U danima kad na Nikšić Vučićevi plaćenici udariše, kad bijahu došli dani da u njemu boravi više turista iz Srbije i RS (bez PCR testa) nego u Budvi u špicu sezone, grad pod Trebjesom sprema se za još jedne, bogapitajkoje, povjesne izbore u Crnoj Gori.
Kako smo, dragi moji, došli do toga da lokalni izbori u najvećoj po površini crnogorskoj opštini budu toliko sudbinski i sudbonosni, da čak i kič „rijaliti“ srbijanske televizije prave specijalne serijale miroljubivog naziva „Bitka za Nikšić“, te zašto se grad Ljuba, Vita, Živka, Miladina i Mila (jeste, Đukanovića) nagledao toliko gadluka, mržnje, tenzija i sra*a ovih dana, ostavljamo analitičarima i istoričarima u vremenu pred nama, a Radosav vam ovom prilikom predstavlja kratak pregled glavnih aktera, tj.nosioca lista, izbornog natjecanja.
Svi dobro znamo (dobro, neki ne znaju, ali naučiće sad) onu poznatu izreku Eleonore Ruzvelt koja kaže: „Veliki umovi raspravljaju o idejama, srednji o događajima, a mali o drugim ljudima“. No, kako nosioci izbornih lista upravo jesu paradigme i oličenja političkih struktura koje predvode i predstavljaju, sa te strane je ovo zapravo bavljenje fenomenima i pojavama, a ne pojedinim ličnostima. Na koncu konca, Radosav je svakako mali obični čo'ek te ga zabolje... a i neka prvi baci kamen (ne ti Mušikiću) onaj koji nikad nije uživao u tračarenju i ogovaranju nekoga uz kafu!
A kad su nam već mjerama uskratili kafanu i kafu u pjacu, makar ogovaranje i tračarenje ne damo, te omiljene discipline i najdraže dodatke, uz cukar i vareniku, prilikom srkanja iste. Pa hajde onda da tračarimo malo.
Dakle, moj blagosloveni narode i vi moji dragi „felerični milogorci“, „talijanska kopiladi“ i produžene ruke Udbe, napravimo predah od režiranih i spontanih napada i eskalacije nasilja koji kulminiraju tokom ovih predizbornih dana u Nikšiću, spustimo tenzije i pogledajmo ko i šta se sve nudi Nikšićanima da ih vodi u „svjetliju budućnost“.
Marko Kovačević – „Za budućnost Nikšića“
Svoju ljubav prema bratskoj Srbiji mali Marko iskazuje još u mlađim danima, studirajući na relaciji Podgorica-Beograd, tj. prvo malo Podgorica, pa Beograd, pa opet Podgorica (Kako? Evo ne znam...).
Kasnije nastavlja da se kreće na istoj relaciji, a njegova ljubav prema Srbiji biva „podgrijana“ raznim donacijama formalnih i neformalnih centara moći u Beogradu (o jednom od donatora biće riječi kasnije u tekstu niže) u cilju ostvarivanja tog famoznog cilja zvanog „srBski svet“. Sa pojedinim velikodostojnicima SPC, po sopstvenom priznanju, gajio je mazohistički odnos. Komandant nikšićke DF pročetničke i svestosavske „krstami“ i „Ostrrrogami“ omladine, prema kojima on pak ima sadistički odnos, valjda tako poučen od strane gore pomenutih sveštenih lica (neki bi rekli ne baš uspješan komandant s obzirom da mu se „vojska“ potukla među sobom u Kličevu, vjerovatno jer su, pogrešno pročitali ono hrišćansko načelo kao „ubi'“, a ne „ljubi bližnjeg svog“).
Mašta da postane oficir (ili makar četnički vojvoda) srpske vojske (u bilo kojem ratu) jer je čuo od čika Rada Jorovića da „žene vole oficire“. Zli jezici tvrde da sa ženama nema baš mnogo sreće, te se možda i zbog toga opredijelio za jedan konzervativni svjetonazor, jer kako drugačije išćerati đavola iz žene, do ućerati joj dobro religiju. Inovator, još u ranoj mladosti izumitelj patenta za zaštitu obuće od kiše. Zimi voli nositi šubare. Sa kokardom. A i ljeti. Kao i na proljeće. I jesen.
Istaknuti režiser i scenarista. Ima svog omiljenog (i jedinog) mladog glumca. Često se i sam nekad pojavljuje u svojim filmovima kao narator.
KESA GLAVU ČUVA, ŠUBARA JE KVARI (kandidat DF-a za predsjednika opštine Nikšić iz mlađih dana)
Na snimanju (Casting Couch 2021)
Omiljeni film mu je „Eskobar“ (kojeg često pominje). Inače, nije se nešto proslavio svojim filmskim ostvarenjima, kojih za sada ima ukupno dva („Stradanje malog Luke 1“ i „Stradanje malog Luke 2“), uglavnom zbog lošeg izbora glumaca (čitaj: glumca) i scenarija. Jedinu dobru recenziju napisao mu je Vladislav Dajković, koji ovih dana klošari Nikšićem u potrazi za „lajvom“ kojim bi obradovao gledaoce širom Surdulice, Valjeva, Jagodine, Ljiga i Malog Mokrog Luga.
