CPC podsjeća da se u otvorenom pismu mitropolita Amfilohija presjedniku države Crne Gore gospodinu Filipu Vujanoviću od avgusta 2012. godine, ponovo se manipuliše neistinom da je Mitropolija Crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve (MCP CPC) organski nastavak Mitropolije Crnogorske iz vremena kraljevine Crne Gore. Da je to istina, zar bi regent Aleksandar svojim ukazom od 17.06.1920. godine ukidao viševjekovnu, slobodarsku, istorijsku, autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, U saopštenju dostavljenom Portalu Analitika navodi se da viševjekovni istorijski proces i borba za slobodu kao i život u slobodi Crne Gore, CPC i Crnogoraca potvrđuju da se niti SPC niti njena Mitropolija Crnogorsko-primorska niti mogu smatrati i nijesu organski nastavak Mitropolije Crnogorske osmovjekovno prisutne u crnogorskoj državi, kako su to isticali i ističu Amfilohije i predsjednik Vujanović.
- Iz otvorenog pisma se saznaje da je MCP SPC proljetos svoje "osmovjekovno postojanje u Crnoj Gori" prijavila MUP-u Crne Gore. Ako je osmovjekovna, a nije, zašto se prijavila nadležnom državnom organu tek u proljeće, ove, 2012. godine!? Znači li to da ona do proljeća ove godine nije postojala, ili je radila na divlje i na crno kao nelegalna, nelegitimna, bez pravnog subjektiviteta, ne poštujući ustavni i pravni sistem i poredak u Crnoj Gori i ujedno im se suprostavljajući. To potvrđuju opštepoznate činjenice i izvještaji Vlade Crne Gore o stanju crnogorske kulturne baštine iz 2005. godine iz kojeg kao i iz javno publikovanih izvora, saznaje se da je Mitropolija SPC u CG sa svojim eparhijama izvršila na stotine krivično neprocesiranih zlodjela teških devastacija, degradacija i pljački sakralnog fundusa uz forsiranje i primjenu raškog i raško-vizantijskog graditeljskog stila i znaka do tada stranog crnogorskom sakralnom graditeljskom nasleđu, navodi CPC.
SPC odnosila ogromna sredstva: Takođe, i da je iznosila iz Crne Gore i nezakonito odnosila ogromna novčana sredstva manipulišući njima van legalnih žiralnih tokova ili ih koristila na promjeni crnogorske crkvene arhitekture, u novogradnji crkvenih i necrkvenih objekata kao i u svojoj političkoj kampanji protiv Crne Gore, CPC i Crnogoraca, tražeći i zalažući se da prvi decembar, dan nestanka Crne Gore 1918. godine bude proglašen njenim nacionalnim idržavnim praznikom. Činom prijave MUP-u CG, MPC CPC nema pravo na vjekovnu crnogorsku crkvenu imovinu i Božje hramove, već samo na ono što je nakon 1920. godine izgradila. Kako je mnoge sakralne objekte u potonjih dvadeset godina u Crnoj Gori podigla na divlje, bez dozvole, dužna je da ih u skladu sa važćim zakonskim dokumentima i praksom legalizuje. Zloupotrebljavala je svoj položaj nezakonitog vlasnika i upravljača manastira, crkava i crkvene imovine koju je na sebe protivpravno i nelegitimno kataskarski uknjižavala, odnosno prevodila.
Izrugivala se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi kao policijskoj ustanovi, a sada se sama prijavila kod policije. Da li je i sama postala " policijska sekta"? Zašto se prijavila MUP-u CG, kad za to nema nikakve zakonske osnove, kako se veli u otvorenom pismu m. Amfilhija?! Krši li ona na taj način još jednom zakon ili priturječi samoj sebi? Analizom njenog postupka prijave jasno je da ona prijavom MUP-u CG ne krši zakon već sebe i svoju dotadašnju ideologiju i praksu negira, potvrđujući da do momenta prijave nije govorila istinu o sebi kao samodovoljnoj i od Boga datoj, niti istinu o Crnoj Gori, CPC i Crnogorcima. Ali i da čin njene prijave nije garancija da će početi da govori istinu o svim crnogorskim ciljevima i metama svoje necrkvene i destruktivne misije. Da je tako potvrđuje i ovo Otvoreno pismo. SPC sama za sebe Otvorenim posmom ističe da se prijavila radi potvrđivanja i ostvarivanja svojih imovinskih prava. Znači, sama je priznala da ta imovinska prava do čina svoje prijave proljetos nije ni imala! Pa otkuda onda njena katastarska uknjižavanja crnogorske crkvene imovine na sebe? Njena prijava MUP-u Crne Gore dokazuje da ona mora sve početi iznova. Da je na novom početku i da nije bila ni osmovjekovna, ni kanonska jer uz nepoštovanje kanona nije poštovala zemaljske zakone. Osim toga, njena prijava posvjedočila je da nju više interesuje materijalna strana i imovina od duhovne strane i crkvenog poslanja. Materijalna strana i posjedovanje imovine su joj bili i ostali samo materijalno-finansijska osnova sa koje vodi duhovnu i političku misiju i kampanju protiv Crne gore,CPC i Crnogoraca radeći na njihovoj disoluciji denacijonalizaciji.Čin prijave SPC u CG crnogorskom MUP-u otvorio je niz nezaobilaznih pitanja koja čekaju i traže precizne odgovore našoj javnosti kao što su:
U kom gradu je registrovana SPC: Đe je prijavljena, tj. registrovana SPC u Crnoj Gori, u kojem gradu?Zašto je njena prijava tek sada objelodanjena poslije toliko mjeseci od "registracije"? Kako će onda SPC u CG odbraniti svoju upornoponavljanu neistinu da je ona starija od države Crne Gore i da je stvarala crnogorsku državu, te da su države uključujuci tu u prvom redu Crnu Goru prolazne, a ona vječna?! kako sada razmišlja ako uopšte razmišlja ili samo naredbe izvršava klir SPC u Crnoj Gori? Dali će taj klir i dalje da misionari u Crnoj Gorii ili Srbiji, ili nekoj od "srpskih zemalja"? Treba li im Sedmi bataljon sada u Crnoj Gori!?
