Poštovani čitaoče, sabrali smo nekoliko kratkih političkih crtica i napomena o nama i našoj zemlji u godini koja odlazi.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije: Poplava tzv. litija, koje su samo marginalno i za naivne imale veze sa religijom, ostavila je crnogorsku vlast bez efikasnog odgovora. Eksplozija nacionalizma je pomognuta i izvana i iznutra. Mnogobrojne medijske adrese, na čelu sa koncernom ,,Vijesti”, propagandna agresija iz Srbije i nekompetentni i nezainteresovani predstavnici vlasti - bili su podloga, potpora i okvir retrogradnom političkom pokretu, na sa sveštenicima/specijalcima SPC u prvim redovima, koji je uzdrmao same temelje crnogorske države i društva.
Čir je, dakle, pukao i gnoj još kulja. Dugogodišnje ćutanje i inercija vlasti na mnoge od izazova stiglo je na naplatu. “Vjera” je bila izgovor, ali i najbolje gorivo.
Pandemija i pobjedničke smrti: Globalna zaraza koronavirusom pojasila je stvari i odnose u Crnoj Gori - svima koji su željeli da vide i shvate. Pokazalo se da srednjovjekovne gluposti i mađije ne pomažu u vezi zaraze (besprizorna i odvratna imbecilonost tvrdnji kako pričešće iz iste kašike ne prenosi virus, a kako je tamjan lijek koji eliminiše potrebu za vakcinom) - ali da ipak imaju uticaja na pučinu. Na građane, da se odmah korigujemo. Evo sada g. Perović Gojko tvrdi da su litije izrodile civilizovanog građanina. To je upravo “metafizička” tvrdnja! Litije su promovisale povratak na klerikalno neslobodu. Uzalud su konstrukcije da je jednoumlje emancipacija. U to ne vjeruju ni kolumnisti pomenutog dnevnog lista.
Doktorica kojoj je najvažniji pacijent umro (istina, pošto je prvo ,,pobijedio koronu”!) i koja je prekršila sve moguća pravila i protokole - i povodom tog liječenja i povodom te saborne sahrane - sada nam određuje kako da se ponašamo. Ima li bolje slike i vjernijeg opisa apsurda, političke ostrašćenosti i gluposti, koje sada, poslije svega - baš tu gospođu moramo da slušamo i “poštujemo”. Trijumf dvoličnosti, parada licemjerstva, novi primjer ,,emancipovane građanke"!
Izbori, hronika najavljenog poraza: Nebrojene političke i kadrovske greške, samozadovoljna uljuljkanost u nerad, ljenjost i žabokrečinu, zarđalost i neefikasnost administracije, korupcija - koja se u malom društvu, kakvo je crnogorsko bolje vidi i teže podnosi - bili su samo neki od razloga (ipak - tijesnog) izbornog poraza za DPS i njihove koalicione saveznike. Valjda su naučili lekciju, svi zajedno, od najvećeg do najmanjeg.
U novoj konstelaciji, koju su pobjednici slavodobitno proglasili “prvom demokratskom vlašću”, mnogi su se, u redovima doskorašnje vladajuće koalicije, iznenadili kako ih dojučerašnji “vjerni” kadrovi napuštaju. Tako se plaća ta temeljna greška i zabluda, koja valjda prati svaku vlast koja nema iskustvo gubitka pozicija - da su poslušni podobni, ali da su upravo takvi - prvi koji napuste brod i pređu na pobjedničku stranu, a da su oni koji su upozoravali, kritikovali i prigovarali - zapravo najlojalniji dio državne strukture i institucija. Takvi vole i poštuju svoju državu, ko god da je na vlasti!
Stvar je, ipak, za Crnu Goru nova, pa ćemo vidjeti da li će i ova druga lekcija biti naučena. Sreća je, ako smijemo reći, što su poslušni i poltroni po definiciji manje kompetentni od ovih koji su se trudili da rade za našu državu i da govore o slabostima, propustima i greškama, dok je bilo vrijeme. Bila bi nesreća da takvi budu zaboravljeni i prepušteni sebi. Od toga će zavisiti i trajanje ove crnogorske agonije.
Ambasador non grata: Odluka da se protjera srpski ambasador Božović, koja je uslijedila samo koji dan prije formiranja nove Vlade, po svemu sudeći, ima najmanje veze sa prethodnim vođstvom crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova.
