„Danas je najlakši način da pronađete dobre delfine da potražite ribarske koće“, rekao je Đovani Bearci, jedan od autora studije i predsjednik italijanske organizacije Dolphin Biology and Conservation, piše Guardian.
„Mnoge koće prate delfini koji u njihovom tragu traže hranu. Kada kažem da tragaju za hranom, mislim i na to da jedu odbačeni ulov i druge morske organizme koje ribari odbacuju. Delfini prate ribarske koće zato što je prirodni plijen postao veoma teško dostupan. A zašto ga je teško pronaći? Zato što je more prelovljeno", dodao je.
Sredozemno more jedno je od područja sa najvećim intenzitetom ribolova na svijetu. Pritisak ribolova u Mediteranu dvostruko je veći od nivoa koji Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) smatra održivim.“
Naučnici su tokom 148 dana pratili ribarske koće na otvorenom dijelu Jadrana i obavili 859 posmatranja u dvije različite oblasti i na više tipova koća.
Delfini su oduvijek pratili ribarske brodove, ali istraživači navode da se takvo ponašanje posljednjih godina znatno intenziviralo. Istraživanje sprovedeno devedesetih godina u Jadranu pokazalo je da je svega 10 odsto ribarskih koća pratilo jato delfina, dok je u novoj studiji u jednoj oblasti taj procenat dostigao čak 76 odsto.
Prema navodima autora, mnoge životinje kojima nedostaje prirodni plijen počinju da traže hranu u blizini ljudi, poput polarnih medveda koji pretražuju deponije. U osiromašenom morskom ekosistemu ribarske koće predstavljaju lak izvor hrane.
Iako su delfini veoma prilagodljive životinje i vjerovatno su naučili da lakše love ribu u tragu ribarskih koća, to ne znači da je takvo ponašanje korisno za njih.
Dr Rendal Rivs, jedan od autora studije i predsjednik Odbora naučnih savjetnika pri Američkoj komisiji za morske sisare, rekao je da je poznato da dobri delfini povremeno bivaju povređeni ili stradaju zbog ribarskih mreža.
„Poznato je i da ishrana iza ribarskih koća može da utiče na njihov način ishrane, društvenu organizaciju i komunikaciju.
Delfini takođe mogu pretrpjeti oštećenje sluha zbog dugotrajne izloženosti buci ribarskih brodova. Međutim, u prelovljenom moru pronalaženje dovoljno prirodnog plijena daleko od koća može biti previše teško. Čini se da je za ove životinje bolje da prihvate rizik nego da gladuju“, rekao je Rivs.
Bearci dodaje da se ovakvo ponašanje prenosi sa generacije na generaciju.
„Mladi delfini prate ribarske koće zajedno sa svojim majkama, posmatraju odrasle kako dolaze do hrane i usvajaju takvo ponašanje. Ono se prenosi kulturnim putem“.
Nekada je u Jadranskom moru bilo mnogo više običnih delfina.
„Obični delfini više nijesu uobičajeni“, rekao je Bearci. „Osim na nekoliko malobrojnih područja u Jadranu, praktično su nestali. Jedna vrsta je iščezla i to nije dobar znak. To je upozorenje“.
Naučnici pozivaju na hitne mere za zaštitu bogatog morskog svijeta i preporučuju odustajanje od ribolova koćama kako bi se zaštitili delfini i sačuvala morska biološka raznovrsnost.
„Kada sam bio mlađi, želio sam samo da proučavam ponašanje delfina. Tada nijesam ni razmišljao o uticaju čovjeka. Međutim, u našim ranijim istraživanjima vidjeli smo kako čitave zajednice delfina nestaju.
Kada bi se obustavio destruktivan ribolov, morski resursi bi se veoma brzo obnovili. Delfini bi ponovo mogli da se hrane svojim prirodnim plenom, kao što su vjekovima činili na ovom području.
Lovite manje ribe. Lovite na manje destruktivne načine. To je suština poruke“, naglasio je.
Studija pod nazivom „Zavisnost dobrih delfina od ribarskih koća u oblastima Jadranskog mora osiromašenim prirodnim plijenom“ (Bottlenose Dolphin Reliance on Trawlers in Prey-depleted Adriatic Sea Regions), objavljena je u naučnom časopisu Frontiers, a potpisuju je Đovani Bearci, Silvija Boniconi, Nejtan B. Fjuri i Rendal R. Rivs, istraživači koji već decenijama proučavaju ponašanje delfina u Sredozemnom moru.
