"Ostali su bili samo osramoćeni saučesnici, poput Crne Gore, ili žrtve i posmatrači. Tragedija devedesetih, upečatljiva po zločinačkim velikosrpskim agresijama, danas se nastavlja putem neofašističkih obrazaca na estradi, na sportskim događajima ili kroz rutinski šovinizam preovlađujućih balkanskih politika i režimskih vjerskih zajednica", navode oni.
Zato, kako dodaju, "ne čudi što je u Srbiji na vlasti Šešeljev šegrt, što u Hrvatskoj politička većina koketira sa ustašstvom ili što u Crnoj Gori četnički sentimentalista predsjedava parlamentom, dok jedan od lokalnih srpskih mitropolita krijumčari spomenik ratnog zločinca a predsjednik države posthumno odlikuje "svjedoka božje ljubavi".
"Nema dileme da savremena Crna Gora gubi smisao ukoliko proevropska politika ne podrazumijeva i marginalizaciju domaćeg neofašizma. To znači odlučno nepristajanje i osudu šovinističkih politika koje stoje iza navijačko-huliganskih pokliča "Ubij Turčina" ili "Ubij Srbina". Bez antifašizma Crna Gora je pusta zemlja, baš kao što fudbalske utakmice između ex-jugoslovenskih republika kroz poruke crnogorskih navijača imaju i ljudski i sportski oslonac", zaključili su oni.
2
