Slavni reditelj, pisac i polemičar ubijen je u noći sa prvog na drugi novembar 1975. godine oko ponoći u Ostiji kod Rima.
Njegovo tijelo, natopljeno krvlju, koji sat kasnije je pronađeno na napuštenom zemljištu u tom mjestu na obali mora.
Rođen 1922. godine u Bolonji, Pazolini je svojim radom neprekidno preispitivao društvene norme, licemjerje, moć i moralne paradokse.
Bilo da se govori o "Akatoneu", "Jevanđelju po Mateju", "Teoremama", "Medeji" ili šokantnom ostvarenju "Salo ili 120 dana Sodome" - u njegovom je djelu bilo asocijacija na mnogo toga, uz spoj brutalnosti i poezije, mita i politike, tijela i ideje.
Pazolini je četrdesetih godina pristupio Komunističkoj partiji, a u sljedećoj deceniji deklasirao se kao homoseksualac. Usljed toga, ta će ga stranka isključiti iz svojih redova, no on nije prestao da se deklariše kao marksista.
Šezdesete i sedamdesete godine, sve do njegove smrti, obilježiće uspješna rediteljska karijera.
Njegova smrt do danas nije razjašnjena do kraja. Jedna verzija govorila je o seksualnoj aferi, druga o političkoj pozadini.
Ono što je poznato jeste da se prvog novembra uveče Pazolini sastao kod rimske stanice Termini sa seksualnim radnikom Đuzepeom Pelozijem. otišli su u restoran, potom se odvezli do Ostije...
Vlasti su teretile Pelozija da je nasmrt pretukao reditelja, a potom ga više puta pregazio autom.
Nedugo zatim, on je policiji priznao "ubio sam Pazolinija", pošto su ga uhvatili zbog krađe automobila.
Pelozi je bio i osuđen, no 2005. se oglasio i saopštio kako poriče da je ubio Pazolinija.
Otud, do danas, njegovo je ubistvo obavijeno velom misterije.
U podsjećanju na njegov život i godišnjicu ubistva, italijanski mediji konstatuju kako je Pazolinijevom smrću zatvoreno jedno veliko poglavlje evropske kulture, ali da ona nije utišala njegove poruke.
