Vlastima u Crnoj Gori je potpuno nevažno što knjiga kojoj su dodijelili Trinaestojulsku nagradu, u stvari, ne postoji. Njima takođe nije stalo do toga šta o njima kažu kritičari.
Kao što znamo iz ranijih primjera, ideološki vojnici i pravoslavni politički vitezovi su apsolutno fokusirani na postizanje svojeg cilja. Njihov cilj je degradiranje svega što konstituiše nezavisnu i suverenu državu Crnu Goru, s posebnim naglaskom na rastakanje u sferama kulture i obrazovanja.
23
Kleronacionalistička sapunica oko najznačajnije državne nagrade dodijeljene Bećiru Vukoviću je još jedan politički ispljuvak kojim vladajuća elita zasipa sve rušnije temelje suverene Crne Gore. Ostvarili su plan da se Trinaestojulska nagrada dodijeli za nepostojeću knjigu. To predstavlja vrhunac prosto-proširene kleronacionalističke simbolike u kojoj nepostojeća knjiga čini i nagradu, odnosno državu u čije ime se ta nagrada daje, nepostojećom. To je poruka s prijema u Vili Gorica!
Pretpostavljam da ovim što sam rekao nijesam "otkrio Ameriku" i da je ovo bilo poznato odavno. Ipak, neophodno je ponoviti da je od kritične važnosti da se shvati istorijski potvrđena istina: autoritarni sistem i kleronacionalistička platforma sadašnje vlasti se ne mogu urušavati djelovanjem iznutra. Nema opravdanja za takve izlete u legitimizovanje zla.
Takođe se moramo otarasiti “pokojnih realnosti”, kao što su suživot i multikulturalnost, zato što su one dio naše prošlosti. Tako se i trebamo odnosti prema ovim vrijednostima – to su, nažalost, muzejski eksponati neke bivše Crne Gore. Moramo se suočiti s činjenicom da su, osim kao dio ispraznog političkog narativa i kao alatke za partijsku promociju i manipulaciju, ove vrijednosti davno izdahnule u rovovima etničkih, vjerskih, ideoloških i partijskih podjela i lokalizacija.
Kleronacionalistička sapunica oko najznačajnije državne nagrade dodijeljene Bećiru Vukoviću je još jedan politički ispljuvak kojim vladajuća elita zasipa sve rušnije temelje suverene Crne Gore
Te podjele su, ako ćemo pravo, Crnu Goru išarale uzduž i poprijeko i pretvorile je u oranicu na kojoj se “maze predjeli kuge” i koja danas ni korov ne može da porodi. Krajnji je trenutak da se oslobodimo iluzija o tome u kakvom vremenu živimo, ko su naši saveznici i kakvo je, u stvari, okruženje koje mi očajnički ali bezrazložno idealizujemo. Odavno nema onog poetizovanog “nedodera”.
Stoga, ne smijemo davati legitimitet ni u kojoj mjeri, niti smijemo pristati na kompromise da se ne bi naljutili naši zapadni “saveznici”. Nadam se da je svima danas kristalno jasno ko su u Crnoj Goru ideološki i politički partneri Zapada, a prevenstveno Sjedinjenih Američkih Država.
Sve iluzije moramo odbaciti, pa iznova sami promisliti koji su to najefektniji modeli djelovanja. Naravno, ovo treba uraditi uz spoznaju da borba protiv autoritarnog sistema podrazumijeva hrabrost u akciji i spremnost da se plati cijena. Ovo nije poslovični “poziv na barikade”, već napomena da će se uskoro na takve barikade možda morati iskoračiti.
