U dva predmeta pred Komisijom za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki – u postupku Novi uzor protiv Monteputa, koji se odnosio na tender za sanaciju pukotina u tunelu Sozina injektiranjem sa završnim farbanjem obloge, te u slučaju firme Indel inženjering protiv Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, u postupku javne nabavke za izvođenje radova na rekonstrukciji dijela šetališta u Donjoj Lastvi (Opština Tivat) – donijete su potpuno različite odluke u gotovo identičnim pravnim okolnostima.
To pokazuju dokumenta u koja je Portal Analitika imao uvid.
U oba slučaja Komisija je utvrdila da žalilac nije dokazao ispravnost ponude. Međutim, dok je u predmetu Novog Uzora postupak tu i zaustavljen, bez razmatranja navoda protiv izabranog ponuđača, u slučaju Indel inženjeringa Komisija je, uprkos istom zaključku o neispravnosti žalbe, nastavila postupak, ispitala izabranog ponuđača, utvrdila nepravilnosti, poništila odluku naručioca i vratila predmet na ponovno odlučivanje, uz povraćaj uplaćene naknade.
Sagovornici Analitike iz Novog Uzora upozoravaju da takva praksa otvara pitanja po kom kriterijumu Komisija u istim situacijama primjenjuje različita pravila.
Drugi predmet drugačiji ishod
U predmetu koji je Novi Uzor vodio protiv Monteputa, Komisija je zauzela stav da, nakon što je njihova ponuda ocijenjena kao neispravna, više ne postoji pravni interes da se razmatraju navodi protiv izabranog ponuđača.
„Rečeno nam je – vi ste neispravni i samim tim nas ne zanima da li je drugi ponuđač zakonito izabran ili nije“, navode za Analitiku iz Novog Uzora.
Takav stav Komisija je zasnovala na primjeni člana 192 stav 2 tačka 2 Zakona o javnim nabavkama, nakon čega je postupak praktično okončan – bez ulaska u meritum prigovora koji su se odnosili na izabranog ponuđača.
Posljedice su, kako ističu iz ove kompanije, bile konkretne i finansijski ozbiljne.
„Da bismo uopšte pokrenuli žalbeni postupak, morali smo da uplatimo naknadu od 20.000 eura. Pošto je žalba odbijena, taj novac smo izgubili. Ne govorimo o simboličnom iznosu, već o ozbiljnom finansijskom teretu“, ukazuju iz Novog Uzora.
Predmet je sada pred Upravnim sudom, jer, kako navode, smatraju da je Komisija postupila nezakonito i nedosljedno.
Za razliku od toga, prema dokumentaciji dostupnoj na sajtu CeJN-a, u predmetu firme Indel inženjering protiv Morskog dobra, Komisija je, i pored toga što je utvrdila da žalilac nije dokazao ispravnost svoje ponude, nastavila da razmatra njegove navode protiv izabranog ponuđača.
I u tom slučaju Komisija je utvrdila da je žalilac neispravan. Po logici primijenjenoj u predmetu Novog Uzora, postupak je tu trebalo da bude okončan. Ali, nije.
Naprotiv, Komisija je nastavila postupak, razmatrala navode žalilaca protiv izabranog ponuđača, utvrdila nepravilnosti, poništila odluku naručioca i predmet vratila na ponovno odlučivanje. Uz to, Indel inženjeringu je vraćena i naknada za vođenje postupka.
Iz Novog uzora za Analitiku ističu da je riječ o suštinski istoj pravnoj situaciji, ali sa potpuno različitim ishodima.
„U jednom slučaju Komisija kaže – neispravni ste, dalje ne razmatramo ništa, gubite žalbu i gubite 20.000 eura. U drugom slučaju kaže – takođe ste neispravni, ali ćemo ipak razmatrati izabranog ponuđača, poništićemo odluku i vratiti vam novac“, navode iz Novog Uzora.
Bez odgovora na konkretna pitanja
Iz ove kompanije navode da su se Komisiji obraćali i zvaničnim putem, ali da odgovore nijesu dobili.
U dopisu, u koji je Analitika imala uvid, ukazuju na niz „logičkih i pravnih kontradikcija“ u postupanju Komisije, posebno u dijelu u kojem se ona poziva na presudu Upravnog suda.
