Otud, i ovogodišnji je Dan nezavisnosti dominantno protekao uz podsjećanja na taj datum, ali i na sedmice koje su mu prethodile. Ipak, zanimljivo je osvrnuti se i kakav je bio – 22. maj.
Dan nakon što je postalo jasno kako su se građani Crne Gore opredijelili za nezavisnost, mnogi politički akteri dali su svoj sud o tome.
„Nećemo euforično grabiti u jednostrane poteze, sačekaćemo i da državni organi Srbije pokažu spremnost. Vjerujem da će se to desiti u bliskoj budućnosti“, govorio je tadašnji premijer Milo Đukanović o procesu razdruživanja.
3„Poništene odluke Podgoričke skupštine“
On je dodao kako ranija ponuda Podgorice, koja je podrazumijevala razdruživanje uz savez nezavisnih država, više nije na stolu, nakon što su građani na referendumu morali povratiti samostalnost.
„Referendum je poništio odluke Podgoričke skupštine“, zaključio je on.
Predsjednik Skupštine iz tog perioda Ranko Krivokapić kazao je kako predstoji novo vrijeme za Crnu Goru.
„Ovako održan referendum i sam rezultat pobjeda je Crne Gore i svih njenih građana, nezavisno od njihove političke opcije“, naglašavao je tada Krivokapić.
Samostalnost će, ocjenjivao je tadašnji predsjednik Filip Vujanović, donijeti benefite svima.
„Donijeće korist i građanima i ekonomiji, imaćemo bolje odnose sa Srbijom i drugim susjedima, ali i regionalne pozicije, uz posvećivanje Partnerstvu za mir (NATO) i putu ka Evropskoj uniji“, poručivao je Vujanović.
„Referendum nedemokratski, glasovi brojani uz vatromet“
Lideri bloka za zajedničku državu tog su dana u prostorijama Socijalističke narodne partije održali sastanak sa predstavnikom Evropske unije Miroslavom Lajčakom, na kojem su zahtijevali novo brojanje svih glasačkih listića.
Predrag Bulatović tvrdio je tada kako je bilo kršenja izborne ćutnje, te da referendum nije bio demokratski.
„Blok za nezavisnost je, dok je na biralištima bilo u toku brojanje glasova, vatrometom i pucnjavom stvorio neregularne uslove i atmosferu za rad članova glasačkog odbora. Tako referendumski dan nije mogao biti priveden kraju tačno i zakonito. Tamo gdje ima osnova, tražićemo ponavljanje glasanja, negdje je bilo duplih birača – onih koji su bili istovremeno upisani i u birački spisak Srbije ili BiH“, naglašavao je on.
Mandić tražio nepriznavanje ishoda, pa najavio ostavku
Lider tadašnje Srpske narodne stranke Andrija Mandić pozivao je da se rezultati ne priznaju. No, istovremeno, tog je dana najavio i ostavku.
Neven Gošović, koji je tada bio u SNP-u, tvrdio je kako su MUP i lokalne uprave grubo kršili slobe i prava građana.
„Nad zaposlenim građanima koji su se opredijelili za očuvanje državne zajednice, na sam referendumski dan vršeni su nevjerovatni pritisci“, tvrdio je Gošović.
No, i Gošović je bio oprezan – na press konferenciji je tog dana kazao kako blok za sada neće razmatrati Mandićev poziv da ne priznaju rezultate referenduma.
Tadić odmah čestitao i došao u Podgoricu
Tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić 22. maja čuo se telefonom i sa Đukanovićem i sa Predragom Bulatovićem i sa Lajčakom.
„Tadić je izrazio zadovoljstvo zbog ocjene da je referendum protekao u demokratskoj atmosferi, ali smatra da su za Srbiju mjerodavni samo zvanični rezultati, koje iznese RIK, a potvrdi EU“, prenio je te noći RTS.
Treba istaći kako je Tadićev doprinos bio krajnje konstruktivan – dan kasnije priznao je rezultate i čestitao građanima Crne Gore, a već u subotu, 26. maja, stigao je u posjetu Podgorici, gdje se sastao sa crnogorskim državnim vrhom.
Dan, očekivano, završen na - Cetinju
Dan je završen velikom proslavom – naravno, na Cetinju. Upravo iz prijestonice i krenula je kampanja za nezavisnost u aprilu 2006.
„Cetinjski doprinos crnogorskoj nezavisnosti je presudan“, kazao je tada Đukanović na Dvorskom trgu.
On je upravo sa tog okupljanja uputio poziv opoziciji da ne osporava „ono što ne može biti osporeno“.
„Neka ne ostavljaju sjenku na demokratski i evropski obraz Crne Gore, referendumski proces je bio takav da su sve relevantne međunarodne organizacije odale priznanje Crnoj Gori“, zaključio je on.
