Četiri izbora na četiri kontinenta u roku od 10 dana mogla bi duboko da preoblikuju globalnu politiku, gurajući svijet dalje niz njegovu trenutnu autoritarnu putanju ili označavajući ograničeni povratak demokratskih normi.
U sva četiri nadmetanja, osnovne demokratske norme su ugrožene u trenutku kada autokratija napreduje širom svijeta alarmantnom brzinom.
Prema V-Dem institutu sa sjedištem u Švedskoj, koji koristi multivarijabilne alate za procjenu, demokratske slobode u kojima uživa prosječan globalni građanin pale su na nivoe koji su posljednji put viđeni 1978. godine – mnogo prije pada Berlinskog zida i kolapsa komunizma u Evropi.
Ovaj klaster od četiri ključna izbora mogao bi ili da zaustavi taj trend ili da ga dodatno ojača. U svakom od ovih nadmetanja, prodemokratske stranke se nalaze u tijesnim trkama sa trenutnim ili ambicioznim autokratama. Ishodi u svakom pojedinačnom slučaju će vjerovatno imati prelivajuće efekte u njihovim regionima i šire.
U nedjelju će Brazil održati drugi krug predsjedničkih izbora sa kandidatom sa krajnje desnice u vođstvu. Ako pobijedi, Flavio Bolsonaro (Flávio Bolsonaro) prijeti da će „promijeniti ustav“, pomilovati svog oca za kovanje zavjere za državni udar i ublažiti ekološka ograničenja, što je kritično pitanje za amazonsku prašumu.
0Istog dana, polautokratija kojom Aleksandar Vučić upravlja u Srbiji već 12 godina suočiće se sa svojim najozbiljnijim izazovom u vidu nekonvencionalnog protestnog pokreta predvođenog studentima, koji kandiduje listu malo poznatih akademika i tehnokrata pod jednostavnim sloganom „Srbija ili mafija?“.
U utorak će doći red na Benjamina Netanyahua da se suoči sa svojim izazivačima na biralištima. Izraelski lider tokom 19 od posljednjih 30 godina nadgledao je produženi period demokratskog nazadovanja i spiralnog kršenja ljudskih prava.
Njega traži Međunarodni krivični sud zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Gazi, a u slučaju poraza rizikuje povećanu pravnu opasnost od tekućeg suđenja za korupciju kod kuće. Njegova krajnje desničarska koalicija trenutno zaostaje za opozicionim blokom. [1, 2, 3, 4]
Dana 3. novembra, na samom kraju ovih potencijalno istorijskih 10 dana, imperijalni stil predsjedništva Donalda Trumpa suočava se sa ukorom američkih glasača na izborima na sredini mandata (midterms), pri čemu će najmanje jedan dom Kongresa, a možda i oba, vjerovatno pripasti Demokratama. Oni će se, međutim, nakon toga suočiti sa teškim zadatkom u pokušaju da obuzdaju Trumpove ekcese, zbog kojih su SAD naglo pale na Indeksu liberalne demokratije V-Dem instituta.
Do trenutka kada SAD prebroje svoje glasove u utorak, svijet bi mogao izgledati primjetno drugačije. Ne samo da su ova četiri predstojeća nadmetanja grupisana zajedno, već su i međusobno isprepletena. Trumpov MAGA pokret pružio je otvorenu političku podršku Netanyahuu, Vučiću i Bolsonaru.
Špijunski softver Pegasus izraelske proizvodnje pronađen je u telefonima studentskih i prodemokratskih aktivista u Srbiji. Bolsonaro je snažno pro-izraelski orijentisan i obećava da će slijediti primjer SAD-a i preseliti brazilsku ambasadu u Jerusalim. SAD su obezbijedile veći dio municije za Netanyahuove ratove. Srbija se obavezala da će potrošiti 2 milijarde dolara na izraelske odbrambene sisteme, a u septembru su dvije zemlje otvorile zajedničku fabriku za proizvodnju sistema za nadzor i napade
Pobjeda autoritarne desnice u jednoj zemlji osnažiće njihove pandane u drugima, i obrnuto, pobjeda prodemokratskih boraca u svakom nadmetanju daće nadu i ohrabrenje njihovim saveznicima širom svijeta.
Ova četiri izbora možda jesu blisko povezana, ali borba između autoritarizma i demokratije poprima veoma različite oblike u svakoj zemlji. Šanse su različite u svakom pojedinačnom slučaju, kao i ulozi, ali sve su to tijesne trke.
