“DANU je bila državna institucija, dukljanski akademici imali su status isto kao akademici CANU. Međutim, mnogo se toga promijenilo u poslednje vrijeme, pretvorili su nas u NVO”, ističe Eraković.
Objasnio je da to znači da kada je riječ o državi, nevladine organizacije nemaju prava da dobiju sredstva ni od Ministarstva kulture, kao ni od MInistarstva nauke, jer ne finansiraju organizacije ovog tipa.
“Mi živimo od donacija dobrih ljudi, od pojedinaca, institucija i uspijevamo nekako da objavljujemo knjige, da pravimo simpozijume. Trenutno radimo na četiri velika projekta. Jedan će biti objavljen za desetak dana”, kaže Eraković i naglašava da će prvi put u istoriji Crne Gore izaći istorijsko-geografski atlas Crne Gore i naroda Crne Gore.
Reditelj i direktor DANU smatra da u istoriji svijieta “nije zabilježeno da neko ko nje bio opterećen religijom, danas potpuno poludi za poluintelektualnim pričama koje neškolovani sveštenici forsiraju po vjerskim ustanovama”.
Često je, kaže, razgovarao sa svještenim licima, ali posebno ističe da je u više navrata vodio razgovore sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem.
“Svijest u Crnoj Gori je iskrivljena ličnom snagom Amfilohija Radovića. Pušten je da radi što god hoće i stvrio je državu u državi. Sad, držite se braćo Crnogorci i ostali koji vjerujete u Crnu Goru, kako biste se trsili toga nameta”, poručio je Eraković.
Prisjećajući se vremena iz pozorišta, Eraković ističe da je to prva institucija koja je u svom nazivu imala “crnogorsko”.
“Mi se nijesmo zvali Narodno pozorište Crne Gore, nego Crnogorsko narodno pozorište. To je izazvalo mnogo komentare”, sjeća se reditelj.
Eraković je kazao da je CNP postalo veoma relevantno pozorište na teritoriji ne samo bivše Jugoslavije, nego i šire.
“Nikada mi nije bilo teško da ostanem nakon probe sa glumcem u četiri oka da radimo”, kaže i dodaje da su mnogi govorili da nijesu završili Akademiju dramskih umjetnosti, već školu Blagote Erakovića.
Kada je riječ o načinu njegovog stvaranja, reditelj ističe da je želio da pravi ono što se tiče savremenog gledaoca.
Govoreći o predstavama koje je postavljao, ističe da nikada nije imao strah od odgovornosti kada je postavljao djela živog pisca, samo je strahovao od reakcije pisaca, jer kako kaže “pisci su jako sujetni”.
Na pitanje koliko je teško rediteljima u regionu postavljati predstave o Njegošu zbog njegove osobenosti, Eraković ocjenjuje da je takvo nešto veoma zahtjevno i teško.
“Veoma je teško, ali jedno sam siguran – ko ne riješi horove u Gorskom vijencu, ne treba da ga radi”, izričan je Eraković.
Ističe da je Njegoš, čijim se likom cijeli život bavi, prvenstveno dramski pisac.
“On jeste i pjesnik i pisac i epičar i etičar, ali je prije svega filozof. Njegove misli su kao stijene na Lovćenu. Neshvatljivo je do kojih je sfera dosezao. To možemo vidjeti posebno kada čitamo Luču”, ocjenjuje Eraković.
Govorio je i o predstavi o Marku Miljanovu, te kazao da su mještani plemena Kuči protestovali protiv iste, smatrajući da je autor predstave bez jasne i dovoljne srpske prepoznatljivosti.
“Opet je riječ o toj nakaznoj politici. Mene je Marko Miljanov interesovao samo iz jednog razloga. Veliki junak, vojskovođa opismeni se u 51. godini i napiše tri kapitalna djela, što je nevjerovatno. Mene je to zanimalo, ne njegovo nacionalno opredjeljenje”, kazao je reditelj.
Podsjetio je da je Novak Kilibarda za RTS napisao šest epizoda za seriju o Marku Miljanovu koja nikada nije snimljena, te da je on od tih epizoda napravio predstavu.
“Kultura je duša jednog naroda. Narod koji nema svoju kulturu razvijenu do toga da je svaki građanin određenog prostora koji se zove država svjestan kulture koja se dešava u toj državi i koju koristi, u kojoj nalazi i negacije i potvrde, bez duše je”, kazao je Eraković.
Smatra ipak da više vrijedi Njegoš nego bilo što u Crnoj Gori, te dodaje da smo bez Njegoša niko i ništa.
“To što se grabe oko Njegoša, neka ih. Zna se, piše mu u pasošu, nacionalnost: crnogorska”, kazao je i zaključuje da je trenutno stanje kada je riječ o kulturi gore nego prije i da nijesmo naučili iz svojih grešaka.
