Kada se kod pojedine djece razvije problem u govoru nije rijetka pojava da se uzrok adresira na uticaj savremene tehnologije. Tada se, međutim, mogu čuti konfliktna gledišta roditelja. Dok jedni u ,,zlato okivaju“ mobilne uređaje, tablete, ponosno govoreći da je gledajući razne crtaće njihovo dijete naučilo strani jezik, prije maternjeg, ovi drugi, koji se suočavaju sa poteškoćama u izgovaranju prvih riječi, kategorično odbacuju te premise.
Šta pokazuju statistički podaci nadležnih ustanova? Jesu li i na koji način uradili istraživanja o ovoj temi i kakve su preporuke, ko je na kraju od roditelja u pravu ili tu nema pravila? Iz Ministarstva prosvjete nam nijesu odgovorili na pitanja o ovoj temi. Iz UNICEF-a u Crnoj Gori kažu da nijesu konkretno istraživali kako mobilni, tableti ili previše gledanja televizije utiču na razvoj djetetovog govora, ali podsjećaju na njihovo istraživanje prije dvije godine, u okviru kampanje medijske pismenosti ,,Birajmo šta gledamo“, gdje ih je začudio podatak da svako peto dijete uzrasta 4-8 godina ima svoj pametni telefon. Radi se o veoma maloj djeci koja bi, kako kažu, internet trebalo da koriste umjereno i uz obavezan roditeljski nadzor.
Non stop upaljen ekran
Svako drugo dijete tada je reklo i da im se dešava da im roditelji upale TV ili Jutjub i puste ih da gledaju šta hoće da bi završili svoje obaveze na miru. Čak više od 80 odsto djece izjavilo je da je kod kuće uključen TV i kada ga niko ne gleda, te osim kao šum u pozadini, koristi se i kao ,,dadilja“.
- TV ili Jutjub nijesu dobre dadilje ako na njima djeca mogu da gledaju bilo što. Na ovo aludiraju i stihovi pjesme kampanje medijske pismenosti koju su UNICEF-ovi mladi reporteri napravili s UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje Antonijem Pušićem, poznatijim kao Rambo Amadues, a koji, između ostalog, kažu „treba samo da ga palim kad mi stvarno treba, u suprotnom od tehnike nema mnogo ljeba“ – kaže koordinatorka komunikacija UNICEF-a u Crnoj Gori Jelena Perović za naše novine.
Sagovornici Pobjede, stručnjaci iz oblasti pedijatrije, psihologije i logopedije saglasni su da se razvoj motorike usporava onda kada se dozvoli djeci da koriste tablete i telefone u ranom uzrastu po nekoliko sati dnevno.
Logopedica sa dvadesetogodišnjim iskustvom Anita Marić kaže za Pobjedu da smo svjedoci da sve češće mališani progovaraju u periodu između druge i treće godine, što bi sa stanovišta logopedske prakse bilo prilično kašnjenje. Vjeruje da je jedan od uzročnika ovog kašnjenja upravo korišćenje savremenih tehnoloških sredstava na pogrešan nači.
- A to su dječije pjesme na engleskom, crtani na stranim jezicima, snimci s Jutjuba koji nijesu primjereni djeci. Ono što zabrinjava je da ova vrsta „stimulacije“ tokom dana ne traje 10 ili 15 minuta, nego satima, što je i najveći uzročnik usporavanja psihomotornog razvoja - pojašnjava Marić.
Direktor Doma zdravlja Podgorica, pedijatar dr Nebojša Kavarić kaže da je nedavno istraživanje otkrilo da su djeca koja su počela gledati televiziju prije nego što su napunili 12 mjeseci, i koja su gledala TV više od dva sata dnevno, šest puta više u riziku od kasnijeg razvoja govornih sposobnosti. Utvrđeno je, prema njegovim riječima, da su djeca koja su gledala TV više od dva sata dnevno povećala vjerovatnoću za slabom sposobnošću komunikacije.
- Duže vrijeme provedeno ispred ekrana tableta, pametnih telefona i slično povezano je i sa problemima pažnje, kratkotrajnom memorijom i problemima sa čitanjem - upozorava Kavarić.
Kategoričan je da ne postoji bolji način za izgradnju jezika od komunikacije licem u lice. Kaže da tako djeca čuju riječi i zaista ih nauče koristiti. Gledanje u tandemu i raspravljanje o odgledanom, jedan je ,,od načina da se umanji negativan uticaj vremena provedenog uz ekran“.
Prvih nekoliko godina života presudne su za razvoj govora djeteta, jer tada mozak najbolje usvaja jezik i gradi puteve komunikacije koji će ih pratiti kasnije.
- Čak i edukativni videozapisi namjenjeni učenju riječi, jezika, stranog jezika, još su samo obični videozapisi. Komunikacija se odnosi na interakciju s drugima, slušanje i učestvovanje u razgovoru. Govornik reaguje na govor tijela slušaoca i u skladu sa tim, ima mogućnost da promijeni i prilagodi slušaocu ono što govori. Slušalac koristi neverbalne znakove kako bi pronikao u dublje značenje poruke govornika – ističe on.
U samom ovom procesu događa se, dodaje Kavarić, mnogo, mnogo više od riječi koje izgovara osoba u videozapisu.
