Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom izjave potpredsjednika Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama, Budimira Aleksića, da crkva nema uticaj na Vladu, kao i da bi se vjeronauka odavno učila u školama „da se crkva išta pita“, smatra važnim ukazati na nekoliko ključnih činjenica.
Kak navodi petar Đukanović, programski direktor CGO-a, uvođenje vjeronauke u formalni obrazovni sistem ne može se posmatrati izvan društvenog konteksta u kojem se ta ideja danas intenzivno zagovara u Crnoj Gori.
“Posebno brine što su njeni najglasniji promoteri upravo predstavnici vlasti bliski Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), a čije javno djelovanje često odudara od vrijednosti koje nominalno zastupaju. CGO podsjeća da smo, kad je riječ o SPC, svjedočili vjerskim obredima, uključujući i novokomponovane prakse poput plivanja za Časni krst, na kojima su mladi, uz podršku dijela vjerskih autoriteta, pjevali nacionalističke pjesme i slavili ratne zločince. Takve pojave neminovno otvaraju pitanje: kakvu poruku to šalje djeci i mladima, posebno onima koji dolaze iz drugih vjerskih i nacionalnih zajednica?”, pita Đukanović.
Prema njegovim riječima, tvrdnje da bi vjeronauka doprinijela smanjenju vršnjačkog nasilja su neosnovane. Relevantna istraživanja u oblasti vršnjačkog nasilja, dodaje, ukazuju da se nasilje prevenira kroz razvoj socio-emocionalnih vještina, empatije, sigurnog i inkluzivnog školskog okruženja, kao i odgovorno i dosljedno djelovanje institucija, a ne kroz uvođenje konfesionalnih sadržaja u javno obrazovanje.
”Dodatno brine što vjeronauku zagovaraju politički akteri koji istovremeno relativizuju ratne zločine, promovišu ideološki zasnovan revizionizam istorijskih činjenica, ignorišu osnovne principe odgovornosti i doprinose produbljivanju društvenih podjela. Vlast koja demonstrira deficit odgovornosti i institucionalnih ograničenja ne može uvjerljivo zastupati ideju vrijednosnog oblikovanja mladih generacija”, kaže Đukanović.
CGO upozorava da u crnogorskom društvu, gdje su veze između politike i vjerskih zajednica već previše snažne, uvođenje vjeronauke u formalni obrazovni sistem nosi dodatne rizike. Riječ je, kako kažu, o opasnom obrascu međusobnog povlađivanja, u kojem se kroz uzajamnu podršku nastoji osvojiti i učvrstiti moć, uz stavljanje autoriteta iznad istine i interesa iznad principa.
“To otvara i realnu opasnost da obrazovanje postane prostor indoktrinacije, umjesto da se razvija kao prostor slobodnog, kritičkog i pluralnog mišljenja.Zato javno školstvo mora ostati sekularno. Sekularnost nije negacija vjere, već temelj koji garantuje da obrazovni sistem ostane univerzalan, zasnovan na nauci i jednak za sve, bez obzira na različitost uvjerenja. To je okvir koji omogućava razvoj otvorenosti, kreativnosti, inovativnosti i poštovanja različitosti”, kaže Đukanović.
Ukoliko se već govori o obaveznim predmetima koji oblikuju vrijednosni sistem mladih, dodaje, onda to mora biti građansko obrazovanje. Crna Gora je, podsjeća, po Ustavu, građanska država, a njen obrazovni sistem treba da reflektuje vrijednosti jednakosti, ljudskih prava i društvene inkluzije.
“Vjeronauka treba da ostane u okviru vjerskih zajednica, kao lični i slobodan izbor pojedinca, u skladu sa zakonima i javnim politikama koje garantuju da ostvarivanje te slobode ne ugrožava prava i slobode drugih. Njeno uvođenje u formalno obrazovanje ne bi doprinijelo inkluziji, već bi otvorilo prostor za nove podjele - između vjernika i ateista, ali i među djecom različitih nacionalnih, identitetskih i ličnih uvjerenja, kao i onima različitih seksualnih orijentacija”, mišljenja je Đukanović.
CGO izražava zabrinutost i zbog rastućeg organizovanog otporua osnovnim ljudskim pravima u Crnoj Gori - od osporavanja prava LGBTIQ+ osoba do protivljenja Povorkama ponosa, uz paralelnu promociju nacionalizma i šovinizma. U takvom ambijentu, ističu, vjeronauka u školama ne bi bila neutralan obrazovni sadržaj, već potencijalni kanal za produbljivanje diskriminacije i netolerancije.
“CGO cijeni da Crnoj Gori danas ne treba još jedan strukturno integrisan mehanizam podjela. Potreban joj je obrazovni sistem koji ih prevazilazi - sekularan, inkluzivan i zasnovan na nauci, koji štiti univerzalne vrijednosti i osposobljava mlade za život u pluralnom i demokratskom društvu”, zaključuje Đukanović..
