Ovo ostvarenje nastalo je prema scenariju i u režiji Bujišića, koji je istovremeno i direktor fotografije i montažer dokumentarca. Zajedno sa njim, producent filma je Milan Radulović, asistantrežije je Goran Kaluđerović, snimatelj zvuka Andrej Pajković, dok dizajn i miks zvuka potpisuje Ana Grujić.
Bujišić je kazao da je scenario nastao pod mentorstvomreditelja i asistenta na predmetu Dokumentarni film na prvojgodini master studija na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Seada Šabotića.
"Iako je ovo dokumentarni film, on je ipak tražio određenu preciznost i pažljivo praćenje rutine koju smo poznavali i gradili zajedno", istakao je Bujišić.
"Šapat koji čujem" priča je o usamljenosti, prolaznosti i prisustvu onih kojih više nema, ali koji i dalje tihoborave u prostoru.
"Slavka, žena u svojim sedamdesetim, nosi dan po dan, brine o svojoj majci,obavlja iste rituale svakog dana, izmišljajući sebi obaveze da bi vrijeme teklo. To je priča o tišini,o prostorima koji pamte, i o načinu na koji se čovjek, bez velikih riječi, nosi sa gubitkom. Uosnovi, to je priča o snazi, ali onoj tihoj, nenametljivoj, koja ne traži da bude prepoznata", pojašnjava Bujišić.
Prema riječima reditelja, važan lik u filmu je i kuća junakinje Bujišić u Pljevljima, u kojoj su kadrovi i nastali.
"U njoj seosjećaju slojevi vremena, prisustva onih kojih više nema, zvukovi starih mašina, prašina koja setaloži na stvarima koje su nekada bile važne. Sve što se vidi u filmu bilo je stvarno, nijesmo ništapremještali, jer sam želio da prostor zadrži autentičnost, i da film diše zajedno sa njim", riječi su Bujišića.
"Šapat koji čujem" jedini je crnogorski predstavnik u okviru ovogodišnjeg Beldocs-a koji će biti održan od 21. do 27. maja.