Brazil
Rang na Indeksu demokratije: 28
Brazil uživa u demokratskom oživljavanju otkako je Luiz Inacio Lula da Silva stupio na dužnost prvog dana 2023. godine, porazivši pokušaj svog krajnje desničarskog populističkog prethodnika da poništi rezultate oktobarskih izbora. Prema mjerilima V-Dem instituta, on sada ima bolje demokratske akreditacije od Velike Britanije, i daleko bolje od SAD-a.
Gubitnik na tim izborima prije četiri godine, Jair Bolsonaro, bivši vojnik koji je služio tokom 21-godišnje vojne diktature u Brazilu i koji joj se i dalje divi, osuđen je na 27 godina zatvora zbog pokušaja izvođenja državnog udara kako bi zadržao vlast. Sada njegov sin, Flavio, nastoji da krene njegovim stopama i ulazi u drugi krug izbora u nedjelju sa malom, ali značajnom prednošću u odnosu na Lulu.
Mlađi Bolsonaro ne samo da je obećao da će osloboditi svog oca, već i da će kazniti članove pravosuđa koji su bili uključeni u njegovo krivično gonjenje. Ako pobijedi, imaće podršku desničarske većine u Kongresu sa kojom će sarađivati i zarekao se da će promijeniti ustav i „ponovo demokratizovati zemlju“. Ovaj izraz upućuje na tranziciju iz vojne vladavine 1985. godine, a za brazilsku ljevicu ima jeziv orvelovski prizvuk kada dolazi iz usta deklarisanog obožavaoca istaknutih članova hunte.
Bolsonaro je vodio kampanju na bazi politike čvrste ruke prema zakonu i redu, baveći se hroničnim problemom visokog kriminala. On se zalaže za snižavanje starosne granice za krivičnu odgovornost na ispod 18 godina, slanje više tinejdžera u zatvor i poziva na pravosudne reforme, za koje njegovi kritičari sugerišu da predstavljaju namjeru da pokrene napad na nezavisnost sudova.
Srbija
Rang na Indeksu demokratije: 112
Tokom svojih 12 godina na mjestu predsjednika, Aleksandar Vučić je uporno nagrizao stubove srpske demokratije. On i njegovi saveznici preuzeli su gotovo sve televizijske kanale u zemlji sa nacionalnom frekvencijom, sa rezultatom da je on sveprisutan na televizijskim ekranima tokom aktuelne izborne kampanje. Budućnost posljednja dva nezavisna informativna kanala sada je pod znakom pitanja, jer ih je tokom kampanje kupio portugalski investitor povezan sa svrgnutim mađarskim režimom Viktora Orbana.
Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) pretvorila je ministarstva i druge državne institucije u politička oruđa do te mjere da je, prema riječima Raše Nedeljkova, programskog direktora Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), „granica između države i stranaka gotovo izbrisana“.
Do sada su opozicione stranke koje su pokušavale da obuzdaju Vučića bile slabe i podijeljene, ali srpska politika se transformisala prije dvije godine kolapsom betonske nadstrešnice na ljude na željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je poginulo 16 osoba. Ova tragedija je kristalizovala duboki rezervoar razočaranja širom zemlje i iznedrila masovni pokret predvođen studentima koji je od tada preživio državno zastrašivanje, a sada kandiduje punu listu kandidata protiv SNS-a.
Kandidati, poput studenata koji su ih nominovali, ne slažu se među sobom oko ključnih političkih pitanja, ali pokazuju purističko pridržavanje direktne demokratije. Odluke se donose na velikim plenumskim sastancima i nikome nije dozvoljeno da se nametne kao prepoznatljivi lider.
Da bi pobijedili u nedjelju, studenti će morati da razbiju kalup srpske politike, a posebno Vučićevo uporište u njegovoj lojalnoj bazi u ruralnim djelovima zemlje. Ako rezultat bude blizu, postoji rizik od nemira i nasilja. SNS ima istoriju plaćanja grupa nasilnika da ometaju skupove opozicije, a te bande bi se mogle pojaviti na biračkim mjestima ako se Vučić osjeti ugroženim. I studenti su se zavjetovali da će izaći na ulice kako bi odbranili pobjedu koju očekuju u nedjelju.