Ugušeno višegodišnjom negativnom selekcijom i pod nezainteresovanim i inertnim ministrom i saradnicima, naše ministarstvo vanjskih ostaje kao primjer pogrešne i, suštinski, nekompetentne politike, kao najgori reprezent upravo onoga što je dokrajčilo prethodnu vlast. Nemiješanje u sopstveni posao, isprazna retorika i blijedi nastupi samo su rezultat dugogodišnjeg shvatanja diplomatije kao sinekure, vještine ćutanja i/ili davanja ispraznih izjava. Nelogičnost da državna odluka u vezi g. Božovića nema veze, osim formalne, sa crnogorskim Ministarstvom vanjskih poslova (!) zapravo je vrlo logična činjenica u crnogorskoj politici koja je izgubila izbore 30. avgusta.
Potezi novog ministra vanjskih poslova, čovjeka bez iskustva, skromne naobrazbe i plitke retorike - logični su nastavak prazne politike njegovog prethodnika. Zahtjev opozicionih poslanika za parlamentarnim saslušanjem je stigao u rekordnom roku. Zato proglašenje srpskog diplomate-policajca Božovića za “personu non grata” ostaje najupečatljiviji događaj crnogorske diplomatije u godini na izmaku, a ne izbor novog ministra. Jer - u sred diskonuiteta i politike totalnog “raskida sa prošlošću” - u MVP imamo - kontinuitet! Stari je ministar pripremio novog, kažu nam. Lijepo, gotovo romantično!
Vlada obmane i osvete: Bez obzira na retoriku, obećanja, potpise ispod nametnutih deklaracija i početnu podršku evropskih i američkih diplomatija, nova Vlada Crne Gore nije izdržala ni cijeli mjesec da ne otpočne sa razgradnjom sistema i sa revanšističkom politikom. Strane diplomate kao da ne vjeruju sopstvenim očima. Optimizam i polet su brzo iščiljeli. Bar tako mnogi od njih kažu - u četiri oka.
Približavanje inauguracije Bajdena loše utiče na entuzijazam u odnosu na “prvu demokratsku vlast” u Crnoj Gori. Koliko će ta inercija trajati, pošto nova administracija preuzme sve poluge vlasti u Vašingtonu - viđećemo. U svakom slučaju - posljednje tri i po sedmice su potpuno razotkrile površnost početnog oduševljenja novom vlašću u Crnoj Gori. Zaista: nemoguće je da evropski i američki saveznici ne vide i ne razumiju što se dešava. Što se NATO-a tiče, njihove izjave jasno stavljaju do znanja da “idila”, ako ju je i bilo, neće dočekati 2021. godinu. Alijansi ne trebaju isprazna obećanja i zaklinjanja. Savezništvo nije predstava, niti se može fingirati.
Ura, skupštinska većina i politika protiv Crne Gore: Za ponašanje predstavnika Ure - teško da se može reći što novo i originalno. Njihovo zabijanje glave u pijesak i otvoreno gaženje građanskih vrijednosti i državnih interesa ima sve odlike sramote i izdaje. To su kolaboracionisti.
Politička pozicija Ure i njihovo savezništvo sa snagama koje razgrađuju Crnu Goru je nelogično, neprirodno i neodrživo. Koliko će trajati ta kvislinška politika - viđećemo. U svakom slučaju, bolje da propadne taj, već kompromitovani, “građanski pokret”, nego da izgubimo Crnu Goru. Sa time se, valjda, slažu i oni koji određuju političke poteze te družine i njihovog naduvenog lidera.
Ili je to još jedna teška zabluda i greška iz ove pogrešne godine?
(Dok ovo pišemo, gledamo i slušamo odjeke skupa pred Skupštinom Crne Gore i pratimo muku koja je neizbježna kada vam politika visi o jednom glasu. Onaj što je rekao da će ,,vladati četiri godine jer je 41 veće od 40” nije potrošio ni mjesec, a već sada može da se uvjeri kako je pomjeranje planina dosadna rutina u odnosu na nasilno i prevarno održavanje većine od jednog glasa. Ponoćna sjednica Skupštine, bez većine zasnovane na Ustavu i zakonu, pokazala nam je pravo lice nove vlasti u Crnoj Gori. No, to je tema za nedjelje i mjesece pred nama.)
Zbogom, dvije hiljade dvadeseta. Da nam bude srećna godina nova!