- Videozapisi ne zamjenjuju interakciju ,,licem u lice“ koja je krucijalna za razvoj govora i komunikaciju - pojašnjava naš sagovornik.
Dva sata...
Međunarodna pedijatrijska asocijacija ne preporučuje upotrebu televizije i drugih medija kod djece mlađe od dvije godine i umjesto toga, podstiče interaktivnu igru.
- Nakon druge godine dijete može provoditi vrijeme na ovaj način, ali nikada ne smije preći dva sata dnevno. Pokušajte, ipak, da vrijeme provedeno na ovaj način bude i kraće. Ono što djeca gledaju (tj. kvalitet emisije) i kako je gledaju (tj. dok komuniciraju s vama tokom gledanja emisije) moglo bi biti čak važnije od toga koliko dugo vremena provode uz ekran. Što interaktivnije može biti gledanje nekog sadržaja, to bolje. Dakle, ako djetetu omogućite provođenje vremena uz ekran, pridružite mu se i razgovarajte o tome dok zajedno gledate - zaključuje Kavarić.
Greške roditelja
Logopedica Marić smatra da je rani psihomotorni razvoj djeteta najintenzivniji period učenja koji stimulišu upavo roditelji, a ne tablet računari i mobilni telefoni.
- Korišćenje tableta i telefona u ranom uzrastu neće doprinijeti niti osnažiti razvoj bebe, naprotiv, dovešće do usporavanja u razvoju motorike, a samim tim i napredovanja. Pokret je inicijator učenja, otkrivanja stvari oko sebe, njihove funkcije, a kasnije i igranja - smatra Marić.
Ako stavimo dijete u kolica i damo mu tablet ili telefon, stimulisali smo samo čulo vida i eventualno čulo sluha - ali virtuelnim sadžajima koji nemaju dodira s realnim.
- Pogrešan je stav da će dijete koje nije razvilo govor gledajući crtane filmove razviti govor na pravilan način. U crtanim filmovima imamo brz, karikiran, žargonski govor, koji je vrlo nejasan i nerazumljiv za dijete i ako nauči neku frazu iz crtanog ne znači da je razumjelo kontekst i da će tu frazu upotrijebiti kako treba. Stiče se utisak da nas je razvoj tehnologije u jednom dijelu usporio zbog neadekvatnog korišćenja. Tako da često čujemo od roditelja da daju djeci tablet kako bi se odmorili i obavili kućne aktivnosti – zaključuje Marić.
Opasnosti gledanja nasnimljenog sadržaja
Psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić kaže da je razvoj govora veoma problematizovan kada se u svakodnevicu djeteta višesatno uključi unaprijed snimljen sadržaj. Takvi sadržaju, ocjenjuje ona, nemaju atkivnu intrerakciju, jer se slike i događanja dešavaju nevezano šta djete priča.
- Kada dijete uvidi da njegov govor ne utiče na ishod radnje odustaje od upotrebe govora, a samim tim i kvalitetnog razvoja govora dok se bavi tom aktivnošću. U cilju kvalitetne stimulacije razvoja govora treba smanjiti na minimum upotebu unaprijed nasnimljenih sadržaja a po mogućnosti da oni koji budi puštani obiluju veselim pjesmama na matrnjem jeziku ili onom najsličnijem maternjem jeziku – rekla je ona.
Ističe da sa djecom treba pričati što je više moguće u realnom svijetu i kroz interakciju licem u lice.
Nijesu zabrinuti
Perović iz UNICEF-a u Crnoj Gori podsjeća da je istraživanje prije dvije godine pokazalo da šest od deset roditelja ne pokazuje posebnu zabrinutost u odnosu na vrijeme koje njihova djeca provode uz neki od ekrana, iako su mladi uzrasta 12-17 godina kazali da ispred ekrana provedu oko osam sati dnevno.
- Istovremeno je većina roditelja rekla da njihova djeca imaju dobru ravnotežu između vremena provedenog ispred ekrana i drugih aktivnosti. Kad to spojimo s podatkom da je svako drugo dijete priznalo da je gledalo TV sadržaj s oznakom da nije za njihov uzrast, jasno je da se to dešava zbog nedovoljnog roditeljskog nadzora – ističe Perović.
Otac određuje što se gleda na TV-u
Svako drugo dijete i svaki drugi roditelj je rekao da pri zajedničkom gledanju TV-a daljinski upravljač stoji kod oca, pa je time i odgovornost za izbor medijskog sadržaja koji gledaju na ocu. Šezdeset odsto djece je reklo da u njihovoj kući oba roditelja postavljaju pravila i razgovaraju o korišćenju medija, što nas raduje, ali je svako peto dijete reklo da u njihovoj kući to rade samo majke.
- Kroz kampanju medijske pismenosti pozivamo sve roditelje, i očeve i majke, da obrate pažnju na načine na koji se TV i drugi mediji koriste i da s djecom razgovaraju o kriterijumima odabira adekvatnih medijskih sadržaja, kao i da ih sa njima analiziraju kako bi podstakli kritičko mišljenje kroz pitanja poput kome se obraća ovaj medijski sadržaj, sa kojim ciljem, ko ga pravi, ko to finansira i zašto, kako bi mogao da utiče na publiku, koje su poruke izostavljene, a koje odabrane da budu dio ovog medijskog sadržaja i zašto, koji su sagovornici odabrani a koji izostavljeni i zašto – navodi Perović.
