Ministarstvo unutrašnjih poslova kasnije je podnijelo krivičnu prijavu protiv vojnog analitičara zbog njegove tvrdnje da je zvučno oružje vjerovatno korišćeno.
Tokom protekle dvije godine demonstracije nijesu pokazale znakove jenjavanja. Najveći izazov za studente bio je kako da energiju koju je pokret nesumnjivo stvorio usmjere u koherentnu političku snagu sposobnu da se suprotstavi Vučiću.
Stare opozicione stranke bile su razjedinjene unutrašnjim sukobima i bez dinamičnog rukovodstva. Međutim, ovog ljeta studenti su objavili da su izabrali kandidate za novu političku formaciju, Studentsku listu, na kojoj se nalaze istaknuti akademici, inženjeri, radnici, kulturni djelatnici i studenti.
Njihov jednostavan slogan glasi: „Srbija ili mafija“.
Vučić je na ovaj izazov posljednjih mjeseci odgovorio pojačavanjem nacionalističke retorike kako bi mobilisao krajnju desnicu. Prihvatio je podršku svog susjeda Milorada Dodika, de fakto lidera Republike Srpske, srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Dodik se dugo smatrao glavnim čovjekom Vladimira Putina na Balkanu, a u novije vrijeme približio se i Donaldu Trampu, čiji saradnici uz Dodikovu pomoć ulažu u gasovod.
Vučić takođe njeguje podršku Moskve. Lični odnosi između Putina i srpskog lidera u prošlosti su bili zategnuti. Vučić je Ukrajini isporučivao značajne količine municije, istovremeno vodeći složenu politiku balansiranja između prijateljskih odnosa sa Zapadom i Rusijom.
Otkrivena tajna uloga srpskog lidera u „nezakonitom“ pokušaju da se pomogne Trampovom poslovanju.
Međutim, sada kada je odbacio svaku uzdržanost, srpski lider postao je manje suptilan. Još jedan znak koliko ozbiljno doživljava studentski izazov bila je njegova odluka da dopusti nedavnu nacionalističku manifestaciju u obliku državne sahrane za čovjeka poznatog kao „Kasapin Bosne“, osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, s ciljem da ojača podršku među nacionalistima.
Ako, uprkos svemu tome, Studentska lista pobijedi na izborima, potresi će se osjetiti širom Evrope jednako snažno kao nakon Orbanovog poraza.
Prije svega, otvara se mogućnost brže integracije Srbije u Evropsku uniju, što bi bilo dobrodošlo ne samo u Briselu već i u Londonu. Uzastopne britanske vlade zabrinute su da Balkan predstavlja slabu tačku evropske odbrane, preko koje Rusija može vršiti značajan pritisak. Od Bregzita je politički uticaj Ujedinjenog Kraljevstva u ovom regionu ograničen, ali Britanija je aktivna u podsticanju bezbjednosne saradnje širom regiona, zajedno sa NATO-om i EU.
Studentski aktivisti i njihovi pristalice razočarani su prividnom ravnodušnošću EU prema njihovoj političkoj borbi, kao i opštim uvjerenjem u međunarodnoj javnosti da je demokratija u Srbiji izgubljen slučaj.
U nedjelju namjeravaju da dokažu da svi oni griješe.
