Dva postupka odvojena smo vodili i oba dobili isključivo zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Ustavnog suda Blagota Mitrić koji je izgurao do kraja da se sudi po Ustavu i Zakonu.
Za punih 22 godine praktično se malo toga promijenilo po pitanju jačanja pravne države, ali i uloge građana, NVO sektora... za jačanje institucija sistema. Jedino su mediji bili bolji, barem na javnoj sceni je postojao pluralizam i minimum novinarske etike i profesionalnosti. Nisam siguran da se na prste obje ruke mogu prebrojati inicijative NVO sektora za čuvanje ustavnog poretka ove zemlje, a bili su do prije dva mjeseca glasni da smo svi očekivali da ćemo prevazići mnoge zapadne zemlje po nivou demokratije kad imamo tako glasne borce za ljudska prava i pravni poredak države Crne Gore.
Ne znam što ih boli? Država? Ili što im Đukanović ne može više biti legitimna meta za sve "trule daske sistema"?
Više od decenije se pišu izvještaji Evropskoj komisiji, više od decenije se s pravom kritikuje vlast u Crnoj Gori, ali niko nikako prstom da mrdne da se iskoriste pravni mehanizmi i pokušavamo da mijenjamo stvari za koje se siguran sam, barem negdje u dubini srca, svi se podjednako zalažemo. Od druge godine fakulteta sam građanski aktivan (od davne 1997), skoro sve aktere na javnoj sceni odlično poznajem, u politici, i u medijima, i u NVO sektoru...
Ne kažem da velika većina nisu časni ljudi i ne zalažu se za ono što misle, međutim nažalost rijetko misle novinarski, politički i NVO spin doktori nestadoše kao da su se preselili u neku drugu državu... skriveni većinom pod skute URA-e, nakon zastiđa koje su nam svima priredili.
Pitam sada javno sve, nešto što sam pitao jednog političkog lidera "koga vole žene": zašto ste u politici ako ne znate i ne želite da znate kako se osvaja vlast i mijenjaju stvari u skladu sa onim za što se zalažete? Zašto ste u državnim institucijama ako nećete da djelujete u skladu sa ustavnim i zakonskim ingerencijama i obavezama? Zašto ste u medijima ako ne želite da se čuje prava istina? Zašto ste u NVO sektoru ako se ne trudite da ispravljate sistemske greške i branite ljudska prava i slobode građana? Kritika, kritike radi je obična prevara, prije svega samog sebe, jer ako nemate snage izaći iz zone komfora, uzaludne su sve želje, koje nisu dalje od običnog maštanja, ako nemate svoj cilj i konkretan plan akcije.
To barem znaju mnoge kolege iz NVO sektora koje drugima drže treninge, a odavno je došlo vrijeme da ono što druge učimo, krenemo svi zajedno da implementiramo u praksi, zarad sebe, sopstvene starosti i budućnosti naše djece. Prijatelji iz Srbije mi pričaju iskustvo njihovog prijatelja koji je prebjegao u Kanadu. Zovu ga iz škole i kažu: "Djeca su dobra, ali morate kod kuće poraditi da razviju kritičko mišljenje".
Zamislite, poručuju to onima koji kritički razmišljaju i nisu sebi dozvolili da ostanu zarobljeni u sistemu koji ima male šanse da se mijenja onakav kakav je. Suština kritičkog razmišljanja je uključivanje mozga, a to znači držanje do principa za koje se zalažete, neslaganje sa onim što smatrate da nije u redu, da je morbidno, retrogradno, nezakonito... ali i nuđenje riješenja! Nažalost, nismo živjeli, niti živimo u sistemu koji to podstiče, tako da i sam kao roditelj imam veliki problem sa djetetom da shvati što tražim od njega.
Naslušao sam se ovih dana priče: ništa se neće promijeniti, mnogi su pokušavali... Strah, pogubljenost i osjećanje bezizlazne situacije su postali naša realnost, ne na prostorima Crne Gore već čitavog Zapadnog Balkana.
Podržimo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužiocu CG zbog organizovanog kriminala i visoke korupcije protiv javnih funkcionera i državnih službenika
Osnov datog stanja jeste upravo nedostatak kritičkog mišljenja (vratiti se na prethodni pasus) kod velike većine onih koji bi trebali da u društvu prednjače njim. Palanačka svijest Nušićeve "Gospođe ministarke" o kojoj su pisali najveći umovi ovih prostora, od Andrića, Selimovića, Konstantinovića... je dominantna matrica zarobljenog društva, koje kao takvo ne drže ni Đukanović, ni Mandić, ni Knežević, ni Medojević, ni Bečić, ni Abazović... (na ovoga Rukoljuba smiješno se i osvrtati), u kome nam je stalno neko drugi kriv za ono što se nama samima dešava i u kome patimo od ideolopoklonstva raznih Dr, Mr i drugih za koje ne možemo odrediti gdje su više "šuplji" (a vjernike ću podsjetiti na drugu Božju zapovjest koja kaže: "Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj se klanjati niti im služiti").
Ako vjerujete u Boga, uzmite i ponavljajte svakog dana ovu Božju zapovjest i shvatićete da Bog ništa drugo ovdje ne traži nego da kod sebe razvijamo kritičko mišljenje! Da, ništa se neće promijeniti ako se ne "spusti lopta", ako se ne prevaziđu sujete i ego tripovi, ako se ne prevaziđu podjele, ako se ne ostavimo onog "ali" i ako ne krenemo kritički da razmišljamo i djelujemo, a to znači traženje riješenja za sve ono što mislimo da treba popraviti, i djelovanje u tom pravcu.
Civilizacijsko i Ustavno posrnuće jednog dijela Crne Gore proteklog vikenda ne daje nam za pravo da stanemo, niti zbog straha, niti zbog stida, ako smo vjerovali nekim "idolima" da će ponuditi alternativu onome čemu smo svjedočili u proteklom periodu. Ljudski je griješiti, pa i pogriješiti vjerujući nekom da se iskreno zalaže za neku drugu Crnu Goru.
Đukanoviću niko ne može osporiti mnoge političke grijehe u prošlosti (a najviše odgovornost za (ne)činjenja ljudi na čiji izbor i odgovornost je imao politički uticaj), a još manje politički, ekonomski i civilizacijski iskorak koji je Crna Gora napravila u proteklih 30 godina. Isto tako niko ne može osporiti sve grijehe i nelegalne radnje manjih partnera u dojučerašnjoj većini, kao ni (ne)djela i civilizacijsko posrnuće nove većine i "mudro" ćutanje (više vjerujem da je stid u pitanju) ljudi iz URA-e i njihovih spin doktora iz medija i NVO sektora.
Ako uzmemo u obzir političku i ekonomsku biografiju ljudi koji stoje iza ove grupacije, otvoreno pitam cjelokupnu crnogorsku javnost da li je vrijeme konačno da priznamo sebi i drugima da nema bezgriješnih i da se konačno udružimo u borbi za jednu bolju Crnu Goru i da se ostave sujete i "ego tripovi" za sobom ili ćemo da nastavimo da živimo u strahu i laži, prije svega sami sebe lažući, kao što lažu sebe ovi "apostoli" koji misle da će zajahati Crnom Gorom?