U otvorenom pismu se ističe da je SPC "registrovana u Crnoj Gori i da je to potvrdila crnogorska vlada.Tom "registracijom SPC je porekla svoju demagogiju i stalno ponavljanje neistine kako je registrovana od Boga i da je Božja.Znaći li to da je ona sama kao i njeni tumači, zaštitnici i zastupnici sa visokih političkih i državnih adresa bili u zabludi sve do proljetost ,odnosno sve do njene prijave, pa i dalje sve do sada, upornim ponavljanjem neistina da ona ima posebnu i specijalnu pravnu sposobnost, kao i da je Božja. Iz ovog postupka SPC u Crnoj Gori proizilazi, da ona tek proljetos sazanaje da se tek prijavom nadležnom državnom organu stiče uz imovinsko pravo i pravo na crkveno-vjersko organizovanje i organizovano djelovanje i ostvarivanje vjerskih prava i sloboda.Nepobitna je činjenica da je tek ovom prijavom SPC napravila smo prvi formalni korak u poštovanju i priznavanju ranije medjunarodno priznate države Crne Gore koju sve do proljeća 2012. g. nije priznavala i poštovala. I ne samo to. Predvodila je anticrnogorski i protivslobodarski pokret srpskih i prosrpskih partija zakletih protiv crnogorskog referenduma o državnoj samostalnosti i suverenosti,
Time je ona demantovala svoje neistinite konstrukcije da je i ranije poštovala i priznavala,odnosno priznala crnogorsku državu,čiji je teritorijalni integritet i suverenitet narušavala i još ga uvjek narušava preko svojih eparhijau Crnoj Gori sa centrima izvan crnogorskih državnih granica.To što se MCP SPC prijavila u Crnoj Gori na daje joj za pravo da sebe tumači i neistinito prestavlja nasljednikom
CPC u crnogorskoj državi na čijem tlu je ona nastala tek 1920g. kao okupatorski proizvod i posljedica disloucije crnogorske države i crkve i njihovog nasilnog prisajedinjavanja i to,držabe Crne Gore Srbiji,a Crnogorske Pravoslavne Crkve-Srpkoj pravoslavnoj crkvi. Otuda i pitanje
,želi li SPC da ovom prijavom svoju ulogu dželata zamijeni ulogom žrtve,ulogom koja isključivo pripada obnovljenij CPC.I dalje,kada SPC govori istinu?.Prije ili sada i da li će je ikada govoriti i promijeniti svoje negatorsko mišljenje o Crnoj Gori,CPC i Crnogorcima.Činom prijave MUP-u SPC u CG je napravila gest i obaveznu izjavu da podpada pod zakone i zakonski poredak Crne Gore,jednom riječju,demantujući sebe u svojoj se ukupnoj misiji i djelovanju.Ali to ujedno i nije garancija o promjeni njene strategije,misije i poslanja prema Crnoj Gori,CPC i crnogorcima. MCP SPC ovom prijavom ili kako veli "registracijom" nije zaštitila svojeg zaštitnika g.Vujanovica,već ga je i sama demantovala pobijajući sve njegove navode i stavove o Srpskoj crkvi kao kanonskoj i Božjoj.Izložila ga je ismijavanju u okviru istocnog pravoslavlja kod svih onih dvanaest Patrijarha u okviru istočnog pravoslavlja,tvrdnjom da je ona kanonska u što im je i sam g.predsjednik Vujanovic lakovjerno povjerovao. Svještenstvo i vjernici CPC veoma žale što je Vujanović bio žrtva Mitropolita Amfilohija i SPC, zaključeno je u saopštenju.
