Miličić je rekao agenciji Beta da je u "Gorski vijenc" unio ortografska pravila crnogorskog jezika. On je intervenisao na stotinak mjesta u Njegoševom djelu, tako što je, u odredjene riječi unio dva nova slova crnogorskog jezika, koja se pišu kao akcentovana "s" i "z".
Pošto u uvodu "Gorskog vijenca", u Posveti prahu oca Srbije, na jednom mjestu stoji ekavska rijec "ovde" ("...ovde mu je pogotovu materijal k slavnom djelu..."), Miličić je, umjesto toga, stavio "ovđe", jer je - kaže - Njegoš tako govorio.
Izmjena je napravljena i u stihu u kojem se pominju "Turci izjelice", a umjesto fonema "z" i "j" je novo crnogorsko slovo koje se piše kao "z", sa apostrofom gore.
I Kilibarda u propratnom tekstu objašnjava da je Njegoš svoje rukopise davao saradnicima koji su ih prepisivali, a među njima i Miloradu Medakoviću. U tom prepisivanju, kako je Kilibarda objasnio, došlo je do zamjene "ovđe" sa "ovde" jer je, kaže, Njegošev rukopis bio vrlo nečitak.
U samom prepisvanju, prema Kilibardinom objašnjenju, došlo je do nedosljednosti i neujednačenosti u "Gorskom vijencu".
Kilibarda je uz novo izdanje "Gorskog vijenca" napisao da bi se, radi poštovanja pravila crnogorskog jezika, "potrebno je primijeniti ih u najuzvišenijem knjizzevnom djelu tog jezika" - u Njegoševom "Gorskom vijencu".
Miličić je za korigovanje "Gorskog vijenca" koristio izdanje beogradske "Prosvete" i cetinjskog "Oboda", s polovine 20. vijeka, za koje su predgovor napisali lingvisti Radosav Bošković i Vido Latković, obojica iz Crne Gore.
"Gorski vijenac" na crnogorskom jeziku već je u štampi, a objaviće ga podgorički izdavač "Grafo Bale".
