Politika

Stav

Dar poput Trojanskog konja

Nekako mi nije jasno da je skoro otćutano, ili nedovoljno javno reagovano, liše odličnog nastupa Ivana Vujovića ispred SDP-a i, u dva navrata, i odličnog, korektnog saopštenja DPS-a, i javne i precizne preko društvenih mreža reakcije gospodina poslanika Predraga Boškovića, koje o tome iako fragmentarno, ali jasno i tačno govore, ostala bez promptog reagovanja suverenista, vijest i činjenica da Aleksandar Vučić daje, suštinski, u ime Srbije i beogradskih vlasti dva miliona eura kao donaciju, pomoć vlastima u Nikšiću.

Dar poput Trojanskog konja Foto: PA
Novak Adžić
Novak AdžićAutor
Portal AnalitikaIzvor

I to “zaslugom Andrije Mandića” kako su saopštili vršioci marionetske vlasti u Nikšiću i mediji prenijeli.

Meni je jasan motiv da se želi izvršiti obmana i podvala i prikazati crnogorski i slavni Nikšić od strane protagonista “srpskog sveta” i predsjednika opstine mlađanog gospodina Kovačevića, kao da je isti, što nije i ne može biti, dio Srbije i da se autokrata Aleksandar Vučić ponasa kao da je predsjednik Srbije u Nikšiću. Što nije, ali hoće da bude i to bi voljela da bude njemu sluganska aktuelna vlast u opštini Nikšić.

Ovo što se zbilo je, po mom skromnom mišljenju, indirektni ali i dobrano direktni atak na suverenitet Crne Gore – da šef druge države daje pare svojim gaulajterima u Crnoj Gori, a sa jasnim ciljem da je potčini. To je akt kolonijalizma i pokušaja asimilacije i eklatantan dokaz da je vlast u Nikšiću ispostava druge države.

To nije pomoć iz najbolje namjere (bona fides) nego iskaz namjere da beogradska velikospska politika i Vučić hoće da i parama “gospodari” Nikšićem i da Srbija smatra Nikšić svojom “osvojenom opštinom” nakon izborne ” bitke za Nikšić”.

Niko nema ništa protiv saradnje sa Srbijom i gradom Beogradom i pomoćima, raznih vrsta, ali na poštenoj osnovi, ali je meni jasan motiv ovog ekspanzionističkog čina i postupka.

Nije ovo što je urađeno suštinski za dobro Nikšića nego promocija DF-a – vazala režima Vučića.

Stara priča i paternalistička politička podvala da “ne možemo ekonomski opstati bez Srbije”.

Ovo me podsjeća na istorijsku činjenicu kako je sa ciljem uništenja Crne Gore za 500.000 francuskih franaka u Parizu i Ženevi 1917. godine Nikola Pašić preko Milenka Vesnića kupio bivšeg crnogorskog ministra i predsjednika Vlade Crne Gore Andriju J. Radovića, Janka Spasojevića itd, da rade na uništenju Crne Gore, što su oni za račun nasilne aneksije Crne Gore uradili 1918. godine za račun srbijanskog dvora i vlade.

Ali, ovoga puta ta podvala, prevara i korupcija neće proći sa Crnom Gorom.

Portal Analitika