Na današnji dan, prije dvije godine u Crnoj Gori registrovan je prvi smrtni ishod usljed zaraze koronavirusom. Od tada do danas ukupan broj smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-19 infekcijom dostigao je čak 2.696.
Da se o žrtvama pandemije ne može i ne smije govoriti samo kao o jezivoj statistici, Vladi Crne Gore još prethodne godine podnijeta je inicijativa kojom bi se 22. mart proglasio Danom žalosti i nacionalnog sjećanja, ali i razmotrila ideja o podizanju spomenika u Podgorici i na Cetinju.
Predstavnici izvršne vlasti inicijativu su - odbili. Umjesto toga, sad već odlazeći premijer Zdravko Krivokapić sa saradnicima, kao izraz saučešća porodicama žrtava, ispred Manastira Sv. Arhangel Mihaila u Krtolima, posadio je maslinu.
Zastave na pola koplja u 16 opština
S druge strane, inicijativi da se 22. mart proglasi Danom žalosti i nacionalnog sjećanja na preminule od posljedica koronavirusa u našoj zemlji javno se pridružio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a prihvatili je i čelnici 16 opština.
Tako su 22. marta 2021. zastave spuštene na pola koplja na zgradi Predsjednika Crne Gore, zdanjima lokalnih samouprava, javnih preduzeća i ustanova u Podgorici, Danilovgradu Kolašinu, Mojkovcu, Šavniku, Plavu, Petnjici, Gusinju, Rožajama, Pljevljima, Nikšiću, Ulcinju, Bijelom Polju, Baru, Herceg Novom i na Cetinju.
I ove godine podnijeta je ista inicijativa i Vladi Crne Gore ali, kako stvari stoje, ni ovoga puta nije urodila plodom.
''Važno je da društvo nastavi sa njegovanjem sjećanja i da bez obzira na sve naše razlike pokažemo jedinstvo u iskazivanju poštovanja prema preminulima, solidarnost sa njihovim porodicama, a zdravstvene vlasti pozovemo na odgovornije i kvalitetnije djelovanje'', kazao je građanski aktivista Aleksandar Saša Zeković, koji je oba puta bio podnosilac inicijative.
A na pitanja Portala Analitika - kako će se država ove godine odnijeti prema pomenutoj inicijativi, te da li će i na koji način obilježiti dvogodišnjicu od kada korona uzima danak u Crnoj Gori, nijesmo dobili odgovore - ni iz Vlade ni iz Skupštini.
Politička prepucavanja umjesto pijeteta
O odnosu države prema žrtvama koronavirusa slikovito govori i događaj od 19. novembra 2021. Grupa građana toga dana je, kroz društveni i umjetnički performans, iskazala poštovanje preminulim sugrađanima i pozvala vlasti na odgovornije sprovođenje zdravstvenih politika i zaštitnih mjera kako bi se zaustavila nemarnost prema ljudskim životima i zdravlju stanovništva.
Na Rimskom trgu u Podgorici, ispred Ministarstva zdravlja, osvanuo je toga jutra 2.231 par obuće, u znak sjećanja na isto toliko života izgubljenih u borbi sa koronavirusom u Crnoj Gori.
Umjesto saosjećanja i solidarnosti, crnogorske medicinske vlasti u performansu su vidjele isključivo kritiku i politiku, pa je uslijedila koordinisana serija saopštenja u kojima je, primjera radi, direktor IJZ Igor Galić izjavio da je performans ''neprimjereni postupak'' kojim se potcjenjuje zdravstveni sistem. Njemu se, između ostalih, pridružio i direktor Doma zdravlja Podgorica, Danilo Jokić, riječima da „nas performansi neće spasiti, ali da imunizacija hoće“.
Neprimjerenim osudama performansa, pridružili su se i pojedini političari iz vladajuće većine, pa je tako potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak poručila da „samo bijedni aparatčici mogu omalovažiti napore ministarke zdravlja i ljekara“, dok je odlazeći premijer performans nazvao ''političkim teatrom''.
Sa druge strane, cilj i poruke performansa na pravi način shvatili su brojni regionalni i inostrani mediji šaljući tako u svijet brutalno otrežnjujuće slike sa Rimskog trga u Podgorici prekrivenog praznim cipelama…
Kako smo došli do ovoga
Od početka pandemije, Crna Gora je u borbi sa koronavirusom prešla put od heroja do tragičara. Naša zemlja bila je posljednja u Evropi u kojoj je registrovan novi koronavirus i prva u kojoj 28 uzastopnih dana nije bilo registrovanih slučajeva, pa je proglašena ''korona free'' destinacijom.
Nakon toga, uslijedio je novi talas zaraze s kojim se naša država solidno nosila do liberalizacije mjera uoči turističke sezone. Od tada drastično je rastao kako broj novozaraženih tako i preminulih.
Crna Gora je mjesecima bila prva na regionalnim rangiranjima po broju preminulih i novooboljelih na 100.000 stanovnika, a nerijetko i u vrhu evropske ''crne'' liste. Očekivano, EU je tada uklonila Crnu Goru sa liste sigurnih država u koje su dozvoljena putovanja.
Dodatno, radikalnom skoku broja novozaraženih doprinijela je i slaba reakcija institucija na nedovoljno kontrolisanje mjera, ali i selektivno sprovođenje mjera naročito uoči velikih vjerskih praznika, kao i jak antivakserski pokret kojem se ideološki pridružio i prvi čovjek Vlade.
Danas, dvije godine nakon prve žrtve koronavirusa u Crnoj Gori, preminulo ih je, nažalost, još 2.695. Mi i dalje nemamo Dan žalosti, a izgleda da smo i daleko od bilo kakvog zvaničnog dijaloga na ovu temu. A trebalo bi da je obrnuto… Jer tragični gubitak 2.696 građana Crne Gore brojka je koja najviše govori o visokoj cijeni plaćenoj zbog zakazivanja zdravstvenog sistema, ali i kompletnog društva.
Zato bi najmanje što možemo da uradimo trebalo da bude to da se žrtvama koronavirusa makar jednom godišnje poklonimo. U znak sjećanja i poštovanja…
