Dogodilo se to prvog maja 1949. godine, kada se 23 izletnika udavilo nadomak Slovenske plaže, po povratku sa izleta sa ostrva Školj (Sveti Nikola).
Iz Opštine Budva podsjetili su na taj godađaj, i to kroz tekst Marka Đ. Ivanovića.
Povodom 50. godišnjice utopljenja 23 izletnika 1. maja 1949. godine u Budvi
"Na izlet se polazilo sa obale iz Budve od 5.45 do 11.45 časova prije podna. Polazilo se skoro svakih pola sata, kako su nadolazile sindikalne podružnice pojedinih ustanova. Brajak je lično određivao koliko izletnika se može ukrcati na pojedini brod u polasku iz Budve. Prevoz su vršili brodovi Ribarskog preduzeća: ribarica K323 „Omladinac“ (zapovijedao Antun Serbus) i neki motorni čamci - leuti. Brodovi su bili svečano okićeni, kako to i priliči svečanom izletu. Ribarica je počela prevoz u 6.30 sati ujutro. Vozilo se uobičajenim kursom od Slovenske plaže i „Tunje“ i dalje prema ostrvu. Nakon drugog prevoza izletnika, ribarica je završila jutarnju vožnju oko 8 sati i usidrila se u blizini ostrva. Zapovjednik Sebus i ostali članovi posade broda ostali su na proslavi", navodi se u tekstu.
Nakon 13 sati, počelo je vraćanje izletnika u Budvu.
An"Ribarica je bila sidrištu, pa se ukrcavanje izletnika vršilo prekrcavanjem leutom sa ostrva. Na ribaricu je ukrcano 20-25 izletnika. Trebalo je još jednim leutom (upravljao Jozo Lukšić) da se izletnici prevezu na ribaricu, međutim Lukšić je sa izletnicima produžio za Budvu i nasukao se na „Tunju“ – na pola puta između ostrva i Slovenske plaže. Kada je to vidio Anton Serbus otplovio je da mu pruži pomoć. Zbog plićaka nije mogao da priđe nasukanom leutu, a iz Budve se vraćao prazan drugi leut (upravljao Mirko Lazarević iz Glavatičića) i iz nasukanog leuta je prekrcao desetak izletnika na ribaricu, nastavivši put za ostrvo po ostale izletnike. Ribarica je uz pomoć tegljača – konopa lako izvukla nasukani leut. Pošto je na nasukanom leutu bio manji kvar motora ribarica je pričekala da se ukloni kvar i vratila se na ostrvo po izletnike. U međuvremenu, sa ostrva je pristigao novi leut sa putnicima (upravljao Čedomir Gopčević) i prekrcao izletnike na ribaricu (oko 20-30). Po mišljenju Komisije, u tom času na ribarici se našlo 55-65 izletnika, po izjavi Serbusa i još nekoliko očevidaca, na ribarici je moglo biti znatno više putnika (80-120)", dodaje dalje Ivanović.
No, zapovjednik ribarice K323 „Omladinac“ nakon izvlačenja nasukanog leuta pretrpanog izletnicima, uzeo je pogrešan kurs, tik uz „Tunju“ u pravcu Slovenske plaže, vozeći maksimalnom brzinom od devet milja.
"Kada je došao gotovo do same plaže, dao je kormilo sasvim lijevo i pod uglom od 90 stepeni promijenio kurs u pravcu Budve. Maksimalna brzina i nagli zaokret nalijevo su destabilizovali brod i on se zaokrenuo i izvrnuo na desnu stranu (prema „Tunji“) u položaju sa krmom okrenut prema Budvi (zapad) i pramcem prema Zavali (istok). Nesreća se dogodila na mjestu zvanom „Ispod Tunje“ na 15 metara daleko od obale Slovenske plaže 1. maja 1949. godine u vremenu od 13.45 do 14 časova", stoji u prisjećanju na tragediju.
