Poput neimenovane žene o kojoj Drejk pjeva u svom hitu Hotline Bling iz 2015, nosila sam manje – barem metaforički – i izlazila više (očigledno je tako počela da se ponaša otkako je Drejk napustio grad, a prije toga, žali se on, ona je „uvijek ostajala kod kuće, bila je dobra djevojka“).
Počela sam da se ponašam tako otkako je Covid-19 napustio grad. Ma, naravno, nijesam.
Pandemija nas prati, a povrh toga, sezona je prehlade i gripa. Naravno, većina Njujorčana je vakcinisana i nosi maske, a ograničenja našeg rada i društvenog života su se uveliko smanjila. Moram da idem na posao, i moram da živim svoj život. Zato pokušavam da idem vozom, da srijećem prijatelje, da jedem u restoranima i gledam predstave. Trebalo bi da uživam u ovom trenutku dok mogu – ali ne mogu.
Ne mogu da se opustim zbog ovih gore navedenih patogena koji su još prisutni, tih sićušnih užasa koji traže novi dom u našim tijelima. Dajem sve od sebe da se ponašam normalno, ali je postalo nevjerovatno koliko primjećujem kijanje, šmrcanje i uzdisanje drugih ljudi.
Osjećam se kao da imam mikrofone u ušima koji pojačavaju čak i najmanje šmrcanje i kašalj. Kada neko pročisti grlo prije nego što progovori, zapitam se da li jednostavno pokušava da djeluje bitnije važnije ili je bolestan? I brinem za svoje zdravlje, naravno. Da li je ovo bezopasna promuklost u mom grlu ili virus od kojeg se od prošle godine razboljelo toliko ljudi, a umrlo više od pet miliona?
„Širu sliku čini to što je ove godine komplikovanije, jer se više miješamo jedni sa drugima nego prošle godine. To je takođe nešto na šta se moramo navići; a vremenom neće biti jednostavnije“.
Ovo mi je rekao dr Denis Neš, profesor epidemiologije na Gradskom univerzitetu u Njujorku za u Školi za javno zdravlje i zdravstvenu politiku.
„Uvijek je potrebno da pokušavamo da shvatimo šta se dešava jer bi to mogao biti jedan od mnogih različitih patogena koji kruže."
Grip, Covid-19 i prehlada imaju nekoliko zajedničkih simptoma, pa kako to najbolje razlikovati?
Grip, Covid-19 i prehlada imaju nekoliko zajedničkih simptoma, pa kako to najbolje razlikovati? Neš me je podsjetio da što se više ljudi, uključujući djecu, vakciniše protiv gripa i Covid-19, svima će nam biti bolje.
Ako razvijete simptome, on preporučuje izolaciju i testiranje što je prije moguće.
„Postoji nada da je kultura pokušaja da zaštitimo jedni druge od stvari koje možda nosimo, posebno kada imamo simptome, nešto što raste u SAD“.
Neš želi da ljudi ostanu kod kuće kada su bolesni, ali ističe da nemaju svi taj izbor.
„Mnogi ljudi moraju da idu na posao, u suprotnom neće biti plaćeni, ili neće moći da zadrže posao. Postoji mnogo povoda za to koji nijesu u skladu sa javnim zdravljem“.
To je tužna i duboka istina, ali da se vratim na moju „podzemnu“ nervozu iz metroa kada se neko zakašlje: da li je ona opravdana ili prekomjerna?
Pitala sam dr Timotija Skarelu, psihijatra sa Beth Izrael i Harvardove medicinske škole, i on mi je rekao da se i u njegovoj struci postavilo to pitanje.
„Ovo je jedna od onih stvari koje smo zaista istraživali uz sve ostalo. Nemamo istraživačke studije i znanje o tome kako da prilagodimo način na koji razmišljamo o pragu između tipične brige i patološke brige u kontekstu pandemije.
Skarela je rekao da tokom pandemije nije naišao na povećan broj slučajeva anksioznog poremećaja bolesti, stanja koje je ranije bilo poznato kao hipohondrija.
On je, međutim, primijetio kako je anksioznost, generalno, sve više prisutna zbog ponovnog otvaranja, zbog nebezbjedne prakse na radnim mjestima, zbog toga što gubimo mnogo više nego u dvjema prethodnim godinama. Istakao je da je ova anksioznost očekivana jer još postoje rizici,a to je ono zbog čega se osjećam malo bolje dok sam u stanju pripravnosti.
Nastavljamo da živimo u čudnom i zastrašujućem vremenu, oslanjajući se jedni na druge da bismo se zaštitili koliko možemo. Pred kraj mog razgovora sa epidemiologom obuzela me je iznenadna i žestoka mržnja prema ovim patogenima – prehladi, gripu, Covid-19. Kada sam prilično glupo pitala koja je njihova svrha, Neš je bio odlučan.
„Mislim da oni samo žele da što duže prežive, baš kao i mi. Demoni! Ove zime, a i u budućnosti, na nama je da učinimo sve što možemo da im uništimo zabavu“.
* * * * *
Autorka je Mejv Higins, Guardianova kolumnistkinja i autorka knjige "Reci svima u ovom vozu da ih volim"
