„Krštena" kao R136a1, zvijezda se nalazi blizu centra RMC 137a, „prenaseljenog" sazvježđa usijanih „mladih zvijezda", udaljenih oko 165.000 svjetlosnih godina od Zemlje, u Velikom magelanovom oblaku, jednom od najbližih galaktičkih susjeda Mlečnog puta. Ekipa astronoma, koju je predvodio profesor Pol Krauter sa britanskog Univerziteta Šefild, koristila je vrlo veliki teleskop Evropske južne opservatorije (ESOVLT) smještenog na planini Paranal u Čileu da bi istražila zvijezde u sazvežđu, koje je tako čvrtso „spakovano" da se doskora mislilo da je riječ o jednoj jedinoj ultra masivnoj zvijezdi, prenosi B92.
Naučnici su procijenili da R136a1, najblještavija zvijezda koju su ikada do sada istraživali, ima oko 250 puta veću masu od našeg Sunca, što je čini najvećom zvijezdom ikada izmjerenom. U najranijem „djetinjstvu", prije oko milion godina, zvijezda je najvjerovatnije bila mnogo veća - imala je masu oko 320 puta veću od našeg Sunca; otada je izgubila mnogo materije u vrelim, silovitim olujama - piše časopis Nju sajentist. Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi koliko je, zapravo, masivna ova zvijezda ali do sada najveća otkrivena bila je 150 puta veća od Sunca. Takve zvezde se moraju „rađati" u velikim sazvežđima i sasvim kratko zablješte prije nego što eksplodiraju pa se mora pretpostaviti da su zaista rijetke.
Mjerenje mase R136a1 nije bilo ni brzo ni lako. Najbolji način mjerenja mase jedne zvijezde dobija se posmatranjem zvijezda koje orbitiraju jedna oko druge. Ali Krauter i saradnici posumnjali su da je R136a1 usamljena zvijezda tako da su morali da se oslone na modele koji upoređuju blještavilo zvijezda sa njihovom masom, uzimajući u obzir i to kako se zvijezde, najvjerovatnije, ponašaju protokom vremena. A to znači da mi ne možemo biti sigurni koliko je stvarno masivna R136a1 ili koliku je masu imala kad se „rodila".
„Mislim da su astronomi dobili vrlo vjerovatan odgovor. Otkriće je zaista značajno" - izjavio je astrofizičar Filip Mejsi iz Opservatorije Louel u Flagstafu, u Arizoni. On je, takođe, podsjetio: „Mnogi astronomi su i do sada sumnjali da veličina neke zvijezde koja je 150 veća od našeg Sunca nije krajnja granica za masu veličine jedne zvijezde. Uvjeren sam da će sada veliki broj njih biti radostan i tvrditi - 'Pa zar vam nismo govorili"? Ako u svemiru postoji više supermasivnih zvijezda nego što očekujemo, moramo revidirati procjene koliko brzo galaksije stvaraju zvijezde.
- To je zato što svjetlost koju dobijamo iz galaksija mogu proizvoditi manje i blistavije zvijezde nego što pretpostavljamo da je moguće" - ukazao je astronom Mark Krumholc sa Univerziteta Kalifornije u Santa Kruzu. Sada već zastrašujuća R136a1 i nekoliko masivnih zvijezda koje su identifikovali članovi Krauterovog tima takođe traže da budu posmatrane jer su ozbiljni kandidati za „egzotičnu zvjezdanu smrt" koju bi izazvalo stvaranje elektrona i njihovih pandana - antimaterije. Očekuje se da ove eksplozije, nazvane „nestabilne supernove", na neki način „rastrgnu" zvijezde - što bi moglo da objasni nedavno blještavilo supernove. Dalje traganje za novim masivnim zvijezdama najverovatnije iziskuje nove teleskope koji mogu „vidjeti" zvijezde u mnogo udaljenijim sazvežđima. Međutim, ovakva otkrića, po svoj prilici, nisu tako daleko. Nova generacija teleskopa je već stvarnost, kao što je Kosmički teleskop „Džejms Veb" agencije NASA koji će biti lansiran 2014. godine.