U trenutku nesreće nastala je neopisiva gužva, vriska i panika – svi su se odjednom našli u moru.
"Mnogi nijesu znali da plivaju. Iza ribarice išao je Mirko Lazarević svojim leutom i odmah priskočio u pomoć. Mjesto nesreće vidljivo je sa svih strana i odmah su Budvani i drugi čamcima pohitali i učestvovali u spašavanju i tako doprinijeli da se smanji broj nastradalih. Na brodu je bila mreža tunolovka (teškka oko 1000 kg) koja je sigurno doprinijela da bude više žrtava. Moguće je da je nekima i spasila život jer su se spasili za njene plute čekajući spasioce. Unesrećenima je ukazivana brza ljekarska pomoć u bolnici u Budvi. Pola sata prije nesreće isplovila je jedna koča iz Budve, ali zaustavljeno je vađenje broda dok je oko 18 sati stigla Komisija. Ribarica K323 „Omladinac“ je dotegljena u Budvu u 23 sata", navodi Ivanović.
Iz mnogih izjava koje su uslijedile nakon nesreće kao i izjava na sudu, vidljivo je da je zapovjednik ribarice Anton Rebus više puta opominjan da smanji brzinu.
Anton Serbus je od strane Okružnog suda u Titogradu, 26. oktobra 1949. godine, osuđen je na smrtnu kaznu strijeljanjem, trajnim gubitkom građanskih prava sem roditeljskih i na nadoknadu štete od 30.000 dinara Ribarskom preduzeću NRCG Budva.
Odlukom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ od 28. aprila 1950. godine kazna strijeljanjem zamijenjena je kaznom lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 20 godina, a kazna trajnog gubitka građanskih prava zamijenjena je gubitkom građanskih prava u trajanju od pet godina. Odlukom o pomilovanju osuđenih licakazna mu se snižava za osam godina. S obzirom na dobro vladanje odlukom državnog sekretara za unutrašnje poslove NRCG, Serbus je pušten na slobodu uz uslovni otpust.
Tokom tragedije su stradali sljedeći izletnici:
1. Ivanović Nika Stane, Ivanovići, Budva, rođena 1925.
2. Ivanović Joka Danica, Ivanovići, Budva, rođena 1932.
3. Kostić Mirka Sofija, Herceg-Novi, rođena 1931.
4. Krivokapić Pera Radoje, Prištet, Cuce, rođen 1920.
5. Kulinović Krsta Blagoje, Herceg-Novi, rođen 1931.
6. Kuzman Marka Anđe, Pobori, Budva, rođena 1929.
7. Lazarević Steva Pajo, Herceg-Novi, rođen 1905.
8. Ljakočević Duše Prelja, Zatrijebač, Gusinje, rođen 1917.
9. Marković Mitra Marija, Markovići, Budva, rođena 1931.
10. Marković Pera Dušan, Markovići, Budva, rođen 1936.
11. Marković Filipa Marko, Markovići, Budva, rođen 1915.
12. Martinović Vasa Stane, Brajići, Budva, rođena 1932.
13. Potporić Jovana Novica, Pljevlja, rođen 1931.
14. Pribilović Iva Ljubica, Pobori, Budva, rođena 1926.
15. Račeta Milica, Kavač, Tivat, rođena 1929.
16. Stanišić Đura Drage-Dobrana, Stanišići, Budva, rođena 1935.
17. Stanišić Ljuba Zorka, Stanišići. Budva, rođena 1929.
18. Stanišić Iva Krsto, Stanišići, Budva, rođen 1872.
19. Stanišić Steva Ivana, Stanišići, Budva, rođena 1933.
20. Stanišić Pera Ljubica, Stanišići, Budva, rođena 1931.
21. Stojanović Rista Joko, Brajići, Budva, rođen 1907.
22. Tomašević Lazara Danica, Herceg-Novi, rođena 1934.
23. Čelanović Ljubica, Tivat, rođena 1913.
