Gangnam style

Piše: Saša ĐUROVIĆ

Mnogo je tema u Crnoj Gori na koje se treba osvrnuti. Skoro čuh pozitivnog Abazovića kako reče za neki sistem da je “razbiVen”. U veoma rabljenom dokumentarcu o srpskim mafijašima -  “Vidimo se u čitulji” - jedan akter reče da je tamo neki morao biti “ubiVen”. Tom akteru se i dan danas sprdaju zbog te izjave.

No, razbiVeno stanje svijesti u Crnoj Gori će tolerisati takve i slične jezičke ispade i neće bit reakcije jer reakciju proizvodi upravo stanje svijesti koje je u gro crnogoraca prilično obamrlo. I, umjesto da pišem o tom ili, o neekranizovanoj (još uvjek makar) sapunici „koalicija protivprirodni blud na lokalnom nivou“ mene analitičar Bešić “natjera” da pišem o svjetskoj politici, a ja nešto ne volim da bistrim “velju politiku”. Epistolarno makar, a nije da nijesam verziran baš. Da se razumijemo odmah, nemam ništa protiv analitičara Bešića, eto, neću pravit ni parodiju na prezime mu nalik folk pjevaču obzirom da su njegove analize nerijetko dio folklora iako je to kolumnistički manir, ali imam protiv neznanja. Dajem Bešiću previše na značaju, pominjem ga već treći put. Dva put u digresijama i evo sad kao motiv ČAK. Kao motiv povodom potpuno nesuvisle izjave koju je dao povodom ishoda predsjedničkih izbora u Americi. Bešić je rekao ”Za Obamu je glasala urbana, a za Romnija ruralna Amerika” pa je, po Bešiću, poražena ruralna.

Urbana i ruralna Amerika: Šta to Bešić ne zna, a morao bi znati? Nerado se prihvatam uloge prosvetitelja, ali moram prosto ukazati na činjenice koje bi Bešić morao da zna. Elementarno makar, kad se već usuđuje da komentariše, pa i analizira pomenute izbore. Najvažnije, u okviru znanog nam univerzuma makar. Bešić ne zna, a morao bi, ko je to podržao Mita Romnija. Pored ostalih, javno ga je podržao Benjamin Netanjahu! Da li je on ruralan? Možda Bešić zna nešto što ne zna ostatak svijeta. Bešić ne zna, a morao bi da zna, da je Obama pobijedio ne zato što ga je glasala urbana Amerika nego zbog programa koji je bio ubjedljiviji uključujući i intenzivan angažman na socijalnim mrežama koje je Romni gotovo potpuno ignorisao. Obama je zahvaljujući jednoj socijalnoj mreži inkasirao po 53 dolara od 530.000 glasača pa vi izračunajte kolko je to para.

Ako je Obama dobio više glasova u urbanim sredinama to ne znači nužno da ga je glasala urbana Amerika, jer ako ćemo već analitički onda bi po tom metodu, imajući u vidu činjenicu da su Obamu procentualno više glasale žene, a Romnija muškarci (ruralni, po Bešiću) značilo nužno da je Obama poželjniji. Najpriznatiji crni intelektualac u Americi, Cornel West, je rekao za Obamu da je maskota Wall Street-a, a  Wall Street je finansirao upravo Romnija! Ali u Americi demokratija skoro po definiciji, podrazumijeva demokratske uzuse, pa tek onda rivalitete, jer je logično, iz ovdašnjeg ugla, da West podrži Obamu, onako rođački. Ne očekujem da to Bešić zna, a morao bi ako se usudio već da komentariše tako bitnu temu. Romni je izgubio prvenstveno zbog programa koji je Amerikancima bio manje dopadljiv. Rekao je da “imigranti bi trebali sami da se isele iz Amerike”!? A znate li koliko je samo latinoamerikanaca glasača u Americi? Latino glasačko tijelo najbrže raste upravo u Americi. Takvi istupi su ga koštali poraza, te program kojim je podrazumijevao poreske olakšice za enormno bogate dok je Obama zahtijevao poreske olakšice za srednju klasu.

Dvogodišnja kampanja: Obama je svoj program bazirao na zdravstvenom osiguranju i sistemu školstva, ljudskim pravima i finansijama. Obama je, izvjesno i bukvalno, spasio finansijski sektor u Americi. A Romni je u jednoj od svojih ne baš spretno interpretiranih izjava rekao da je “47 odsto Amerikanaca ionako izgubljeno jer su ovisnici o koječemu, najviše o državnoj socijali.

Nije mu pomogao ni planetarni hit “Gangnam style” uz koji je zaigrao kao da nije znao da je taj megahit ustvari parodija na jedan kvart u Seulu koji naseljavaju novoobogaćeni skorojevići. Profil prosječnog američkog glasača, personifikovan u liku sredovječnog bijelog muškarca, biznismena, je glasao za Obamu, a ne za bijelca. Pit i to je Amerika! To je demokratija. Da je to znao Bešić nikada ne bi ni pomislio da su Romnija finansirali ruralni!