No, jedno je sigurno: sa Markom je budućnost Nikšića u sigurnim rukama... СРБИЈЕ!!!
Momo Koprivica – „Ne damo Nikšić!“ („a da neće ga niđe ponijet' he he“)
Predvodnik liste novih miljenika SPC u Crnoj Gori i rezervnih partnera na poslu pretvaranja grada čelika i piva u svetosavski Teheran, u startu, na prvi pogled, zadovoljava prvi i osnovni uslov da bude član Demokrata - dva broja manji sako, sa dugmetom koje svakog trenutka prijeti da nekom izbije oko, naročito kad nosilac liste duboko udahne.
Štreber, stipendista Duška „plava torba“ Kneževića. Vicešampion Crne Gore u osmišljavanju paranoičnih teorija zavjere (nakon, naravno, neprikosnovenog Meda šampiona svijeta i vaskolike vaseljene u ovoj kategoriji).
Osoba koja je, kad su mu neki mangupi iz ulaza kucali na vrata, sazvala konferenciju za medije, te za to optužila, ni manje ni više, nego „kriminalne armade DPS-a“. Da li zbog nedostatka samopouzdanja, viška paranoje ili političkog diletantizma, Momo LittleNettle postaje glavna „drama queen“ crvenokravataških „pomiritelja“. Prethodnih godina istakao se i u pljuvanju svojih sadašnjih koalicionih partnera iz DF-a.
Drama... Napeto je...
Međutim, njegov ego prerastao je gabarite njegovog ovozemaljskog tijela, onoga trenutka kada su ga ubijedili da je najveći mu*onja u Crnu Goru zbog toga što je u više navrata javno pominjao ime, kako se to veli, kontroverznog biznismena Brana Mićunovića u negativnom kontekstu. U naletu novonaraslog
samopouzdanja poziva BM na suočavanje, a kad brat od B.M. dođe śutradan u prostorije stranke, Naš Momo je baš tad bio zauzet dijeljenjem sokića na terenu (iako oni maliciozni tvrde da se bio sakrio u stranačkom plakaru). Od tada sam sebe proglašava najugroženijom ličnošću u Crnoj Gori, što je prilično pogodilo Raja i Pipuna, koji smatraju da im tu titulu ne može oteti niko, pa ni Momo Najugoženiji.
On pozv'o, ovaj doš'o, on poš'o
Sokići koje je Koprivica dijelio po terenu
No, nijesu „kriminalne horde“ jedini Momov „problem“. Osim ovog imaginarnog, pojavili su se i stvarni problemi sa novcem i dnevnicama za aktiviste, što je često dovodilo do stvarnih sukoba među samim „pomiriteljima“. Kao nosilac liste, preuzima i glavnu ulogu u čuvenim krindž spotovima Demokrata, u kojima dominira muzika za koju je „Žena od sultana“ operska arija. Naravno, sve se to dešava uz obavezno prisustvo Sv. Ljalja Plagijatora Trovjernog Pomiritelja Zetskog (pogađate: Bečića) i tradicionalnih gostiju (i finansijera) iz Budve, kao i u dramatizovanim press konferencijama, dok se u međuvremenu sprema da uvali svoju ljepšu polovinu (a mora bit' ljepša) po dubini u „oslobođenu“ nikšićku bolnicu. Kojom, eto slučajnosti, sada rukovodi njegov partijski kolega i kum, dijametralno suprotne tjelesne građe; koji je opet brat doktora koji je zaražen korona virusom pregledao omiljenog glumca režisera Marka Kovačevića iz gornjeg teksta... (ko će to sve po'vatat, a?).
Kad nema dovoljno dramatičnih događaja, Demokrate ih sami naprave, pa se tako dešava da se zapali auto sa otpada koje je stajalo na klocnama, jer ga je „neko nekome zapalio, a zna se ko“, a sve u cilju „pomirenja i smirivanja tenzija“, a ni „pomiriteljsko“ gađanje bubuljima im nije strano.
Šta će im donijeti „fake taxi“ karavan i „glory hole“ kamion, koji kruže Nikšićem, te šta će na kraju biti njihova nacija i hoće li se Momo konačno suočiti sa BM (koji, čini se, nije nešto potresen ovim izjavama) ostaje da se vidi nakon izbora.
Tatjana Đurišić-Bečanović – „Crno na bijelo - Nikšić može“
Gospoja Đurišić-Bečanović, profesorica na Univerzitetu CG na Katedri za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti i članica Predsjedništva Građanskog pokreta „15 minuta“, prošla je pravu golgotu i stradanje u doba prethodnog „nedemokratskog režima“.
Toliko je profesorica-velikomučenica propatila za vrijeme DPS vladavine, da joj je tolerisana činjenica da nema rad na SCI listi koji je potreban da bi bila izabrana u zvanje redovnog profesora. Režim je progonio do te mjere da je dobila stan u „Profesorskoj“ zgradi u Podgorici, a Ministarstvo kulture kaznilo davanjem bar deset hiljada eura za projekat „Istorija crnogorske književnosti“.
