Spaić je istakla da je interesantan pristup ovom pitanju kojim se isključivo sagledavaju razlozi i uslovi ograničenja prava na protest, odnosno razloga kada država može privremenozabranitiokupljanja ako postoji vrlo ozbiljna potreba, kao što je očuvanje bezbjednosti, tj. zaštita života i zdravlja.
“Na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima, pravo na protest ima jednaku pravnu snagu kao i pravo na slobodu vjeroispovijesti. Imajući u vidu da je pravo na protest u ovom slučaju pravo crnogorskog naroda čije je pravo na vjeru i njenu manifestaciju ugroženo, mogli bismo logicirati da je njegovo pravo ovdje pretežnije”, rekla je Spaić za CdM.
Prema njenim riječima samim tim je logičnije postaviti pitanje kada država može opravdano ograničiti vjerske slobode.
“I da ne mislimo mnogo, Evropska konvencija i njena prateća jurisprudencija nam kaže da pravo na manifestaciju vjere podliježe ograničenjima koja su neophodna u demokratskom društvu. Miješanje države u iskazivanje vjeroispovijesti ili vjerskih uvjerenja može se opravdati radi javnog reda i mira, zdravlja i morala te zaštita sloboda i prava drugih”, pojasnila je Spaić.
Ona je naglasila da Evropska konvencija propisuje ograničenja javnog iskazivanje religije – religijskog okupljanja, procesija i ceremonija, ako se javi konkretna opasnost koja prijeti sigurnosti lica, njihovom životu, integritetu, zdravlju ili imovini.
“Zar treba danas u Crnoj Gori očiglednijeg i jasnijeg razloga od zaštite javne sigurnosti i zaštite prava drugih da bi se pravo vjerske zajednice na ustoličenje poglavara ograničilo. Mislim da je odgovor očigledan i suvišan, a da bi svakoj odlučujućoj vlasti u Crnoj Gori bilo jasno, upućujem na praksu Evropskog suda za ljudska prava”, zaključila je ona.