Predsjednička kampanja u Americi traje bezmalo dvije godine, finale jeste najzanimiljivije, ali utakmica traje dvije godine! Za to vrijeme kandidati prikuplaju novce iz raznih izvora, transparentno, na donatorskim večerama recimo, ne kao u regionu ispod žita i ko zna kako. Naravno da finansijeri, pod uslovom da dobije njihov kandidat, po njegovom izboru dobijaju odredjene benefite. Ništa u životu nema džabe i po enti put politika se bazira isključivo na interesima! Dalje, Bešić bi morao da zna, a ne zna, da su, kad se radi o predsjedničkim izborima u igri dvije vrste novca kako kažu Amerikanci. Tvrdi novac, ili novac koji se usmjerava direktno na kandidata i meki novac odnosno novac koji se plasira na reklame i administraciju. Pa nijesu valjda kauboji finansirali Romnijevu kampanju?! Buš mlađi je, primjera radi, za vrijeme predsjedničke kampanje u kojoj je bio jedan od kandidata, u  Vičiti (Kanzas) organizovao  donatorsku večeru na kojoj je rezervacija stolice koštala od 10 do 15 hiljada dolara! Nadalje, malo je poznato da Izrael lobira i za jednog i za drugog kandidata, kao što lobira kasnije za mandate senatora. A finansijske injekcije koje odatle stižu su astronomske.

Digresija: onima koji se razumiju u američku spoljnu politiku bilo je potpuno svejedno ko će pobijediti iz prostog razloga što Amerika jako teško i sporo mijenja kurs u spoljnoj politici. Prilikom skorašnje posjete Hilari Klinton Beogradu tamošnji premijer je od tog napravio događaj ravan podvigu, a znate li koliko je ona boravila u Beogradu? Puna tri sata! I koliko je promijenjen kurs Amerike prema Srbiji - ni za promil! U prilog tome govori i činjenica da je Klintonova odmah potom otišla u Prištinu i tamo decidno izjavila da je “Amerika čvrsto za suverenost Kosova i da o tom nema nikakvog razgovora” !?

Pit, i to je Amerika: Ko ima pristup sajtu Stejt Departmenta to može jasno da vidi. Dalje, kada su u pitanju izbori u SAD, valja znati da za republikance tradicionalno glasa Texas, a za demokrate Kalifornija. Ali, nije Teksas ruralan kao u vestern filmovima; nije Teksas zadimljena krčma, koja vrvi od kauboja u šimi čizmama koji su u istu ušli na konju. Ne, Teksas, deceniju već, prihoduje najveće pare od izvoza u Americi. Pa eto, u Teksasu egzistira grad po imenu Paris. Ovjekovječen je u filmu Vima Vendersa ”Paris-Texas”. Ne Pariz vs Teksas, nego Pariz grad u Teksasu. Dakle: komentarisanje - a pogotovo analiza - kompleksinijih sadržaja zahtijeva opsežno znanje.

Nije teško domaćim analitičarima  analizirat domicilnu političku zbilju, prilično je simplifikovana mada je on i tu griješio, ali o stvarima o kojima ne zna mnogo nije uputno. Moja supruga je profesor klavira, ubijte me ako znam koliko klavir ima dirki, čini mi se 88. Sve i da sam pogodio ne pada mi na pamet da joj se miješam u posao, da ja komponujem, ja prosto to ne umijem; ne znam note… Ako bi me zanimalo - pitao bih;  pa bih učio, radio...

Čini mi se da je problem Crne Gore upravo u tom što skoro svi misle da se razumiju  u fudbal, u “velju politiku” i u komponovanje. Što bi svi da budu selektori i “ kompozitori” pa onda nije ni čudno ako kompozicija ponekad posrne. Stručnost je parametar i treba je preferirati, pa u fer utakmici neka primat ima onaj koji je stručniji, ne i onaj ko je vojnik partije jer, to niti je pošteno, niti je građanski niti je civlizacijski.

I na kraju, Obama je, btw, pobijedio zbog rečenice koju je izgovorio, a koja se dopala i urbanim i ruralnim amerikancima a koja glasi ”Ne želim da slušam o problemima, dajte rešenja za koja ste dobro plaćeni!” Tad sam se sjetio većeg dijela crnogorske pozicije, a opozicije generalno i njihovih ”rešenja” za nagomilane probleme. U tom je suština. Ako izostaje rezultat šta plaćate, koga i koliko?! U savremenom svijetu je jedino mjerilo rezultat. U nekim djelovima Crne Gore je gangnam - kao i istoimeni kvart - kao stanje svijesti više nego očigledan. Da li su i rezultati?