Multimedijalna ambijentalna instalacija pod nazivom “Equilibrium” (2026) savremenog crnogorskog umjetnika Siniše Radulovića predstavljena je sinoć je u prostoru Crkve Santa Maria in Punta u Starom gradu na festival Budva Grad teatar.
Projektovan kao namjenska produkcija povodom četrdesetogodišnjice festivala, ovaj izložbeni poduhvat uspostavlja neposredan i slojevit dijalog sa istorijskim, arhitektonskim i duhovnim nasljeđem Budve.
Brojnim zvanicama i publici obratila se Ivana Lazović, direktorica JU Grad teatar, istakavši poseban značaj ovakvih autorskih projekata za kontinuitet i misiju samog festivala.
„ Ovaj prostor nije tek ambijent u kom je djelo postavljeno, on je njegov sastavni dio, ravnopravan učesnik u umjetničkom promišljanju i doživljaju”, navela je.
Lazović je naglasila i širi društveni i kulturni kontekst u kom ova izložba nastaje, ukazujući na trajnost estetskih i identitetskih vrijednosti koje festival decenijama baštini.
„U vremenu obilježenom ubrzanim promjenama, izmijenjenim odnosom prema prirodi i sve izraženijom potrebom za očuvanjem kulturnog identiteta, ovakvi umjetnički projekti podsjećaju nas na vrijednost onoga što je trajno i suštinsko. Već četiri decenije Grad teatar promoviše umjetnost koja nije samo estetski čin, već prostor dijaloga, promišljanja i susreta savremenog stvaralaštva s autentičnim kulturnim ambijentima Budve”, istakla je ona.
Publici se obratila i kustoskinja izložbe Svetlana Racanović. Podsjetivši posjetioce da je ovo treća uzastopna saradnja sa Radulovićem u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon izložbe u bivšoj fabrici „Obod“ na Cetinju i nedavnog predstavljanja Crne Gore na Venecijanskom bijenalu, Racanović je pojasnila zašto je upravo crkva Santa Maria in Punta bila ključni motiv za nastavak njihovog zajedničkog rada.
„Jedan od bitnih razloga zbog čega smo prihvatili da budemo dio jubilarnog programa 40. festivala Grad teatar jeste posebnost Crkve Santa Maria in Punta. Ova crkva je davno transformisala svoju primarnu, inicijalnu svrhu sakralnog mjesta i ustupila mjesto biranim kulturnim i umjetničkim događajima. Međutim, taj eho nekadašnje funkcije i dalje ostaje u mjestu kroz posebne ambijentalne kvalitete, kroz senzitivnost koju emanira ovaj prostor i kroz činjenicu da sve što unesete u crkvu Santa Maria in Punta dobije neku posebnu auru”, istakla je ona.
Govoreći o konceptu postavke, Racanović je naglasila da odabrani elementi tvore preciznu cjelinu koja ima za cilj da posmatrača dovede u stanje unutrašnje sabranosti.
„Elementi ovog rada koje je Siniša odabrao organizuju se kao jedna vrlo precizna, ekvilibristička, ravnotežna formacija koja u stvari dovodi samog posmatrača u stanje unutrašnje centriranosti. Svi ti elementi organizovani su oko nekoliko vrlo bitnih, kardinalnih, arhetipskih uporišta”, kazala je Racanović.
U nastavku izlaganja, ona je detaljno provela publiku kroz simbole i motive integrisane u prostor.
„Iza je jedna monumentalna video-projekcija vode koja se diže i spušta, koja stvara osjećaj da se nalazite u magičnoj opservatoriji koja se otvara prema vodi kao nečemu beskonačnom. To je neka materia prima, ali istovremeno i vrlo tjelesni osjećaj vode sinhronizovane sa metrikom udaha i izdaha, sa disanjem kao primarnim znakom života. Na bočnim projekcijama vidite kako voda curi iz zida, kao nešto što se u mitologijama i religijama tumači kao čudo. Međutim, ovdje je u pitanju magija i čudo same prirode vode koja uvijek pronađe sebi put”, navodi ona.
U središtu instalacije smještena je modifikovana maketa grada, dok se u bočnim nišama nalaze hibridne forme knjiga i istorijskih fotografija.
„U centru jeste modifikovana maketa Budve. Ovo je neka vrsta čistog srca svakog rada koji raste ne kao neboder, nego kao katedrala, rada koji održavaju odnosi brižnosti i povjerenja. U bočnim nišama vidimo hibride knjige i fotografije. Fotografije su rad Budvanina Marka Anzulovića koji bilježi Budvu sa početka 20. vijeka. Ova knjiga ne govori o svetim tekstovima, već o svetosti tih malih, običnih trenutaka jednostavnog, otmenog i gospodstvenog života ljudi iz malog primorskog mjesta”, kazala je.
Govoreći o instaliranom stablu smokve i prirodi savremenih medija, Racanović je zaključila da se priča o mrtvom tijelu koje se podiže u umjetnosti ovdje ne dešava kao čin čuda vjere, već kroz magiju svjetovnih, elektronskih i tehnološki procesuiranih slika.
“To tijelo drveta lista kroz video-projekciju, jer u današnje vrijeme u čuda vjerujemo kroz spektakl savremenih medija. Ovaj rad transformiše ovaj prostor u neku vrstu male „Nojeve barke” koja ovdje treba da spasi ono što danas jesu ugrožene vrste: grad, drvo, knjigu i čovjeka”, zaključila je Racanović.
Izložba “Equilibrium” biće otvorena do 25. avgusta.
