Narod Crne Gore bio je izložen sistematskom ugnjetavanju, nasilju i poniženju, kakvo se teško može uporediti sa ijednim drugim dijelom tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Mogu se navesti bezbrojne činjenice o monstruoznom režimu kojem su podvrgnuti crnogorski radnici, seljaci i narodna inteligencija
Režim koji je uspostavljen nakon prisajedinjenja Crne Gore 1918. godine, prema dostupnim podacima i svjedočanstvima, nije priznavao osnovna ljudska prava – seljaci, radnici, pa čak i djeca i starci, tretirani su poput kmetova i robova, dok su oni koji su se usuđivali da govore o nepravdi, bili brutalno kažnjavani.
U ovom tekstu, predstavljamo tri slučaja koji ilustrativno govore o razmjerama nasilja u Crnoj Gori u prvom kvartalu 1928. godine.
Kolektivno mučenje cijelog sela
U januaru 1928. godine, zbog ubistva trojice finansijskih agenata čija su tijela pronađena na zemljištu jednog crnogorskog sela, vlast je odlučila da kolektivno kazni čitavo selo. Uhapšeni su svi njegovi stanovnici, bez razlike.
Budući da nije bilo mjesta u zatvorima, svi su zadržani pod šatorima na otvorenom. Tu su uslijedile stravične scene – desetogodišnja djeca i sedamdesetogodišnji starci i bake bili su prebijani, kako bi se iznudila lažna priznanja i svjedočenja.
Ovaj slučaj jasno pokazuje kako su tadašnje represivne metode ignorisale sve granice prava, dostojanstva i čovječnosti.
Tortura u Zeti brutalna
Još jedan slučaj dogodio se u selu Zeta (u izvornom tekstu greškom navedeno kao Zota), gdje je cijelo stanovništvo bilo izloženo kolektivnom mučenju zbog protesta protiv žandarmerijske samovolje.
Žandarmi, pod izgovorom potrage za kriminalcima, upadali su u polja, činili razna nasilja i izazivali revolt naroda. Zbog toga je selo bilo izloženo pravoj represaliji.
Advokat Jakša Radović iz Podgorice posjetio je mjesto i prikupio pisana svjedočanstva svih stanovnika, koji su spremni da pod zakletvom potvrde svoje optužbe pred bilo kojim sudom.
Petar Maraš izmučen do ludila jer je govorio istinu
Treći tipičan slučaj, crnogorski seljak Petar Maraš, ratni veteran s invaliditetom, uhapšen je i brutalno mučen jer se žalio da su mu dva člana porodice umrla od gladi. Ispostavilo se da su njegove riječi bile istinite.
Međutim, zbog tortura koje je pretrpio, Maraš je doživio duševni slom. Nedugo po izlasku iz zatvora, viđen je kako luta selom s upaljenom bakljom, pitajući prolaznike: „Jesi li ti čovjek?“
Glasovi otpora u Beču
Kao autor ovog teksta, koji je dio šireg članka, potpisan je R. Kremenovič u časopisu "Balkanska federacija", koji je izlazio polumjesečno i višejezično, u Beču od 1924. do 1931. godine, a kratko i u Frankfurtu 1932.
Časopis je bio platforma za ljevičarske, ali i suverenističke autore iz cijele Evrope, uključujući i crnogorske političke emigrante, komuniste i zelenaše poput Dušana A. Drecuna, Milana M. Kosorića, Milana M. Krljevića i drugih.
Labud Kusovac
Posebno mjesto u uređivanju časopisa imao je istaknuti crnogorski komunista dr Labud Kusovac, koji je djelovao iz Francuske. Tekst potpisuje R. Kremenovič, a izvorni članak na bugarskom jeziku objavljen je u broju 93, 1. juna 1928. godine, na stranicama 1979–1980. Zahvalnost za prevod na crnogorski dugujemo prof. emeritusu dr Iliji M. Vujoševiću.
Zločin i sjećanje
Iako nije moguće sa sigurnošću potvrditi sve detalje, poput mentalnog stanja Petra Maraša nakon torture, istorijska važnost ovih svjedočanstava je neupitna.
Ona predstavljaju jasnu sliku o tome kako je represivni aparat tadašnje Kraljevine SHS tretirao narod Crne Gore. Ova svjedočanstva ne smiju biti zaboravljena, jer ukazuju na temeljno kršenje osnovnih ljudskih, građanskih i prirodnih prava u tadašnjoj državi od mučitelja ondašnjeg svirepog režima.
Istražio i priredio: Novak Adžić
