Gospodine Krivokapiću, poštujući položaj na kojem ste se spletom čudnih okolnosti našli, trudiću se da ostanem u okvirima akademske komunikacije.
U jučerašnjem obraćanju ste rekli da nas ima nekoliko kojima smeta ono što se sprema 4. septembra. Prepoznao sam se među tih nekoliko. Osjetio sam potrebu da Vam napišem pismo kao obični građanin i ponosan Crnogorac.
Iako sam samo pojedinac kojem smeta planirani događaj, nije lijepo da mi se obraćate na takav način. Ne sviđa mi se Vaša bahatost i to što mi prijetite samo zato što sam Crnogorac koji voli Crnu Goru.
Moram Vam reći da me ne interesuje što crkva iz Srbije čini sa svojim popovima. Tamo đe ih je birala, tamo neka ih postavlja. Ali mi smeta da se u crnogorskom Manastiru, koji je već 100 godina pod srpskom okupacijom, vrši ustoličenje popa crkve iz Srbije. To doživljavam kao čin provokacije, kojim okupator svojoj koloniji želi pokazati đe joj je mjesto. Dodatno mi smeta što ste Vi koji ste vlast, sa tim saglasni, to omogućavate i čak podržavate.
Možda samo meni smeta što volite četnike, što poklanjate crnogorske crkve i crnogorske grobove Srbiji, uništavate Crnu Goru, što posrbljavate i što podržavate srpsko bahaćenje u Crnoj Gori. Vjerovatno nijesam u pravo kad mislim da ste Vi, svjesno ili nesvjesno doveli tenzije do usijanja. Sigurno griješim kad mislim da Vašom pričom raspirujete vatru u Crnoj Gori. Iako mi nije jasno zašto stalno ljubite srpske zastave, vjerovatno sam umislio da ste oruđe u Vučićevim rukama i da sve radite protiv interesa Crne Gore. Nekad mi se učini da se Vi ništa ne pitate, no da drugi sa Vama čine što ih volja, ali sigurno nijesam u pravu. Jer nijednom premijeru nije interes da se njima upravlja sa strane i da služi nekoj drugoj državi. Znam ja da Vi nijeste od onih koji bi za tuđe interese zapalili vatru u svojoj državi, onako kako su to činjeli neki prije 30 godina.
I na kraju da Vam kažem, lukavo ste pokušalo da nezadovoljstvo Vama, svedete na trivijalne detalje. Ne smeta mi kako izgledate. Obećao sam da će ovo biti akademsko obraćanje, pa to što ste tranjavi, što ne umijete rečenicu sastaviti, što puno riječi ne umijete da izgovorite a nekima ne znate pravo značenje, ni što nam se nekad čini da ste se pojavili kakvi nijeste smjeli pojaviti, ni što se nepristojno obraćate, ni što otvoreno radite protiv Crne Gore, ni što nas brukate đe god se pojavite… neću pominjati. Smeta mi što ste trulim kompromisima, pukom slučajnošću, spletom čudnih okolnosti, nekim interesima nama nepoznatim i nečijom zlom namjerom, postali premijer Crne Gore.
Iako sam vjerovatno jedini koji ovako misli, ipak ću doći pred MOJ Cetinjski manastir. Makar bio sam. Možda budem kap koja će preliti čašu.
Na kraju Vam želim puno zdravlja, sreće i sve najbolje u privatnom životu. Zamolio bih Vas da što prije počente nešto drugo da radite, jer sam siguran da sve umijete bolje odo ovoga što činite.
S poštovanjem,
V. P.
jedan od nekoliko
