Govorili su mr Novica Vujović, mr Nela Savković-Vukčević i književnik Marijan Mašo Miljić. Veče je vodila Irena Delja.
Miljić, koji je priređivač izdanja, istakao je da je „Grlica“ jedino crnogorsko glasilo u prvoj polovini XIX vijeka. Podsjetio je da se u drugoj polovini XIX i na početku XX vijeka do nestanka kraljevine Crne Gore desio preporod u svim oblastima društvenog života, što je i danas za divljenje.
“Od 1835. do 1916. godine publikovano je preko 30 naslova periodčnih publikacija, osam kalendara, 11 novina, osam časopisa. Kuriozitet je da je na početku Prvog svjetskog rata na Cetinju izlazilo šest dnevnih novina. Danas su primjerci svih publikacija stare crnogorske periodike rariteti. Imaju ih samo rijetke biblioteke”, kazao je Miljić.
U prethodnim decenijama, prema njegovim riječima, objavljena su fototipska izdanja desetak starih publikacija.
“Njegoševa „Grlica“, osim što ima književnu i kulturološku vrijednost afrimisala je politčko jedinstvo crnogorskog naroda, opštecrnogorsku slogu, Crnu Goru kao ognjište slobode, njenu istoriju i tradiciju, značajne događaje i znamenite ličnosti”, ocijenio je Miljić.
Prema njegovim riječima, iako štampana starom ortografijom, tekstovi su pisani na narodnom jeziku.
“Bila je mala enciklopedija, ili svojevrsni korpus sveznanja namijenjena čitaocima u Crnoj Gori i van nje. Pokretanje Njegoševe „Grlice“ 1835. godine je važan datum crnogorske kulture”, rekao je Miljić.
Vujović je kazao da su bitan aspekt priče o „Grlici“ njeni saradnici.
“Crnogorski vladar Petar II Petrović Njegoš je osobito pratio kulturne projekte južnoslovenskih naroda. Mnoge od njih je podržavao i sarađivao. Na usmjerenje i koncept „Grlice“ presudno je uticao urednik Dimitrije Milaković. Bio je obrazovan čovjek, a u filološkom pogledu bio je blizak zalaganjima i reformatorksim težnjama Vuka Stefanovića Karadžića. Milakovićeva idejno politička usmjerenja su vidno uticala na kulturni i prosvjetni život crnogorskog društva onog doba, pa i kasnije. Takođe, Sima Milutinović Sarajlija, za Njegoša i njegove aktivnosti je vrlo značajna ličnost”, rekao je Vujović.
Uređivačkom koncepcijom „Grlice“, prema riječima Vujovića, zastupljeni su prilozi iz novije crnogorske istorije, geografsko statistički spisi Crne Gore i Boke Kotorske, narodne pjesme iz novije naše istorije, kalendar za tekuću godinu i rodoslov evrospkih vladara.
“Ovaj dio naše časopisne periodike u enciklopedijama i sličnim publikacijama jugoslovenske zajednice nije dobio mjesto kakvo zaslužuje”, kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, znatan broj priloga je potpisan samo šifrom, inicijalima, pseudonimom i slično.
Savković-Vukčević je kazala da je Milaković u prvom broju „Grlice“ 1835. godine objavio tekst „Kratki pogled nad geografsko-statistički opis Crne Gore“.
“Iznio je definiciju da su Crnogorci i neki drugi narodi slavenoserbskog koljena, a da ime nose prema geografiji, odnosno mjestu u kojem žive, a ne prema etničkom porijeklu. Milaković je za crnogorsku djecu napisao i Bukvar 1836. godine sa naslovom „Srpski bukvar“, kao i „Srpsku gramatiku“ 1838. godine”, rekla je Savković-Vukčević.
