Ako guglate broj 49 saznaćete da je to najmanji broj sa svojstvom da su kvadratni i on i njegovi susjedi. Saznaćete i neke manje egzaktne, da ne kažemo ezoterične, stvari.
Na primjer, ako vam se u životu dešava da često ugledate broj 49 - u onom smislu da pogledate ka nekom kućnom broju, a on bude baš 49 i slično - "to je znak da se krećete u pravom smjeru u životu".
Svako ko poznaje prilike u CG zna da strijepnja mora biti mnogo dublja od nade, ako se realno gleda na mogućnost da se i stigne do 49
Sad, ko vjerovao u ezoteriju, ko ne vjerovao, ali što se tiče crnogorske politike ovo bi moglo da funkcioniše.
Magična brojka koja bi garantovala da se "otključa" institucionalna blokada u kojoj je Crna Gora ne samo od 30. avgusta, nego i ranije upravo je ta - 49.
Prevedeno na jezik odnosa snaga u parlamentu to znači nekakav politički dogovor stranaka manjina, URE, SNP, SDP, SD i DPS.
Bilo da DPS podrži vladu ostalih, što bi značilo manjinsku vladu, bilo da u takvu vladu i formalno uđe, što bi je činilo ili tehničkom - da pripremi izbore, ili političkom - dakle, onom sa punim kapacitetom i mogućim rokom trajanja i do tri godine.
Zašto baš 49?
Zato što sa takvom većinom možete ono što niko nije mogao godinama unazad, praktično još od kada je Ivica Stanković oktobra 2014. godine izabran za Vrhovnog državnog tužioca.
Moglo bi se, dakle, do izmjene izbornog zakonodavstva, kao i do svih onih rješenja koja su preduslovi za uspješno pregovaranje, pa i zatvaranje poglavlja 23 i 24.
Bilo bi to ono o čemu je, između redova, govorio predsjednik države kada je u subotu kazao da je Crnoj Gori potrebna vlada i to takva koja će isporučiti rezultate za pregovore sa EU i time EU dovesti pred svršen čin.
Razumijevanje značaja poduhvata za evropsku budućnost Crne Gore pokazao je i predstavnik EU Miroslav Lajčak.
Obojica - Đukanović i Lajčak - govorili su na konferenciji Evropskog pokreta u Podgorici.
Lajčak se tokom nekoliko dana boravka u Crnoj Gori sastao sa gotovo svim političkim akterima u Crnoj Gori.
Poručio je, redom, da Evropa želi proevropsku vladu u Podgorici, da je sa Dritanim Abazovićem razgovarao "o najboljim načinima da se ponovo pokrenu napori Crne Gore za integraciju u EU"; da je u razgovoru sa Aleksom Bečićem "podvukao važnost da se Crna Gora u potpunosti fokusira na EU reformske i integracijske napore"; te da su "politička stabilnost i otvorenost za kompromis ključni za napredak". A tokom razgovora sa Vladimirom Jokovićem naglasio je da "SNP ima dugu istoriju umjerenog glasa u Crnoj Gori" te da računa "na njihovo iskustvo i konstruktivan i pragmatičan pristup za dobrobit zemlje".
Ko hoće da čita - ima šta da pročita.
Zajednički imenitelj za sve ovo je onih "magičnih" 49.
Magična brojka garantovala bi da se "otključa" institucionalna blokada u kojoj je Crna Gora ne samo od 30. avgusta
Svako ko poznaje prilike u Crnoj Gori zna da strijepnja mora biti mnogo dublja od nade, ako se realno gleda na mogućnost da se i stigne do 49.
Ulog je ogroman - šansa da Crna Gora stvori uslove i, uz pomoć saveznika, krene u završnicu pregovora sa EU.
Bude li se stiglo do 49, Amerika će, naime, imati argument više da multilateralno i bilateralno zagovara da Evropa ubrza proces integracija. Prema onome što su poruke Bajdenove administracije, to bi mogla biti prekretnica da Crna Gora konačno osjeti i ukus šargarepe, a ne samo cimanje štapa iz Brisela.
Treba, naravno, računati i da će se, ako se Crna Gora primakne dogovoru o 49, zemlja suočiti sa svim bijesom koji je DF akumulirao od 30. avgusta i svom frustracijom što će se krenuti suprotno od cilja zbog kojeg DF više nije partner Zapadu.
Crna Gora možda je pred posljednjom šansom, istinskim Rubikonom kada je riječ o članstvu u EU. Teško da će se, zbog globalnih odnosa i prilika, ponoviti ovaj politički trenutak.
Svi u Crnoj Gori zato treba da budu svjesni težine i krhkosti te šanse. Oni koji se, formalno i suštinski, zaklinju u evropsku Crnu Goru sada će, po svoj prilici, imati šansu da to zaklinjanje i dokažu kroz, što bi rekao Lajčak, otvorenost za kompromis koji je ključan za napredak.
Tako bismo umjesto Oušnovih 11 ili 12 žigosanih, dobili - evropskih 49.
