,,Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali... psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi... Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbacuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek...“
Ovo su svevremene misli Marka Miljanova Popovića na opaske protiv gospodara i Crne Gore jednog Srbina iz Crne Gore, biogradskog đaka.
BEZ STIDA
Profesori, akademici i ostali nezavisni intelektualci, predvodnici bloka srpskoga, ako pročitaste ovaj uvodni pasus, riječi vojvode i velikog čo'eka, Kuča, Drekalova potomka, Crnogorca, Marka Miljanova Popovića, prepoznaste li se, makar na tren, proradi li kod vas kakav osjećaj tjeskobe.
Ośetiste li makar na tren śenu, da prećeraste u ataku na drugačije. Ośetiste li, kao slobodni intelektualci, što velite da ste, da se u ovom što činite, predvodeći opoziciju državi i imenu crnogorskom i u tragovima može pronaći mrvice čojstva crnogorskog. O čojstvu se u predvođenju političke opcije koje bi da ukida, zabranjuje i proklinje Crnu Goru i Crnogorce, njihovu vjeru i jezik, teško može govoriti, jer ono je suprotnost svega toga.
Bivalo je za Crnogorce i grđega vakta, pohara, pogibija, bogami, priređenih od soldateske braće, čijoj naciji i vjeri, velite, da vi danas pripadate, pa smo ostajali biti Crnogrci, ne Turci, ne Francuzi, ne Njemci, a bogami ni Srbi, preticali i opstajali kiteći se imenom crnogorskim, na ovom surom kamenu, ponosno noseći crven barjak, kog se vi danas stidite. Barjak kojim mašet na litijam dok vas snimaju, da bi bili viđeni, a nakon litija, kad se završi vaša maškarada, crveni crnogorski barjak završava u kontejneru, kao na slici, koju jedan korisnik postavi na svom Fejsbuk profilu, nakon jedne od vaših umotvorina, auto-litija.
Vele da je Platon, onaj veliki grčki filozof, još prije koju 'iljadu godina raskrstio sa etikom i estetikom, što vi koji sve benefite od ove vlasti pokupiste, a bogami uveliko i dan-danas kupite, učestvujući u svim nepočinstvima koje joj spočitavate, a danas velte 'oćete da promijenite, potvrdiste. Platon teorijski, vi empirijski dokazaste, da čast i čojstvo ne moraju ići skupa. Sad, kad mišljaste da ćete uz pomoć korone, i popova srpskih, satrijet taj mrski DPS, ofiraste se, jer ako laže koza, ne laže rog. Nećete vi na DPS, od koga ste se ne tako davno, a većina i dan-danas dobrano okoristili, već kako to priznaše vaše političke uzdanice, koalicioni partneri iz SNP-a, vi ste krenuli u još jedan, novi referendum, da biste zdušno vaspostavili novi vladikat, svetosavski, srpski, na prostorima Crne Gore.
SATIRANJE DRŽAVE
Profesori, akademici, sramite li se makar na tren vašeg činjenja, nekdašnjeg i sadašnjeg. Umjesto da nas predvodite u nove integracije ekonomske, socijalne, kulturne i naučne, 'oćete da nas, Crnogorce satrete, da nas ukinete, vjeru zabranite i jezik izbrišete, da nam državu i društvo vrnete u kleronacionalističke rovove svetosavlja, mrak prošlih vremena, konfrotirajući nas sa svim i svakim, ostavljajući da nam svi putevi vode i svjetlost pritiče iz Beograda i Moskve.
Kako možete predvoditi kolonu ljudi koji se kunu u božje zakone, a ne drže se 10 božjih zapovijesti, prizivaju svjetovne zakone, ali ih ne poštuju. Kako profesori, akademici možete svjesno da podržite oteto, zar nije oteto prokleto. Kako možete da propovijedate promjene, boljitak i napredak, kako možete pričati o jednakosti, poštovanju, a stati svojim ličnim i naučnim integritetom iza otimačine, bezakonja i nadzakonja popova i ostalih srpskih poslanika i sa njihovim političkim elitnim jurišnicima krenuti u rušenje, časne i čestite zemlje crnogorske.
Protiv brata, kuma, druga i komšije, samo zato jer ne misli kao vi i ne želi isto što i vi i kažu da nijesu Srbi iz Crne Gore kao vi, već Crnogorci, pripadnici nacije čije ime država nosi, a vi biste u istorijski pojmovnik da je smjestite.
Aferim gospodo, jer je vama lako s nama. Vi znate da 30. ovog mjeseca, nakon 20 ura, kad se zatvore birališta i Crna Gora, ovog puta sa dvotrećinskom parlamentarnom podrškom, izađe iz v. d. stanja, vi zbog vašeg drugačijeg stava, i ovakvog vašeg činjenja ni po čemu i nećete biti sankcionisani, jer to nije crnogorski. Što bi bilo s nama, da se posrećilo vama, to ni svi sveti ne biše mogli opisati. Treba li ići dalje od 90-ih, kad ste arčil Gorom Crnom, da crnje se nije moglo.