I njen suprug (za čiju firmu neki vele da je imala i poslovni odnos sa Filozofskim fakultetom) je takođe propatio u prethodnom režimu, da se jedva skućio u trošnoj kućici sa teniskim terenom.
Ubogi mali dom sa teniskim terenom u vlasništvu supruga profesorice Đurišić Bečanović
Izvođena je na Sud časti zbog prijetnji studentima srpskog jezika jer su je negativno ocijenili na studentskoj anketi. U to vrijeme bila izložena žestokim napadima od strane srpskog nacional- šovinističkog portala in4s.net (no, očigledno im je sve hrišćanski oprostila obzirom na trenutnekoalicione relacije). Od ovolike patnje i mučeništva, profesorica je imala čak i suicidne misli. Ostala je upamćena njena izjava iz 2016. godine da će „prije sebe spaliti negdje na trgu u Crnoj Gori nego dozvoliti da se povuče Rječnik crnogorskog književnog i narodnog jezika“. Da, je to onaj isti rječnik koji je bio toliko dobar da ga je Nik Đeljošaj reciklirao u Skupštini.
Profesorica Bečanović dovela je na fakultet i svoju asistentkinju koju u akademskim krugovima zovu gospođa Tariguz, zbog čuvene izjave, koja je doskoro bila u žiži medijske pozornosti, da bi čistila dupe izdanjima Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Ovakva izjava od strane jedne akademske ličnosti šokirala je tada javnost kao šampon kosu Vesne Bratić.
Iako za to ne postoje dokazi, gotovo javna je tajna da je neke svoje studente vrbovala da pristupe njenoj stranci (osim ako se za dokaz uzme činjenica da su dvojica njenih „vječitih“ studenata na listi URA u Nikšiću).
Televisa presenta: Randu i Kasandra
Miodrag Daka Davidović – „Narodni pokret“
Mnogi od nas nisu bili te sreće da turbulentnih i nesrećnih devedesetih godina postanu dobitnici tranzicije i da nam kum bude lično Predsjednik Republike u tom periodu. Mnogi, ali ne i Daka.
Iako se ponekad stiče utisak da Daka nije stvaran, već lik iz crtanog filma (jer ono sve stvarno ne može!) ovaj, takođe kontroverzni, biznismen u proteklih 30 godina bio je itekako realan i stvaran faktor u političkim i ekonomskim dešavanjima u Crnoj Gori i šire, za koje vrijeme je svašta preturio preko svoje bose glave, te prešao „trnovit“ put od lokalnog nikšićkog šerifa i trgovca (zli jezici bi rekli „švercera“) svim i svačim i sa svim i svakim (zli jezici bi opet rekli i nekim ratnim zločincima u Republici Srpskoj), pa sve do respektabilnog privrednika, investitora (jedno vrijeme i saradnika DPS vlasti), dobrotvora i (što je najvažnije) ktitora SPC (valjda zbog griže savjesti zbog onoga s početka).
Za koga i za šta je sve radio svih tih godina, vjerovatno će još dugo ostati misterija, kao i to ko mu je upucao ruku u luksuznom beogradskom hotelu u kojem je živio i ko je kome dao famozni 21 milion (osim ako se Dritan volšebno ne izliječi od amnezije, doda sam sebe na svoj spisak i tvituje se).
Daka Davidović se sprema za izbore u Nikšiću
Daka
Iako se do sad pojavljivao samo kao sponzor određenih političkih (čitaj: prosrpskih) struktura u Crnoj Gori, Daka je odlučio (nakon što su mu svi uzeli novce, iskoristili ga i pedalirali) da uzme stvar u svoje ruke, pa se dao u političare, nadajući se da će mu Nikšićani (uz pomoć malog „kićenja“ džepova) pružiti nevjerovatan „supooort“ (nikšićki akcenat za koji svi Nikšićani tvrde da ne postoji) koji će mu omogućiti da „rasprrrca“ svoje političke konkurente.
Postao je poznat i kao jedinstveni primjer kandidata na lokalnim izborima u svijetu koji ne obećava građenje, već rušenje saobraćajne infrastrukture u opštini, tj. zatrpavanje tunela.
Ostaće forever upamćene i njegove izjave da sa Dritanom Abazovićem ima zajedničkog pretka sa Kosova Juraja Kosovčića (po majci vjerovatno Knezlazarević, jer tako zvuči ubjedljivije, da je iz Bosne bio bi vjerovatno Bosančić... logično) i da je upravo on ubijedio Zdravka Krivokapića da bude nosilac liste ZBCG na izborima 30. avgusta (što, ako uzmemo u obzir da se Daka bavi proizvodnjom alkoholnih pića, zvuči nekako logično).
Juraj Kosovčić, zajednički predak Dake i Dritana, na Kosovu 1389.
Dakin plan „rekonstrukcije“ tunela Budoš
Sanja Damjanović – „Evropski tim za Nikšić“
O njoj čitajte na Googleu.
SREĆNO U NEĐELJU, PA DA NAS BUDE PO NIKŠIĆU!
