Istorijski recidiv ili koncept istorijskog ponavljanja različito se primenjuje na cjelokupnu istoriju svijeta, kroz konkretne primjere uspona i propasti carstava, pa sve do ponavljajućih uzoraka u istoriji državnih uređenja.
Koncept ponavljanja istorije podrazumijeva oblik doktrine vječnog povratka, o kojoj se pisalo od antike i koju su u 19. vijeku najbolje opisali Hajnrih Hajne (citirao ga Valter Kaufman) i Fridrih Niče („Vesela nauka“ i „Tako je govorio Zaratustra“).
Kako očiglednu stvar i ne treba dokazivati, već u najmanju ruku konstatovati, svjedoci smo vremena punih izazova i specifičnih događaja koji imaju upadljivu sličnost i međusobnu povezanost kroz nadrealnu projekciju prošlosti u sadašnjost ili obrnuto.
Ubjeđenje svakog savremenog čovjeka, da je sadašnjost odraz realnosti, razbilo bi se u paramparčad već na prvi korak hodanja duhovnim i istorijskim stazama kojima je primorano da prođe crnogorsko društvo.
Vjerujući narod kroz perfidnu vjersku indoktrinaciju već duže vrijeme se priprema da sve ovo doživi kao posebno iskustvo kročenja putevima Jevanđelja i Hrista, uz futuristički prikaz sveštenstva kako turira skupocjena auta, dok mučenicima signaliziraju u pravcu siromaštva i raspeća.
Jedina utjeha u svemu ovome za sada jeste činjenica da „Apostoli“ koriste taksi kao prevozno sredstvo do željenih destinacija i time ne opterećuju ovozemaljske obveznike.
Posmatrano iz ugla legalista, ovo je kročenje uz dlaku nacional-šovinizmu. Put koji, kroz otvorenu negaciju antifašističkih ideja, vodi do produbljivanja ideoloških razlika u društvu i buđenja međunacionalne netrpeljivosti kao presedan borbe za slobodu.
Naser KrejaKako je „sloboda“ beskonačna kolektivna i lična percepcija, najbolje dokazuje činjenica da smo na nedavno organizovanim „neslobodnim“ izborima dobili prvu „demokratsku Vladu“ kojoj je cilj organizovanje sljedećih“ slobodnih“ izbora kao čin samopožrtvovanjaradi demokratije.
Dakle, korelacija ovakve populističke sintagme, najviše artikulisane ovih dana, zasniva sena antitezi da poštovanje demokratskih principa znači sloboda za „svakoga“ u jednakoj mjeri a ne sloboda „svakome“ bez ikakvog ograničenja.
Kako sam od onih koji veruju da se ništa slučajno ne dešava, a da je čovijek sklon zaboravu, onda ne mogu a da se ne prisjetim latinske izreke „Repetitio mater studiorum est“ - Ponavljanje je majka znanja.
I tako, kad nam dođe hladna i duga zima, onda se prisjećamo ljepote i čari koje nam pruža proljeće, dok nam tiha jesen dođe kao spas nakon burnog i vrelog ljeta.
Na osnovu „vjetrova“ koji duvaju sa istoka i zapada, može se zaključiti da nailazi duga crnogorska zima, koja će sva pitanja i dileme da zamrzne na najmanje 200 dana. Do tada svima nama preostaje da se radujemo tračku sunca i svijetlosti, uz nadu da ne slijedi „crnogorsko proljeće“.
