Redakciji Pobjede požalio se jedan onkološki pacijent koji je u utorak trebao da započne zračenje. Međutim, na Onkologiji su mu rekli da su opet u kvaru i da dođe u četvrtak. Iz Kliničkog centra tvrde da nije tačno da aparati za zračenje ne rade, te da je riječ o redovnom servisu koji traje dva dana po aparatu.
Klinički centar ima dva linearna akceleratora, odnosno aparata za zračenje, a licencirani inženjeri firme iz Švajcarske juče su završili sevisiranje jednog, a naredna dva biće servisiran drugi.
"Pacijenti u četvrtak nastavljaju sa zračenjem prema planiranoj dinamici. Sljedeća dva radna dana (9. i 10. marta) biće servisiran drugi aparat tako da će pacijenti na ovom aparatu od četvrtka biti u pauzi za ta dva dana. Redovni proces zračenja pacijenata biće nastavljen 13. marta i na ovom aparatu", naveli su iz Kliničkog centra.
Institut za onkologiju jedina je ustanova u Crnoj Gori u kojoj se liječe najteži pacijenti, a gužve su svakodnevna pojava.
Nerijetko pacijenti koji dođu na hemoterapiju ili neki drugi vid terapije čekaju i po više od pet sati. Mnogi od njih koji dolaze iz drugih gradova, krenu u zoru da bi stigli na vrijeme, a vrate se kući tek u večernjim satima. Ipak, onkološkim pacijentima najteže pada kada dođu pa ih vrate ili zbog kvara ili nedostatka terapije, jer kako često kažu, ,,njima je svaki dan bitan“.
Komentarišući navode pojedinih pacijenata da se aparat za zračenje često kvari, iz Kliničkog centra ističu da ta konstatacija ne stoji. Ipak, priznaju da imaju uobičajene, povremene probleme i kratkotrajne prekide u radu aparata koji su najčešće vezani sa padom napona struje.
"Nema dugih prekida niti zastoja u radu. Nećemo da vjerujemo da je neko zlonamjerno iskoristio redovni servis aparat za zračenje. Dakle, u pitanju je redovni polugodišnji servis oba aparata, koji će na zahtjev ovlašćene firme za servisiranje, od ove godine biti organizovani u istoj nedjelji, radi njihove lakše organizacije i dolaska inženjera. U tom smislu je, po istom principu, planiran sljedeći redovan servis za oba aparata krajem septembra tekuće godine", naveli su iz Kliničkog centra.
Iz najveće zdravstvene ustanove ističu da je u planu i nabavka trećeg aparata za zračenje.
"U planu potreba za tekuću godinu uvrštena je nabavka i trećeg linearnog akceleratora, ali ne radi rasterećenja u radu jer radioterapija nema liste čekanja, već radi daljeg unapređenja rada i potpunog praćenja svih tehnoloških dostignuća u radioterapiji", kazali su iz Kliničkog centra.
Onkološki pacijenti iz cijele Crne Gore primaju terapiju na istom mjestu, na Institutu za onkologiju u Podgorici.
Zbog toga gužve nijesu neuobičajene, ali i višesatno čekanje na terapiju.
Prema posljednjim podacima Globocana, u Crnoj Gori 2020. godine su registrovana 3.184 onkološka pacijenta.
Iz Instituta za onkologiju su ranije kazali da dnevno prime i 120 pacijenata iz cijele Crne Gore te da je neophodno da se otvore centri i u drugim gradovima.
Pacijenti, sa kojima je Pobjeda razgovarala, istakli su da je medicinsko osoblje na klinici veoma korektno i da im je na usluzi, ali da ostaje problem čekanja, jer primanje pojedinih terapija može da potraje i nekoliko sati.
Pobjedi je pacijentkinja juče kazala da je krenula iz Rožaja u četiri ujutro kako bi stigla na zakazani pregled u 9 i 30. Ona je na vrijeme ušla kod ljekara, i nakon pregleda, prema protokolu, trebalo je da primi terapiju. Međutim, na red za hemoterapiju je došla tek nakon tri sata.
U cilju racionalizacije troškova od septembra prošle godine je u okviru Opšte bolnice Bijelo Polje formiran onkološki konzilijum za sve osiguranike sa sjevera.
Od 1. januara je Fond za zdravstveno osiguranje omogućio da za veliki broj konzilijuma u KCCG gdje nije neophodno lično prisustvo, pacijenti više ne dolaze u Podgoricu, već svoju dokumentaciju predaju u najbližu filijalu ili područnu jedinicu Fonda. Navedenu dokumentaciju Fond šalje na konzlijume, a osiguranici upute i odobrenja sa konzilijuma podižu poslije par dana u filijali Fonda u kojoj su dokumentaciju predali.
Pored toga što se bore sa najtežom bolešću, čekaju više sati na terapiju, pacijenti kojima je dijagnostifikovan kancer, prošle godine su se suočili sa nestašicom ljekova.
Krajem septembra u Crnoj Gori je u jednom momentu falilo čak 15 ljekova za te pacijente. Nije bilo „zoladeksa“ u injekcionom špricu – hormonskog lijeka koji se, između ostalog, koristi i kao alternativa hemioterapiji, kao ni ljekova „pertuzumab“ i „trastuzumab“, koji se daju za usporavanje ćelija raka i uništavaju ih.
Sedmicama je bio deficitaran lijek „taksotera“ ili „docetaksel“, a 140 mg tog lijeka naši građani su plaćali 170 eura u Beogradu. Ipak, nekim pacijentima treba manja doza od 100 mg ili veća od 200 mg. Pored „zoladeksa“, najčešće fali lijek „zometa“ koji se daje pacijentima kojima se rak proširio na kosti.