ETIKA PROFITERA
Znam ja da ima među vama i da vam podršku daju pojedini, do juče Crnogorci, a danas zastupnici, kako vole da kažu, pravde i zakona, a koji ni biciklo nemahu, kad je pisac ovih redova u svom vlasništvu imao, za one osamdesete godine, veoma skupocjeno prevozno sredstvo, šetao po inostranstvu, a da ništa nije oteo ili ne daj bože ukrao, jer tada se to nije moglo. Prosto i preci su mu potomke podizali.
Danas vam višu podršku daju i pojedini, jako rijetki, nekadašnji suverenisti. I to baš oni koje o svemu možeš da pitaš, osim o prvom milionu, o tome kako su - koristeći baš ovu vlast i ove zakone, koje bi danas da promijene - od ništa napravili nešto. Da ih pitaš kako su to oni - što ista čudesa činjahu - ostali pošteni, a ovi nepošteni, iliti lopovi. Oni koje ne vole da ih pitaju kako su kupovali akcije preduzeća sa milionskim kreditima, podignutim bez ikakvog pokrića, osim moguće genetskog, baš pod patronatom ove vlasti koja im danas ne valja. Oni koji su Crnu Goru 90-ih, kad su se pitali vaši današnji partijski saborci, napuštali u ne baš komfornim uslovima, koje nije lijepo ni spominjati.
No džaba i vama i njima, jer Crnogorce ove rede ne možete prevest žedne preko vode. Ove rede Crnogorci imaju da biraju, nijedna vaša opcija nije im na meniju, a njihovih ima najmanje tri, SDP, DPS ili samo SD, ko voli - nek izvoli.
Znam da vam se ne sviđaju rekombinacije slova S i D, zbog onog što personifikuju Socijal-Demokratsku ideju otvorenog građanskog društva, različitosti vjera, nacija i jezika, suživot i poštovanje, međusobno uvažavanje, slobodno društvo, slobodnog pojedinca, koje nije na portfelju onih koje biste vi ustoličili u Crnoj Gori i nadasve ljubav prema jednoj jedinoj domovini Crnoj Gori.
Za kraj, ne bih da vam ne rečem u čemu smo to mi drugačiji. Vi pripadate misli i činjenju koje se napaja na pragmatizmu i kleronacionalizmu. Vama je Beograd jedino mjesto đe ste Crnogorci, đe na račun toga vučete ekonomske i ine-benefite, što i priznade jedan od vaših voždova, a za čiji račun biste Crnu Goru, njenu istoriju i njenu budućnost, na kanabetu kakvom srpskom velikodostojniku ponijeli, kao što su oni glave svojih voždova sultanu u Stambol nosili...
SUKOB VRIJEDNOSTI
Mi baštinimo drugačije vrijednosti. Nama je Crna Gora jedna jedina domovina, mi od nje ne tražimo i nećemo da otimamo, samo bismo da u miru i u skladu sa ljudskim zakonima živimo i familiju podižemo. Nama ne treba pridjev crnogorski ispred imena, da bi smo bili bolji, mi smo bolji jer smo sposobniji, pametniji, a Crnogorci smo jer nam preci to bijahu i u amanet ostaviše. Mi nećemo da otimamo, kako nam spočitavate, mi bismo da sa vama skupa se molimo i u litijama šetamo. Da pored vaših srpskih, saslužuju i naši popovi crnogorski. Pored vaših srpskih trobojki, da se slobodno viori i naš crveni barjak crnogorski i da nas to ne dijeli, već ujedinjuje. Mnogo li je?
Nama je vodilja postupanje Stane, sestre Njegoševe, koja je znala oprostiti krvniku, a ne da mi ne oprostimo vama što zgriješiste. I pop Joko Kusovac je grdno zgriješio, ubivši mladog Stevana Perovića, sina sestre Njegoševe, pa mu ona oprosti i rane čestita, kad ga ranjenog sa Grahovca donesoše, te ćemo tako i mi vama profesori i akademici, čestitat „rane“ nakon što se glasovi prebroje 30. avgusta nakon 20 h.
Kad i vi ka` i pop Joko Kusovac shvatite što ste učinjeli, mi ćemo biti tu da vam ruku pružimo i zajedno u hramove crnogorske ušetamo. Skupa, složno novim vlastima poručimo: polakote sad, pazite što ćete i kako rabotit, da ne bi bilo poslije da nijeste znali što činite. Okupimo popove srpske i crnogorske i rečemo im da su oni tu da nama služe, vjeru tumače i da nas sabiraju. Da nas zarad kakvog njihovog svjetovnog intersa više ne damo da dijele, već da nas sabiraju i da nam to djelom pokažu, tako što će se prvo oni sabrati, ruku pružiti i zatražiti oprost za ono što pokušaše, ali ne uspješe i ako ima boga u kog vi vjerujete ili pravde u koju ja vjerujem, nikad neće ni uspjeti, da braću, kumove, prijatelje i komšije u Gori Crnoj zavade i suprotstave, liše njima samima.
Toliko od mene, a vi urte i rabotajte shodno vašem ubjeđenju, moći i znanju, samo sva je prilika slabašnom i bez neke veće jeke. I da ne zaboravim reći vam, ako bi ko pomislio, da bi valjalo da vam se nađe od ruke, ko sa strane, to, ja ti jemac, nikako ne bi valjalo. Valjda ste nešto naučili od prošle rede, te ne bi lijepo bilo dva puta istu grešku činjet.
