„Za one mlađe čitaoce, Branko Ružić je iz partije Slobodana Miloševića. Riječ je o partiji koja je najodgovornija za ratne zločine na prostoru nekadašnje zajedničke države. Ti zločini su najdokumentovaniji zločini u istoriji ratovanja. Ti zločini su nepojamni: masovna silovanja, masovna klanja, spaljivanje živih ljudi, masovne grobnice, etničko čišćenje, genocid… Zato nikoga, apsolutno nikoga, ne treba da čudi to što nacionalsocijalistički i naprednjačko-fašistički režim ne preza ni da u trenucima tako velike tragedije u kojoj su život izgubila djeca, tu istu mrtvu djecu zloupotrebljava na najjeziviji mogući način: da bi se obračunao sa nekakvim imaginarnim Zapadom, koji je – trube nam o tome već ravno 35 godina – kriv za sve i koji se urotio protiv nas, tako posebnih, nevinih i nebeskih“; kaže za Danas Dinko Gruhonjić, programski direktor NDNV-a.
Otkud nam, postavlja pitanje sagovornik Danasa, tako posebnim, nevinim i nebeskim – toliki arsenal oružja da smo treći na svijetu po broju vatrenog oružja koje se nalazi u rukama civila?
„Nešto iz naše dugačke “mirovnjačke” tradicije a najviše iz ratova iz posljednje decenije 20. vijeka. A upravo su ti raznorazni ružići, dačići, vučići i ostali saučesnici u ratnim zločinima i podršci takvoj politici naoružali dječaka-ubicu i direktno su odgovorni za masakr nad djecom u centru Beograda. Militarizacija društva koja traje do dana današnjeg, promovisanje ratnih zločinaca i mafijaša u režimskim medijima, mržnja koja se širi u svim duginim bojama… Djeca nam u tome odrastaju… Da li stvarno neko misli da je ljudima koji su podržavali ubijanja djece u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, na Kosovu… stalo do ijedne dječje suze“, zaključuje Dinko Gruhonjić.