Izrael
Rang na Indeksu demokratije: 48
Izraelska demokratija je oduvijek bila djelimična. Palestinci na okupiranim teritorijama nemaju pravo glasa niti mnoga druga prava, dok se izraelski doseljenici u njihovom susjedstvu tretiraju kao punopravni građani i pružaju vitalnu podršku krajnje desničarskoj koalicionoj vladi Benjamina Netanyahua. Ta vlada će se, međutim, boriti za opstanak na parlamentarnim izborima u utorak.
Palestinci sa izraelskim državljanstvom čine oko petinu stanovništva, ali su konstantno nedovoljno zastupljeni u Knesetu. Oni izlaze na glasanje u manjem broju od izraelskih Jevreja, pri čemu mnogi učešće vide kao besmisleno u sistemu koji ih sistematski isključuje. Glavni opozicioni blok koji izaziva Netanyahua isključuje koaliciju sa arapskim strankama, čak i ako to znači razliku između čiste pobjede i neizvjesne blokade nakon raspodjele mjesta u Knesetu.
Netanyahu je bio lider Izraela sa prekidima tokom većeg dijela protekle tri decenije, ali je u skoro četiri godine svog trenutnog mandata, u koaliciji sa ekstremnim strankama koje podržavaju doseljenici, pokrenuo ofanzivu na izraelske demokratske norme, pokušavajući da ograniči nezavisnost pravosuđa pod plaštom „reforme“, vršeći pritisak na nezavisnu štampu i politizujući policiju, vojsku i unutrašnju bezbjednosnu službu Šin Bet (Shin Bet).
Opozicioni blok, predvođen bivšim generalom Gadijem Ajzenkotom (Gadi Eisenkot), dijeli veći dio Netanyahuovih stavova kada je u pitanju Palestina, u velikoj mjeri podržavajući rat u Gazi i odbijajući da prihvati rješenje sa dvije države. Ali, on je odlučan da iskorijeni korupciju njegove vlade i njene autokratske ekcese. Očekuje se da će osvojiti više mandata od vladine koalicije na izborima u utorak, ali da neće dostići jasnu većinu. Za to će možda morati da postignu dogovor sa izraelskom dugo ignorisanom palestinskom manjinom.
SAD
Rang na Indeksu demokratije: 51
Nijedna zapadna zemlja u moderno doba nije se tako brzo „od-demokratizovala“ kao SAD za manje od dvije godine drugog mandata Donalda Trumpa na funkciji. Sa Kongresom u kojem dominiraju lojalni Republikanci i uglavnom popustljivim Vrhovnim sudom, on je stvorio imperijalno predsjedništvo, često vladajući dekretima putem izvršnih naredbi i pretvarajući državne institucije u politička oruđa – uključujući organe unutrašnje bezbjednosti, kao što su Ministarstvo pravde i FBI – koji su upotrijebljeni kao oružje protiv političkih protivnika, nezavisnih tužilaca i novinara.
Politika administracije, unutrašnja i spoljna, korišćena je za stvaranje mogućnosti za bogaćenje Trumpove porodice i prijatelja.
Služba za imigraciju i carinu (ICE) je znatno proširena sa nedovoljno obučenim, ali teško naoružanim regrutima i raspoređena širom zemlje, gazeći građanska prava svih, pretežno Latinoamerikanaca, za koje se sumnja da su ilegalni imigranti.
S obzirom na to da je predsjednikov rejting na istorijski niskom nivou, Demokrate imaju dobre šanse da osvoje većinu u Predstavničkom domu, uz manju vjerovatnoću da osvoje i Senat.
Čak i ako steknu kontrolu nad oba doma, međutim, postoje ograničenja u pogledu toga koliko daleko mogu ići u obuzdavanju autoritarnih ekcesa Trumpovog predsjedništva. Može se očekivati da će on slobodno koristiti pravo veta, a Demokrate neće imati potreban broj glasova da ga ponište, niti da poraze republikanski filibuster (opstrukciju) u Senatu.
U teoriji, Kongres ima moć nad budžetom i mogao bi pokušati da uslovi finansiranje vladinih resora i agencija sprovođenjem reformi. Demokratska većina bi takođe iskoristila svoju kontrolu nad odborima da pokrene nekoliko istraga o korupciji i drugim nepočinstvima, izdajući obavezujuće pozive (subpoenas) vladinim zvaničnicima.
Međutim, u oba slučaja, Trumpova administracija bi mogla jednostavno odlučiti da ignoriše Kongres i odbije saradnju. Stoga je najneposredniji ishod demokratske pobjede vjerovatno produžena ustavna kriza prije nego što dođe do bilo kakvog oporavka demokratskih normi.