„Komisija u rješenju izričito navodi da nije razmatrala ispravnost ponude izabranog ponuđača jer žalilac nije dokazao ispravnost svoje ponude, pozivajući se na pomenutu presudu. Međutim, takav pristup otvara niz ključnih pitanja“, ističu oni.
Prije svega, problematizuju samu suštinu kontrole zakonitosti.
„Ako Komisija priznaje da izabrani ponuđač može dobiti ugovor vrijedan skoro tri miliona eura, a da se njegova ispravnost uopšte ne ispituje – da li to znači da zakonitost izabrane ponude više nije predmet kontrole? Ako jeste, kada i u kojem postupku se ta kontrola sprovodi”, pitali su iz Novog Uzora.
Posebno su upozorili na potencijal za zloupotrebe.
„Ako Komisija ne ulazi u ocjenu izabranog ponuđača kada žalilac ima sopstveni nedostatak, kako se može spriječiti zloupotreba ili namještanje tendera? Zar to ne znači da je dovoljno da naručilac sve druge ponude proglasi neispravnim i time izbjegne svaku kontrolu”, navode dalje.
Ukazuju i na, kako tvrde, pogrešnu primjenu sudske prakse.
„Komisija se poziva na presudu u kojoj žalilac nije dostavio nijedan dokaz o nepravilnostima izabranog ponuđača, dok smo mi dostavili konkretnu dokumentaciju – od nepravilno iskazanih vrijednosti sa PDV-om, preko spornih referenci, do potvrda bez obavezne formulacije o urednoj realizaciji. Kako se ista presuda može primijeniti na potpuno drugačije okolnosti”, pitaju.
Dodatno problematizuju i logiku odlučivanja.
„Ako žalilac mora prvo dokazati ispravnost svoje ponude da bi imao pravo da ukaže na nezakonitosti drugog ponuđača, da li to znači da se zakon primjenjuje selektivno? I ako je tako – ko onda kontroliše zakonitost izabranog ponuđača kada su svi ostali učesnici isključeni”, naglašavaju iz Novog Uzora.
Posebno ističu kontradikciju u zaključivanju Komisije.
„Komisija tvrdi da žalilac nije dokazao da je njegova ponuda najpovoljnija, ali istovremeno pretpostavlja da izabrani ponuđač jeste, iako njegova ponuda nije ni ispitana. Na osnovu čega se pravi takva pretpostavka”, interesovalo ih je.
Smatraju i da je Komisija selektivno primijenila presudu na koju se poziva.
„Upravni sud jasno navodi da se izjave moraju popunjavati u skladu sa uputstvom i bez PDV-a, te da naknadne izmjene nijesu dozvoljene – upravo ono što smo dokazali kao nepravilnost kod izabranog ponuđača. Zašto je taj dio presude ignorisan”, pitali su.
Upozoravaju i na šire posljedice ovakvog pristupa.
„Ako žalilac zbog formalnog nedostatka gubi pravo da ukaže na nezakonitosti, znači li to da bi čak i u slučajevima očigledne korupcije ili falsifikata Komisija odbila da reaguje? Time se sistem pravne zaštite svodi na poruku – ako nijesi savršen, nemaš pravo da ukažeš na tuđu nezakonitost”, naglašavaju iz Novog Uzora.
Pravna borba i javni interes
Ističu i da ovaj slučaj, osim problema jedne kompanije, zadire u suštinu sistema javnih nabavki.
„Ako danas jedna firma izgubi 20.000 eura jer Komisija odbija da razmatra njene navode, a sjutra druga firma u istoj situaciji dobije potpuno drugačiji tretman i još joj se vrati novac, onda je potpuno legitimno pitanje da li Komisija zakon primjenjuje jednako prema svima“, navode oni.
Postupak pred Upravnim sudom, kako naglašavaju, samo je dio njihove borbe.
„Ovo nije zatvorena priča. Pravnu borbu vodićemo do kraja. Ali paralelno s tim, javnost ima pravo da zna kako Komisija radi i zašto u istoj stvari koristi dva različita aršina“, ističu za Analitiku iz Novog Uzora.
Dodaju i da neće odustati.
„Ovu stvar ćemo istjerati na čistac. Svaka odluka, svaki detalj i svaka kontradikcija biće dokumentovani i predstavljeni javnosti”, poručuju iz Novog Uzora.
